Najgori, a najpametniji

Radiosarajevo.ba
Najgori, a najpametniji

Bože mili, koliko smo već puta sve ovo vidjeli. Prvo su svi neviđeno konstruktivni. Onda jedni počnu optuživati druge da im rade iza leđa.
Zatim se posvađaju. Tu negdje, malo prije ili poslije, jedni, neki, izađu s prijedlogom ustavnih reformi i teritorijalne reorganizacije Bosne i Hercegovine. Ne smeta ih, ali ni najmanje, što se baš u tom trenutku, u kojem bi oni napisali stranicu-dvije historije, s političkim partnerima ne mogu dogovoriti ni ko će biti ministar za poljoprivredu.

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Taman tada, kao naručen, javi se taj i taj iz Beograda ili Zagreba da nešto poruči, podrži i preporuči. Odgovor, je li, slijedi iz Sarajeva i u njemu se jasno kaže da nema šanse. To, šta god bilo. Na kraju, ma kakvom kraju, to se samo tako kaže, prođe neki famozni zakonski rok. I? I ništa, nađe se novi.

Uglavnom, traje to dugo, rastegne se do iznemoglosti, ali se na isteku mučnog početka ili mučnom isteku kraja, svejedno je, nešto dogovore, sklepaju vlade, daju izjave, najave da će svašta, dobiju podršku diplomata, oni iz Beograda i Zagreba objasne da su sve vrijeme podržavali dogovor legitimnih predstavnika tri naroda u BiH...

I dok se okreneš, eto lokalnih izbora u zemlji u kojoj se na istim tim lokalnim izborima ne odlučuje o povećanom broju vrtića, uređenju parkova i pojeftinjenju komunalnih usluga, već o Dejtonskom mirovnom sporazumu i pratećim nepogodama, ustavnim reformama, teritorijalnom preustroju u evropskoj budućnosti.

Postoje ljudi, priče i događaji koji nama, prosto, ne mogu dosaditi. Nama, pristojnim građanima. A mi smo, uzgred rečeno, budale. Zato su najpametniji među nama oni što se najgore ponašaju - što su, prosto, digli ruke od daljinskog, a pogled od dnevnika, što ne znaju gdje im je glasačko mjesto i ne mogu se, da ih ubiješ, sjetiti da li je onaj Dragan iz HDZ-a Čović ili Čavić i je li u Predsjedništvo ušao Bakir s televizije ili Bakir od Alije. Oni, ti što se najgore ponašaju, nemaju ni vremena ni živaca da čekaju. I ne pitaju šta država može učiniti za njih. Njima je najbolje kada oko njih država ništa ne čini. 

Što je ima manje, što je neprimjetnija, to im je draža. 

Svijet je to koji ne traži mnogo, ako uopće nešto traži. Oni što iz njega dolaze, otimaju mobitele, prodaju drogu, kradu automobile, povremeno, jednom dnevno, skromno bošnjački, pucaju jedni na druge, postavljaju zasjede po cestama, a i vode računa o zdravlju – tegovi i sokići prvo, pa tek onda nož, pištolj, speed i ostala osnovna sredstva za rad.

„Socioekonomska situacija u kojoj smo se našli, najviše je u posljednjih deset godina pogodila generacije koje su u dobi od 16 do 35 godina. To su oni koji nisu doživjeli realizaciju u društvenom, ekonomskom, egzistencijalnom smislu, koji su konstantno na birou, u nekim fazama depresive. Oni će u jednom momentu doći u poziciju da razmišljaju kako da idu vani i tamo se bave kriminalom ili da se njime bave ovdje. Ako ne mogu prehraniti svoju porodicu i ne mogu raditi bilo šta drugo, razmišljaju, bavit će se ovim ili onim, uglavnom kriminalnim stvarima'', kazao je za Al Jazeeru Jasmin Ahić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, objašnjavajući svakodnevne pljačke i revolveraške obračune u Sarajevu.

Da, onaj ko nikada nije niti dobio priliku da radi i ko ne može prehraniti ni sebe ni bližnje, osim što nema perspektivu, ni s izborom ne stoji najbolje. Radikalni problemi, kažu, traže radikalna rješenja. Ko se za njih odluči, nema vremena za budalaštine i živo ga zaboli zato što Draganu Čoviću do podne treba šest, a od podne dvadeset i šest ministarskih mjesta, je li Bakir Izetbegović odmah planirao da će predriblati Željka Komšića ili mu je to naknadno palo na pamet, na šta misli HNS kada zagovara četiri entiteta, a na šta Tomislav Karamarko kada kaže da prvo treba srediti odnose u Federaciji, pa poslije kako bude, je li Kolinda Grabar Kitarović od tri člana Predsjedništva BiH poljubila jednog zato što mu je dužna glasove kojim je pobijedila u Hrvatskoj ili zato da druga dva shvate kako podržava sve za šta se on zalaže, može li Milorad Dodik ovo, Mladen Ivanić ono...
U paralelnoj stvarnosti, stvarnijoj od one iz rubrika unutarnje politike, neke su druge vijesti i priče važne.

Život, što bi se reklo, ide kao voda i traži sebi puta

U njima su akteri policajci koji su proizvodili skunk, tužitelji kojima su dokazi ostajali iz kauča, pa su u sudnicama uglavnom hvatali zjale, sutkinje što su uvažavale samo one činjenice izražene u brojkama i čvrstoj valuti, inspektori kojima su se slučajevi sami rješavali čim bi upalili na poklon dobiveni iPhone 5, nagodni ministri i predsjednici visoke cijene ali i velike moći prijevremenog oslobađanja. 

U Belgiji je, kada ono nisu mogli formirati vlast oko tristo dana, sve funkcioniralo normalno, od gradskog prijevoza do isplate stipendija, iako se tamo Flamanci i Valonci očima vidjeti ne mogu. U onoj Bosni i Hercegovini, u kojoj se zbog takozvanih teških riječi ne dobiva mjesto u Vladi Federacije, već metak u natkoljenicu, sve funkcionira bez obzira na to ko je na vlasti i ima li je uopće. Život, što bi se reklo, ide kao voda i traži sebi puta: otimaju se mobiteli, prodaje droga, kradu automobili, povremeno, jednom dnevno, skromno bošnjački, zapuca, postavljaju se zasjede po cestama... a i zdravstveni sektor nije zanemaren – tegovi i sokići za dobar dan, malo nešto kroz nos za kratak san.

Najpametniji među nama shvatili su odavno gdje žive i u skladu s tim se ponašaju grozno. Za ostale, nas, mirne građane, teške idiote, tu je predstava o budućnosti koja neće doći. Publike još uvijek ne nedostaje, bez obzira na broj repriza. U poznatom sadržaju, istina, glumci se izuzetno trude: prvo su svi neviđeno konstruktivni, onda jedni počnu optuživati druge da im rade iza leđa, zatim se posvađaju, na isteku mučnog početka ili mučnom isteku kraja, svejedno je, nešto se ipak dogovore, sklepaju vlade, daju izjave, najave da će svašta, dobiju podršku diplomata, oni iz Beograda i Zagreba objasne da su sve vrijeme podržavali dogovor legitimnih predstavnika tri naroda u BiH i dok se okreneš, eto lokalnih izbora... 

Dakle, idemo ponovo i od početka.

Reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije