Mračnjaštvo, đeneral, vjeronauka

Piše: Vuk Bačanović

Sva kultura nam je mračnjačka. Sva intelektualna kritika iste nije ništa drugo do konstantno miješanje prljave vode. Rekao ovaj, uradio onaj, ta će činjenica/postupak prouzročiti to i to! Pa kuda nas to vodi? Hajde da sad vidimo kako će sada te izjave/politička lagarija utjecati na (ne)kompatibilnost raznih nacionalnih, rodnih, supkulturnih identiteta, doživljaja istorije, bitnih datuma, pop/rock/metal bandova i političkih mišljenja njihovih članova, fudbalski savez, reprezentaciju...

„Bosanskohercegovačka javnost mora znati“, lamentiraju kritičari već dvije decenije svodeći kritiku mračnjaštva na bespomoćno zgražavanje, ne pristupajući uopšte mračnjaštvu kao mračnjaštvu, već najčešće kao nekoj kulturološkoj devijaciji, stanju koje se da korigirati. Mračnjaštvo samo treba našminkati slatkorječivim frazama, lažnim deklaracijama i dok si rekao „multikulturalizam“ mračnjaštvo više nije mračnjaštvo već „kultura sjećanja“.

Mračnjaštvo

A šta je to mračnjaštvo? To je jedna antiživotna i antiracionalna pseudofilozofija koju konstantno proizvode vladajuće klase. Antiživotna je, jer svojim zaluđenicima obećava život tek nakon života u imaginarnom mračnjačkom zagrobnom raju.

Antiracionalna je jer taj život garantuje tek ukoliko se ovozemaljsko bitisanje odvija po mračnjačkim pravilima: treba vječno čuvati sjećanje na bitke, poginule, kosti, masovne grobnice, vojskovođe i đenerale, treba vječno znati ko je kriv za „naše“ patnje, potrebno je uvijek kategorizirati ljude po mračnjačkim parametrima, potrebno je objasniti da je to volja svemogućeg, potrebno je u svakom aspektu stvarnosti tražiti potvrdu utvrđenih mračnjačkih predodžbi.

Žive treba vječno mučiti radi mrtvih, da na kraju i njihova egzistencija nije ništa drugo do egzistencija paranoidnog mračnjačkog zombija. To je suština bh multikulturalizma. Živimo u društvu čija je najtačnija definicija savršena koegzistencija tri kulture kolektivnih spiritističkih seansi. Drugim riječima, ovdje se ne živi da bi se živjelo, ovdje se živi da bi se umiralo. I da bi se vladajuća klasa na tome obogatila.

Đeneral

Nikakvo čudo, prema tome, da su masovne ubice i koljači na cijeni. Oni su osnovni proizvođači mračnjačke kulture. Masovna histerija, proizvedena u Republici Srpskoj povodom hapšenja Ratka Mladića, samo je neophodan čin „održavanja“ mračnjačkog softvera, čin kojim se pospješuje i ubrzava reprodukcija mračnjačkog, vječno samoubilačkog društva.

Mladić, koji je koljački nadmeno „razvlačio pamet“ navodnim neprijateljima Srba, sada je, sasvim u skladu sa mračnjačkim kulturološkim obrascima, od strane Milorada Dodika, ustoličen za neumrlog razvlačitelja pameti opljačkanim masama. Desetine članaka koji su se pojavili u štampi povodom Mladićevog hapšenja, bilo da se radi o onima koji su ga tretirali poput kakvog celebritya, ili onih visokomoralno-liberalno zgražavajućih, propustila su poentu: on je samo popunio već odavno kreiranu, a privremeno upražnjenu, arhetipsku siluetu heroja mračnjačke kulture!

Usudio bih se reći, na vrlo sličan način kao Mušan Topalović Caco, više tajno, nego javno sakraliziran u sarajevskim mračnjačko-čaršijskim kružocima.

Vjeronauka

A tu su, naravno, neizbježni i popovi i njihova nauka – „vjeronauka“! Vidjeli smo da đeneralska histerija nigdje nije mogla proći, a da se skup nije zacrnio od mantija, da aktuelnoj vlasti nisu pružene i usluge obavljanja različitih rituala umilostivljavanja onostranog, ne bi li đeneral izdržao teška iskušenja života u udobnosti haškog hotela, taman, kao i Ante Gotovina, kojeg su rimokatolički klerici proglasili nositeljem križa hrvatskog naroda.

Bez imalo ustezanja se, dakle, može reći da je vjeronauka u osnovi mračnjaštva, da na područjima Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije zapravo jeste izvor mračnjačke, zločinačke, smrtonosne soteriologije. U paktu sa posjednicima bogatstva, onima koji su sa finansijskom moći prisvojili sve društvene privilegije, kleričke oligarhije, ucviljenim, izbezumljenim, osiromašenima i ojađenima ne nude ništa drugo do zločinačkih pseudospasiteljskih aveti, kako bi, zadovoljni jer su nekome i nečemu pripadali, prešli u zagrobno stanje jednoumlja. Kako bi i samo postali mrtvi, koji će danas-sutra biti adekvatno upotrijebljeni u mračnjačkim kultovima. A sve im je to bilo i uredno naplaćeno!

Nije, dakle, uzalud reisu-l-ulema Mustafa Cerić mobilizirao kompletan set mračnjačkih ideologa da stvore masovnu histeriju povodom ministarske odluke, koja, suštinski, nije imala nikakve veze sa ukidanjem vjeronauke. Svaka i najmanja greščica u koracima u bilo kojoj od kultura multimračnjaštva, mogla bi ugroziti njegovu reprodukciju, prekinuti profitabilni mračnjački krug manipulacije životom radi ideološki podobne smrti. Naplaćene smrti! Napaćene smrti! Smrti, koja životno osiguranima čini jedino svoje propovjednike!

U kulturama u kojima je i smrt, skupa sa smrtnicima – robinja, a živi mrtvi i prije vlastite smrti. Dobro došli u multikulturnu Bosnu i Hercegovinu! Dobro došli u zemlju kultova smrti!