Krivi su!

„Mediokriteti imaju odličan talenat da prepoznaju kvalitetno i da ga udruženim snagama ćušnu pod tepih“, kazala je pokojna srpska glumica, Ružica Sokić.

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Kada je preuzimao poziciju selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, Safet Sušić je, uz ostalo, kazao kako je razlog to što „stvarno imamo dobre igrače“. Otkako je raskiva, a ne traje to malo, on, Safet Sušić, selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, kuka kako nema dovoljno dobrih igrača i da bi, samo da može, pet-šest odmah otpisao.

E, u međuvremenu se njih pet-šest samo otpisalo zbog povreda i jedna noć u Izraelu je priču o velikom nogometašu, jednom od najboljih u povijesti, ali očajnom treneru nikakve karijere, privela kraju. A da je kao što nije, da je dakle sve samo normalno, pristojno, u skladu s profesionalnim normama, kraj bi se dogodio već u prvim minutama ponedjeljka – i to u goroj varijanti. No, još nije: Safet Sušić kaže da razmišlja o ostavci, a Izvršni odbor Nogometnog saveza zakazuje sjednicu... 

Sve smo to već čuli između sto hiljada i dva miliona puta: te danas svi igraju nogomet, te nema u modernom fudbalu favorita, te danas svako može pobijediti svakoga, te dešava se da nekoliko minuta dekoncentracije dovede do katastrofalnog poraza... I sve tako do lopta je okrugla, a utakmica se igra do posljednjeg sudijskog zvižduka. 

Možda, fakat, i jeste tako u ovovremenom, modernom i profesionalnom fudbalu. Samo što u njemu, kao i u svakoj profesiji i svakom profesionalnom angažmanu, postoji još nešto: odgovornost podijeljena po vertikali. Slavu i sram najviše kupe oni što su pri vrhu. Što je neko, bilo ko, u hijerarhiji niže, to se manje okoristi, ali i, kada za to dođe vrijeme, a uvijek dođe, najmanje strada. Nije, jednostavno nije zabilježeno da je zbog velike smrtnosti pacijenata u klinici za nešto, umjesto doktora otpušten ložač u kotlovnici, niti je zbog poraza u loše planiranoj vojnoj ofanzivi umjesto generala odgovarao pomoćnik nišandžije na bestrzajnom topu. Možemo ovako nabrajati do sudnjeg dana ili se zaustaviti nešto ranije, što u ovom slučaju ima više smisla, na simbolima vrlog novog svijeta, bankama i firmama koje su menadžeri upropastili, da bi iz njih otišli sa „zlatnim padobranom“, otpremninama dovoljnim za najmanje nekoliko godina života u raskoši, dok je onima ispod njih, običnim radnicima, ostalo ili da se ubiju ili da se, normalno uzalud, jave na biro.

 Pokazati raskošno neznanje na proljeće iduće godine

Sušić će napustiti klupu reprezentacije ne kao poraženi general, pokunjen i ponižen, već kao jedan od onih što su odlično prošli zato što su loše, jako loše radili. On je, produžavajući ugovor s Nogometnim savezom BiH, svoj padobran otvorio unaprijed, zlu ne trebalo. Već je, otkako mu je prvog jula istekao stari ugovor, zaradio dovoljno da može neko, duže vrijeme, čekati nove nesretnike koje će „ćušnuti pod tepih“, pa ih sam ili sa sebi sličnima upropastiti.

Do novog, bez racionalnog razloga sklopljenog ugovora između njega i NS BiH, Safet Sušić je imao mjesečnu plaću od nešto hiljada maraka. Nije bitno koliko, već je važno da je manja od nove, koja iznosi 50.000! Da, pedeset hiljada maraka, plus još dvadeset i pet – normalno hiljada – od marketinških prihoda. Uz to, još najmanje deset, prema istom, važećem ugovoru, Sušiću pripada zbog dva boda osvojena protiv Velsa i Belgije.

Pape, naravno, ugovor nije pisao sebi, već ga je sastavljao sa čelnicima Saveza, a oni su mu umalo omogućili da, bez obzira na to hoće li se plasirati na Euro ili ne, zaradi oko milion eura! Trebao je samo izdržati na klupi do kraja kvalifikacija ili, u prijevodu, pokazati raskošno neznanje na proljeće iduće godine. 

Mediokriteti, kako ono reče Ružica Sokić, imaju odličan talenat da prepoznaju kvalitetno i da ga udruženim snagama ćušnu pod tepih, a ako su u nečemu još bolji, onda je to izmišljanje načina profitiranja od uništavanja svega čega se dokopaju. 

No nije samo Savez bio široke ruke prema selektoru. I on je njima, recimo tako, izašao u susret. „U novom ugovoru koji je Sušić potpisao pred start kvalifikacija za Euro 2016. stoji klauzula na osnovu koje bi izbornik BiH mogao biti razriješen dužnosti bez da mu N/FS BiH isplati ostatak novca. U ugovoru se 'omogućava Savezu raskid ugovora s izvršiocem usluga bez dodatnih isplata ukoliko je ostvarenje cilja dovedeno u pitanje'", objavio je Goal.com osamnaestog septembra ove godine.   

Srozavanje jedva stečenog ugleda reprezentacije BiH je, dakle, rezultat združene akcije mediokriteta 

Je li, dakle, Sušić ostao selektor nakon poraza od Kipra samo zbog toga da mu se ne mora još nešto platiti? Za dati tačan odgovor, ne treba završiti fakultet. Važnije je, međutim, pitanje: zašto je Safetu Sušiću uopće produžen ugovor nakon Svjetskog prvenstva, iako je prije puta u Brazil rasprodao ono malo autoriteta što ga je imao, da bi tamo, na Mundijalu, pokušavajući biti genije, napravio mega budalaštinu izvodeći u ključnoj utakmici eksperimentalni sastav? E, to će ostati misterija koju će razriješiti buduće generacije. Mi možemo tek konstruirati, slagati shemu o mogućem balkanskom rastaljivanju ili još jednom podsjetiti kako je prvi kvalifikacijski ciklus pod Sušićem reprezentacija završila katastrofalnim porazom u baražu od Portugala, dok smo se na SP plasirali iz ubjedljivo najlakše grupe i uz golemu sreću: Slovačka je prolazila nešto slično ovome što mi doživljavamo sada, a i takvu smo je pobijedili zahvaljujući slučaju, pa tako puta dva. Golove su, ako se neko ne sjeća, dali Ermin Bičakčić - kojem to nikako nije posao, te Izet Hajrović - kojem to jeste posao, ali ga obavlja tako da se seli s klupe na klupu, od Turske do Njemačke, via Zenica. 

Uglavnom, Pape se lijepo opario iako je od mogućih dvanaest bodova iz četiri utakmice - osvojio dva, a jedini koji nemaju razloga za sekiraciju su njegovi poslodavci. „Ostvarenje cilja je dovedeno u pitanje“ i u Fudbalskom savezu mogu komotno obaviti „raskid ugovora s izvršiocem usluga bez dodatnih isplata“. 

E, upravo zbog toga ne treba svu krivicu za povratak reprezentativnog fudbala u ne tako davnu prošlost, u vrijeme u kojem smo učestvovali u kvalifikacijama da bi bili četvrti u grupi i svaku, ionako malu nadu, gubili prije nekadašnjeg Dana Republike, adresirati na selektora skromnog znanja, karikaturalnog u pokušajima da se drži autoritativno poput Ivice Osima. Onoliko koliko je kriv on, a nije malo, daleko od toga, toliko je kriv i Izvrši odbor Nogometnog saveza i još više onaj saobraćajac Elvedin Begić, protiv kojeg, inače, postoji krivična prijava za nesavjesno poslovanje i sklapanje štetnih ugovora, samo što se ne odonosi na NS BiH, već na Aerodrom Sarajevo, gdje je pomoćnik direktora.

Srozavanje jedva stečenog ugleda reprezentacije BiH je, dakle, rezultat združene akcije mediokriteta koje je zapalo da rade ono o čemu, da je sve kao što nije, ne bi smjeli niti razmišljati, bez obzira na to što je Sušić bio veliki igrač u boljoj prošlosti, a Begić dugogodišnji predsjednik nadaleko nepoznatog Fudbalskog kluba „Butmir“. Zato i zbog takvih nije u pravu Asmir Begović, koji je nakon katastrofe u Izraelu kazao: “Cijela ekipa je kriva. Svi su krivi - ekipa, selektor, Savez... Sramota je izgubiti ovako u Izraelu“ 

Krivi su, naime, Savez i selektor. Ekipa nije. A da je sramota, e to vala jeste. 

Pratite sportsku rubriku portala Radiosarajevo.ba na Facebooku.