Kratki ogled o škutorluku

Piše: Vuk Bačanović

Škutorluk u Bosni i Hercegovini, baš kao ivlahaluk, poprima malograđansku i ruralnu manifestaciju, no pod znatno drugačijim okolnostima. On je, u svojoj postojećoj formi, devetnaestovjekovna malograđanska mistika krvi i tla, koju je u ruralna područja ucijepio i nastavlja ucjepljivati „nacionalno osviješteni“ rimokatolički klerik.

Za razliku od vlahaluka (u kojem je manipulativna religijska ideologija u mnogo većoj mjeri razulareni paganski folklor), klerički je medijator između malograđanskog emitera i ruralnog recipijenta škutorluka, impresivnom pedantnošću, stvorio daleko sofisticiraniju tehniku vjerske kontrole i znatno ustrojeniji klerički identitet, nego što je to u vlahaluku, ili balinluku.

U skladu s najboljim iskustvima prve multilateralne kompanije na svijetu – Rimokatoličke crkve, ruralni je škutorluk kreiran strogom disciplinom ceremonijalne pobožnosti rimske kurije. Nemilosrdno gušeći starinske običaje i vjerovanja bosanskog rimokatoličkog stanovništva, ova je organizacija sebi i svojim zemaljskim saveznicima, nekadašnjoj i sadašnjoj krupnoj i sitnoj buržoaziji, ideolozima i političarima, utemeljila dva osnovna simbola nebeske potvrde njihove zemaljske dominacije: kičaste plastične statue Isusa i Marije. Ova dva kumira i ostali manipulacijski kultovi vezani za njih su suština škutorluka.

Škutorluk je, zapravo, pretkoncilsko rimokatoličanstvo periferije; permanentno stanje kulminacije zatucanosti, retardiranog konzervatizma i farisejstva, malograđanski kič proglašen najvećom svetinjom nacionalne istorije, dogmatska neproduhovljenost kao vrhunac kulture. Rimokatoličkom ideološkom isključivošću, škutorska malograđanština kreira škutorskog autistu, stanovnika škutorskog geta, kojim ona suvereno vlada i u kojem se svako odricanje od škutorskog jednoumlja, pogotovo kada je u pitanju radnička klasa, plaća šikaniranjem, stigmatizacijom, izopćenjima, a po potrebi i životom.

Škutorluk u tu svrhu, uvijek raspolaže pripravljenom armijom „pobožnih“ gangstera i probisvijeta, koji su svjesni da nigdje, osim u okvirima škutorluka, neće imati status „domoljuba“.

„Domoljublje“ je najbitniji aspekt škutorluka, opskurno ništavilo kojim se brani privredni kriminal krupnog škutorluka, tranzicijskih kriminalaca i izrabljivača, poznatih još i kao lokalni „poduzetnici“. Škutorsko „domoljublje“, prema tome, nije ništa drugo do tajkunoljublje, perverzna logika strahopoštovanja prema sopstvenom upropastitelju, finansijeru-sukreatoru ksenofobične kulture samoizolacije.

Sprega malograđanskog i od njega kreiranog ruralnog škutorluka, uzima takvog maha da nemilosrdno potiskuje, stigmatizira i uništava bilo kakvu koncepciju hrvatske nacije u BiH, koja u sebi ne bi sadržavala škutorsku „biznis“ logiku, škutorsku kičastu kulturu „križa i pletera“, reviziju historije koja podrazumijeva nepogrješivost škutorskih poglavara, škutorski novogovor, škutorsko nacional-šovensko hrišćanstvo, ukratko sve što narušava balans škutorski tajkun – škutorski klerik – škutorski političar!

Škutorluk su djeca naučena da uzdignutom rukom salutiraju Anti Paveliću, upropaštene generacije koje ravnodušno hodaju ulicama Mile Budaka i Jure Francetića.

Škutorluk je osuđivanje naroda da mu glavno sekularno božanstvo bude staljinističko-birokratski, a potom nacional-šovensko-klerikalni proizvod Franjo Tuđman.

Škutorluk je Thompsonov „Dungans & Dragons“ nacionalistički kičeraj puzanja pred rimskim papom, škutorluk je trgovina božjim službama, Isusima, Marijama i svetim Antama u Međugorju.

Škutorluk je luksuzni solarijum podno brda gdje se, pokraj masovne grobnice maljem zatučenih civila, iz Drugog svjetskog rata, kako škutorluk veli, najmanje 40.000 puta ukazala Bogorodica.

Škutorluk je što farizejski prikrivena što sasvim otvoreno besramna nostalgija za fašizmom i svakom vrsti crnog zlotvorstva, za vremenom kada klerikalna zatucanost, konzervatizam i „domoljublje“ na sebi nisu imali moderni „europejski“ premaz.

„Europejstvo“ je škutorska indoktrinacija sopstvenih žrtava, kojom im se u svijest ucjepljuje da su upravo radi klerikalnog „europskog“ škutorluka, a radi povezanosti sa Zapadom, kulturološki uzvišeni nad balinlukom i vlahalukom, iako i jedan i drugi i treći opstoje na okultističko-klerikalnom konceptu „civilizacije“ i potrebi zaštite 'vlastitog načina života'.

Zajedno sa balinlukom i vlahalukom, škutorluk čini pakleni šund, čiji je cilj razračunati se sa svakim oblikom naprednog razmišljanja, pogotovo sa razmišljanjem o realnosti klasnog i opasnoj iluzornosti tzv. nacionalnog interesa.

Škutorluk se, pak, kada to njegovi klasni interesi nalažu, neće libiti pakta sa mrskim „civilizacijskim neprijateljima“, te će im, kada se stvori potreba, spremno pružiti ruku, na zajedničku štetu većine radnih ljudi BiH, koje vlahaluk, balinluk i škutorluk drže u stanju blažene gluposti, tog neophodnog preduslova izrabljivanja.

Ono što balinluk „obrne“ u svojim sitnočaršijskim talovima, a preuzme vlahaluk za svoje „domaćinske“ malverzacije, škutorluk čini „uzoritim“ europejskim poslovanjem, božjim blagoslovom. I obrnuto!

Kratki ogled o balinluku
Kratki ogled o vlahaluku