Izvinjenje Miloradu Dodiku

Piše: Emir Imamović

Gospodine Dodik,

Primijetivši Vašu golemu ljutnju i još veću uvrijeđenost onim što ste nazvali pompeznim obilježavanjem dvadesetogodišnjice početka navodne opsade Sarajeva, koristim ovu priliku da Vama, ali i svima onima koji više ne žale za Karadžićevim SDS-om – jer imaju SNSD – uputim izvinjenje zato što preživjeli nisu tražili dozvolu Republike Srpske, tačnije Vas kao njenog vlasnika, da se sjećaju onih godina u kojima su različite srpske vojske činile sve da Srbi, kako je govorio tata Republike, doktor Radovan, ne žive sa drugima, već pored drugih ili, što se pokazalo kao praktičnije, iznad drugih, trajno naseljenih po grobnicama. No, ne izvinjavam Vam se samo zbog navedenog razloga. Vrijeme je, sazrele su geopolitičke okolnosti, da se izvinjenje uputi za još štošta. Dakle, gospodine Dodik, predsjedniče Republike Srpske, upućujem Vam javno izvinjenje i:

- zato što bombardiranje Dubrovnika i mrvljenje Vukovara nismo podržali, već smo smo se tješili vjerujući da tako neće biti i nama, a neki su se, pošteno valja reći, čak i zgražali nad metoda kojima nenaoružani srpski narod brani ideju Jugoslavije

- zato što nismo mirno i dostojanstveno demolirali redakciju televizije koja je emitirala intervju sa komandantom odbrane Vukovara, Milom Dedakovićem Jastrebom, u kojem je on širio ustaško-vatikansko-njemačko-američku propagandu poručujući nam da, citiram, prodamo kravice i kupimo puškice. Kao olakšavajuća okolnost će nam, nadam se, biti uzeto to što nismo poslušali

- izvinjavam se i zato što nismo na Vječnoj vatri spalili primjerke novina koje su mjesecima prije početka navodne opsade navodnog glavnog grada navodne Bosne i Hercegovine, pisale o ukopavanju artiljerije JNA na brdima oko Sarajeva, već smo se pravili da ne znamo čitati

- izvinjavam Vam se i zato što smo stvarali buku pjevajući „Mir, brate, mir“ i tako remetili radnu atmosferu pri dijeljenju oružja provjerenim članovima SDS-a, što je, inače, skraćenica za Savez nezavisnih socijaldemokrata, ispisana disleksičnom rukom

- izvinjavam se što smo se u proljeće 1992. počeli braniti, čime smo prislili Ratka Mladića da nas ubija među ruševinama, zbog čega je on danas umjesto u Vrnjačkoj Banji, u staračkom domu u Den Haagu

- izvinjavam Vam se i zbog toga što je dopušteno pravo glasa onima koji se usuđuju reći da Republika Srpska danas jeste odraz volje većine pripadnika srpskog naroda u BiH, ali da će njeno prihvatanje od strane drugih ovisiti o spremnosti RS-a na suočavanje sa zločinima i odbacivanje nacionalističke ideologije koju i Vi zdušno, kao dokazani nenacionalista, zagovarate. Istina ne često, već samo stalno

- želim Vam se izviniti i zato što među nama još ima onih koji se zgražaju nad zločinima na, recimo, Kazanima, čime uporno žele prikriti činjenicu da je klanje srpskih civila imalo masovnu podršku građana Sarajeva na koje je moralo biti ispaljeno samo oko pola miliona granata upozorenja, jer nije bilo drugog načina da se skrene međunarodna pažnja na muslimansko-fundamentalističko-ustaško-albanski plan etničkog čišćenja srpskog stanovništva sa teritorija pod kontrolom srpske vojske koja je, vođena principima humanizma, živim ostavila nezahvalnike koji danas svjedoče po sudovima, izmišljajući masovna silovanja i logorska premlaćivanja

- izvinjavam se i zbog nekih naših čudnih običaja, poput onoga da idemo na pijacu i kada padaju kiša, snijeg ili granate

- izvinjavam Vam se i zato što na svaki način krivotvorimo činjenice: tako smo sa plastičnih stolica poredanih u Sarajevsku crvenu liniju skidali naljepnice na kojima je pisalo gdje su proizvedene, čime se, ipak, i na Vaše zadovoljstvo, neuspješno pokušalo zataškati da su prazne zato što je, kako bi rekao Marko Vešović, smrt majstor iz Srbije koju smatrate domovinom

- izvinjavam se i zato što još nikako da iskoristimo pruženu priliku i pobijemo sve one Srbe, od Jovana Divjaka do Zvjezdana Misimovića, od Svetlane Cenić do Aleksandra Trifunovića, koji svim svojim bićem narušavaju Vašu, a druge nema, istinu o zlim Teheranlijama, RS-u kao najrazvijenoj regiji u Sunčevom sistemu i još se usuđuju ne klanjati Vašoj slici, riječima i djelima

-izvinjavam se još i zato što se uporno pravimo da znamo razliku između Srba poput, recimo, Vladimira Perića Valtera i Dragoljuba Mihailovića Čiče

- izvinjavam se i zato što još uvijek među nama ima onih kojima Banja Luka niste Vi, a Beograd Boris Tadić, već neki čudan svijet koji nije osjetio radost kada je vidio kako se Sarajevo puši i gori, poput Dragoša Kalajića - inače nekadašnjeg člana Senata Republike Srpske, u kojem ste i Vi gospodine predsjedniče

- izvinjavam se, na kraju, još zato što zanemarujemo svoje obaveze i svakoga dana, nakon pranja zuba i vrata, ne idemo u prvu kancelariju Ravnogorskog četničkog pokreta po dozvolu da zanoćimo živi.

Gospodine Dodik, svjestan da sam možda zaboravio navesti sve razloge zbog kojih bi Vam trebalo uputiti izvinjenje, molim Vas da ih dopišete. Razumjet ću ako, zbog silnih obaveza, navedete tek to da očekujete izvinjenje jer smo uopće živi, iako Vi ne vidite nikakav razlog za tako nešto.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba