Brine me Sarajevo!

Piše: Nidžara Ahmetašević, za Manjine.ba

Prljava i sramna je politička igra koja se vodi oko izbora predsjedavajuće Općinskog vijeća Centar u Kantonu Sarajevo, Varje Nikolić. Još prljavije i sramotnije je što nijedna od ko zna koliko postojećih organizacija koje se bave ljudskim pravima nije reagovala i pokušala zaštiti  prava građanke Varje Nikolić.

Vijećnica Varja Nikolić je članica Naše stranke koja zajedno sa još tri stranke čini parlamentarnu većinu u Vijeću općine Centar Sarajevo, te oni smatraju da imaju pravo na imenovanje predsjedavajućeg. Neposredno prije imenovanja vijećnice Nikolić, oglasilo se Udruženje Zlatni ljiljan i Zlatna policijska značka rekavši da je imenovanje “ponižavajuće za borce”, te su u javnost iznijeli netačne podatke o tome da je brat Varje Nikolić bio tokom posljednjeg rata “četnički vojvoda” i da je učestvovao u opsadi Grada.

Nikolić je putem medija negirala ove navode podsjećajući da je “općinska većina, u kojoj se nalaze mnogi organizatori i heroji odbrambenog rata, tajnim glasanjem” baš njoj povjerila mandat predsjedavajuće.

“U svom daljnjem radu neću se osvrtati na ovo, nego ću pokušati zajedno sa svim vijećnicima vratiti dostojanstvo tijelu na čijem sam čelu i stvoriti atmosferu u kojoj ćemo moći raditi u interesu građana koji su nas izabrali”, rekla je Nikolić.

No, to nije bio kraj hajke. Javili su se i predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva koji su rekli kako se “često dešava da delegacija Općine dođe na obilježavanje godišnjica pogibije i odavanje počasti ubijenoj djeci” te da smatraju da bi bilo “veoma neprimjereno da takva osoba (Nikolić op.au) posjećuje Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. godine koje se nalazi u općini Centar. To je veoma osjetljivo pitanje i smatramo da je neprihvatljivo da Nikolić polaže cvijeće na mjesta masakra”, rekao je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Ne branim Našu stranku, niti spadam u one koji podržavaju njihovu politiku. Izborni rezultati pak pokazuju da ima dovoljan broj onih koji ih podržavaju te su glasali za njih, i omogućili im da imaju svoje poslanike u Općini Centar, i to poštujem.

Ne želim ni da pišem o bratu Varje Nikolić i ulazim u bespotrebno nagađanje da li je ili nije bio to što tvrde predstavnici udruženja koja sam spomenula (mada znam da to što govore nije istina), jer taj čovjek neće obavljati nikakvu funkciju u Općini Centar, niti bilo gdje drugo koliko sam upoznata, nego njegova sestra. A svako od nas odgovara isključivo i jedino samo za svoje postupke.

Varja Nikolić je jako hrabra i pametna žena. Pri tome, vjerujem da je vrijedna, nije korumpirana, i sposobna je obavljati funkciju na koju je imenovana. Svima koji žive na području ove Općine, to bi trebalo biti dovoljno.

Ali čak i ovo moje mišljenje o Varji je nebitno. Ono što je bitno je da niko nema pravo nikoga vrijeđati javno, koristeći se pri tome neistinama i jezikom mržnje i šireći nacionalnu netrpeljivost. Tako nešto je kažnjivo i zakonom. Nekada se upitam da li ljudi koji se javno oglašavaju uopće znaju da za javnu riječ snose odgovornost, i moralnu i krivičnu?

U BiH su, ne rijetko, udruženja koja okupljaju borce, žrtave, porodice poginulih… u službi politike. Time uvijek nanose sebi mnogo veću štetu nego što mogu izvući korist, pri tome gube vrijeme koje bi mogli potrošiti boreći se za prava ljudi koje predstavljaju. Da  su recimo pogledali biografiju vijećnice Nikolić vidjeli bi da ona ima godine iskustva rada sa ili u civilnom sektoru, a baš takva osoba im treba jer će bolje od drugih imati osjećaj za njihove potrebe i znati način kako se boriti za njihova prava. Pa su tako mogli tražiti da se spomen obilježja redovno uređuju, ili da se izgrade pristupi i prolazi na području Općine za invalidna lica, ili da se pomogne rad udruženja koja rade na suočavanju sa prošlošću, ili… Bilo šta su mogli uraditi da budu konstruktivni. Ali nisu nego su se odlučili prikloniti prljavoj političkoj igri koja nastoji da nas drži zarobljene u strahovima sa početka devedesetih, a sve radi ostvaranje lične koristi pojedinaca koji kada gube,  nemaju nijedan drugi argument, vole nas  podsjetiti na rat, granate, opsadu…

Brine me poruka koju nose ove javno izgovorene riječi, ali i snaga koju ima prešućivanje toga, što ustvari nosi tihu podršku, ili saučesništvo u “zločinu”. Odgovornost snose svi. I oni koji šute i oni koji govore. Jedan prijatelj mi je ovih dana rekao “brine me Sarajevo”. I mene brine ovakvo Sarajevo, i kada govori i kada šuti.

Na kraju, da postoji bilo kakva zakonska prepreka da Varja Nikolić obavlja funkciju predsjedavajuće OV  (a za sada ne vidim da postoji), bilo bi opravdano protiviti se njenom imenovanju. Ali, razračunavati se sa političkim neistomišljenicima na ovakav način, manipulisati žrtvama i njihovim porodicama, evocirati strahove, širiti nacionalističku retoriku, je previše opasno da bi se tako  olako igrali sa tim, ili pustili da prođe a da ne uradimo sve da zaustavimo takvu retoriku koja može, u atmosferi u kakvoj živimo, vrlo lako prerasti u nešto mnogo opasnije. Ili koja šalje poruku da neko možda nije dobrodošao u ovom gradu zbog nacionalne pripadnosti. Baš takvo Sarajevo me brine.

Svoje reakcije možete poslati autorici na e-mail: nidzara@manjine.ba