Bošnjački placebo efekat

Piše: Emir Imamović

-Za bolesti probavnog trakta preporučujem: zimski kaput presaviti na četvero, pa staviti pod jezik. Držati svakog dana od ručka do dnevnika. Tako puna dva mjeseca.

-Za određivanje dioptrije kurijih očiju treba, prije dolaska na liječenje, svaki drugi dan u februaru napraviti po sedam sklekova pored mezara neke starije osobe. Na pregled se može doći u bilo koje doba godine.

-Česte migrene i rak testisa liječim kombinacijom trava i masažom ušiju. Prvo se, dvanaest godina pije čaj od domaće i holandske marihuane, macine trave, visibabe, trnja od plastičnih ruža i u dvije vode prokuhanog truleksa. Nakon toga je potrebno šest godina, svaki dan prije „Ezela“, izmasirati oba uha. Poslije tretmana je obavezno pojesti dvadeset deka tikvenjače. Isključivo sa pavlakom.

-Za kostobolju i karcinom glasnica je najbolje oprati kosu i staviti glavu u doboko zamrzavanje na pet minuta. Poslije toga uzeti kašiku meda, pa dva puta optrčati oko BBI Centra.

-Kamenac u bubregu bit će k'o rukom odnesen ako svakog dana, oko reprize Ezela, bolesnik popije vruće pivo, praznu veš mašinu okrene na centrifugu i sjedne na nju.

Na mojoj web stranici, www.pravimmuskudjecuzastomarakaakoomanemvracampare.ba, ko god hoće može naći spisak najtraženijih recepata za sve, ali sve bolesti – osim AIDS-a koji je izmišljen – od upale pete, do upale malog mozga, te cjenovnik usluga. Prilagođen svačijem džepu. Svjestan sam, naime, da sam u svijetu prevaranata još uvijek nedovoljno afirmiran i da, vjerovatno, nikada neću biti ni Meki Torabi, a kamoli Mustafa Cerić. Ali, šta da se radi, neće ni devedeset osam posto onih što nastupaju u Premijer ligi BiH, nikada vidjeti Njemačku i Englesku, osim na televiziji.

Marokanski iscjelitelj Meki Torabi, dakle, dolazi ponovo u Sarajevo. Okupit će se na „Zetri“ silan svijet u dubokom očaju, moleći se, vjerujući, da su čuda moguća, do bolesti, one gadne, mogu otići kao što su i došle: iznenada i „iz ničega“.  Pit će se voda, takozvana mujovača, ona sa etiketom Sarajevske pivare i... I, zapravo, ništa. Jer ako nekome i bude bolje, bit će to zbog onoga što zvanična, ozbiljna nauka objašnjava kao placebo efekat. Riječnik kaže: „Placebo je supstancija koja nema medicinsko djelovanje, ali dovodi do toga da se pacijentu poboljša stanje zbog njegovog vjerovanja da je ta supstanca bila djelotvorna“. Isti taj efekat se, međutim, pojavljuje i kod uzimanja lijekova: „Nema niti jednog izlječenja bez placebo efekta. Svi lijekovi osim svog farmakološkog djelovanja imaju i placebo efekt, te je teško odvojiti ta dva efekta“.

Razlika između ozbiljnih i očajnih ljudi je što prvima, kada obole, za placebo efekat treba, prije svega, neko ko je završio fakultet – medicinski, da ne bude zabune – a drugi se, eto, uzdaju u vodu iz obližnjeg granapa. Na nadu, međutim, ima pravo svako, pa ako će Torabi olakšati muke barem jednom bolesniku neka, što se mene tiče, spava u „Zetri“.  Da tu ničega ozbiljnog nema, to stoji. Jer da ima, bio bi Marokanac u ljekarskom timu Baracka Obame. U Bijeloj kući, međutim, znaju da je zdrava voda restoran kod Jablanice, a da se visok pritisak jednako neuspješno liječi sa H2O i sa sklekovima kod mezara.

Na stranu sada cijela priča o o Torabiju, ovcama, šišanju i nadi koja iz umirućih izađe poslije duše, a teža je od dvadeset i jednog grama. Ne bih ja, iskreno, primijetio ni da će Meki doći, a Torabi otići, da se protiv njega nisu pobunili oni kojima je honorarna djelatnost skidanje sihira, pisanje zapisa što se drže u plastičnim bocama od coca-cole; oni što između dva namaza salijevaju stravu, liječe čitanjem iz knjige i znaju istjerati džina (iz, valjda, džin tonika).

„Bošnjačka ulema oštro je reagirala na informacije da će navodni marokanski iscjelitelj Meki Torabi, u očitoj namjeri da dođe do novih svota novca, krajem ovog mjeseca ponovo pohoditi Sarajevo i BiH. Islamski učenjaci u našoj zemlji smatraju da je Torabi ‘klasičan primjer prevaranta koji ima za cilj da, prije svega, prigrabi što više novca’. Safvet Halilović, ugledni profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka(…) kaže za ‘Avaz’ da se ‘moglo očekivati da će taj šarlatan i prevarant Torabi ponovo doći u našu zemlju’“.

Kada bi čovjek bio maliciozan, mogao bi još i pomisliti kako je protivljenje performansu na „Zetri“, zapravo demonstracija straha od konkurencije i pokušaj zadržavanja monopolističkog položaja na tržištu prodaje budalaština: od liječenja preko fotografije, potkošulje i dlake iz uha, do... Ma do pokušaja postizanja placebo efekta kod Bošnjaka Sandžaka, stvaranjem paranaučne, nepotrebne, ublehaške Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.

O toj instituciji već je rečeno sve što je trebalo reći. Osim, eto, da je za njenog osnivača, Mustafu efendiju Cerića, onaj marokanski šarlatan – dr. Gregory House. Zapravo, u poređenju sa onim što je za svog mandata napravio Cerić, te posljedicama njegovog privatiziranja islama i Islamske zajednice, pijenje vode od koje prolaze karcinom i sterilitet, migrene i kamen u bubregu, je benigno koliko i glupo. Od Cerićevih prevara, naime, ostaju neizlječive posljedice po narod koji u vlastitoj zemlji gubi identitet, dok tamo gdje je manjina, zbog hirova velikog dragog hodže produbljuje konflikt sa onima sa kojima jedino može tražiti način poboljšavanja svog položaja: sa Beogradom kao glavnim gradom države u kojoj je i Novi Pazar. Kao što je, podsjećanja radi, Sarajevo glavni grad države u kojoj nije Novi Pazar, a bit će, po Cerićevoj zamisli, sjedište sandžačke, novopazarske, kako li već, akademije.

Mustafu Cerića  nikada nije zanimao svijet poslije njega. To što će na kraju BANU služiti samo da nasljednik Velikog muftije u Islamskoj zajednici d.o.o., Muamer efendija Zukorlić, dobije PR, dok će ionako nikakav dijalog Beograda i Pazara biti još lošiji, tek je nus pojava preventivnog djelovanja na moguće izlječenje IZ BiH od teškog oboljenja dijagnosticiranog onoga dana kada je krovnu islamsku organizaciju pučistički preuzeo nekadašnji hodža iz Chicaga. Od tada, do evo danas, bolest sa simptomima samoljublja, isključivosti, potcjenivanja drugih, gramzivosti...je metastazirala do one mjere u kojoj je upitno ima li smisla oboljelom davati čak i vodu. Makar bila i Torabijeva. Možda bi se isplatilo probati sa kaputom na četvero. Čisto zbog placebo efekta.

Svaku svoju reakciju na tekst možete poslati autoru na e-mail adresu: imamovic@radiosarajevo.ba