Rusija / Danas se navršava 7 godina od prve nesreće: Analiza neuspjeha Suhoj Superjeta 100

09. 05. 2019. u 07:33:00 J. Mržljak

Shares: 13

Svijet su šokirale nedjeljne scene s moskovskog aerodroma Šeremetjevo kada se prilikom slijetanja zapalio avion Suhoj Superjet 100 (SSJ-100), a 41 osoba izgubila život.

Slučaj je htio da se tragedija u Moskvi, druga fatalna nesreća SSJ-100, desila četiri dana prije godišnjice prve nesreće. Na današnji dan - 9. maja 2012. godine - Suhoj Superjet 100 doživio je nesreću tokom demonstracionog leta iznad zapadne Jave u Indoneziji, dok su se u njemu nalazili indonezijski poslovni ljudi i predstavnici ruske ambasade.

Umjesto da dobiju preporuku za nabavku aviona, 46 osoba našlo je smrt kada je SSJ-100 udario u liticu planine Salak. Ispostavilo se da je nesreću izazvao niz okolnosti - piloti su ignorirali sigurnosna upozorenja, nije bilo pouzdanih podataka o terenu, indonezijski kontrolori bili su nepažljivi i preopterećeni.

suhoj_007.jpg - undefined

Foto: UAC

I nedjeljna nesreća u Moskvi po svemu sudeći je rezultat greške pilota. Mediji pišu da je, nakon prijavljivanja problema s komunikacijama zbog udara groma, povratak u Moskvu išao rutinski, nije oglašen ni 'Mayday' koji bi alarmirao spasilačke ekipe. Problemi su nastali nakon grubog prizemljenja koje je izazvalo oštećenja rezervoara, potom i požar.

Nesreća u Moskvi došla je u najgorem mogućem trenutku za prvi ruski putnički avion konstruiran poslije raspada SSSR-a. Superjet 100 je regionalni avion razvijen u suradnji s italijanskom kompanijom 'Alenia Aeromacchi-Finmeccanica aeronautica' kako bi se ruska avioindustrija vratila na svjetsko tržište, ali i popunila prazninu na domaćim linijama.

Među partnerima za isporuku dijelova i sistema nalazi se 30-ak renomiranih svjetskih proizvođača, između ostalih i Boeing (konsalting), ali i Safran Snecma u proizvodnji motora SaM-146.

Ako se modernoj tehnologiji doda i povoljna cijena od 35 miliona dolara (20-ak procenata manje od Embraera E-serije i dvostruko jeftiniji od Airbusa A220), ne čudi da su se među kupcima Superjeta našle kompanije iz cijelog svijeta.

"Pojava SSJ je rezultat apsolutno normalnog pokušaja diverzifikacije ruskog izvoza i rasta nacionalne ekonomije. Bez takvih pokušaja, ruska ekonomija je osuđena na zavisnost od izvoza sirovina, sa svim posljedicama koje to nosi", govori Ivan Ljubimov, novinar Novaje Gazete, lista koji je kritičan prema Putinovoj vlasti.

suhoj_005.jpg - undefined

Foto: UAC

Međutim, proizvodnja i plasman moderno koncipirane letjelice bili su daleko od ruskih želja. Velike međunarodne aviokompanije prilično oprezno su tretirale putničke avione ruske proizvodnje. Modeli sovjetskih civilnih aviona u prošlosti nisu uspjeli steći reputaciju sigurnih, tehnoloških i ekonomičnih letjelica.

Novi avion je od starta morao preuzeti kolektivnu odgovornost za probleme svojih prethodnika.

Paradoksalno, još više zabrinutosti bilo je u Rusiji. Raspadom SSSR-a nestalo je cenzure pa je javnost uredno informirana o nesrećama aviona napravljenih u bivšoj državi. Iako su katastrofe najčešće uzrokovale greške pilota i loše održavanje vazduhoplova, ipak je povjerenje putnika u ruske modele civilnih aviona bilo na niskom nivou.

Stoga je pojavljivanje aviona Boeinga i Airbusa u flotama ruskih avioprijevoznika na početku novog milnija primljeno s entuzijazmom. A kada su se pojavile vijesti o novom ruskom avionu SSJ-100, putnici nisu s radošću primili najavu povratka na domaće avione, makar i na domaćim letovima.

suhoj_002.jpg - undefined

Foto: UAC

Sa takvom reakcijom javnosti u Rusiji i svijetu, Suhoj je trebao dosta sreće za uspjeh projekta Superjet 100. A trebalo je usvojiti i nove tržišne i sigurnosne standarde kda je riječ o besprijekornom održavanju aviona, brzom uklanjanju strukturnih nedostataka, blagovremenom obavještavanju aviokompanija o operativnim karakteristikama...

Bizarna nesreća na današnji dan prije sedam godina, tokom demonstracionog leta u Indoneziji, bila je nagovještaj loše sreće. Ako Suhoj nije kriv za nesreću u Indoneziji, ono što se kasnije dešavalo donijelo je neuspjeh projekta SSJ-100.

Tokom rada su se manifestovali različiti kvarovi, motor se relativno brzo trošio, a kao glavni problem pojavilo se održavanje aviona.

Čekanje na zamjenske dijelove oteglo se na nedopustivih 30-80 dana. Kao rezultat kvarova i dugog čekanja na rezervne dijelove, Suhoj Superjet 100 često je dugo ostajao prizemljen, provodio znatno manje sati u zraku od konkurenata.

Meksička aviokompanija Interjet, kupac 22 Superjeta, bila je prisiljena pribjeći "avionskom kanibalizmu": Demontirali su nekoliko SSJ-100 da bi skinuli dijelovi koje su potom ugradili na ostale letjelice u floti.

suhoj_004.jpg - undefined

Foto: UAC

Kao rezultat ovih nedostataka, izvozni potencijal Superjeta 100 u velikoj mjeri je iscrpljen, a katastrofa na Šeremetjevu dodatno je ugrozila povjerenje u letjelicu. Iako istraga o uzrocima nesreće još nije završena, mnogi putnici se boje nastaviti let Superjetom. Ništa neobično u svijetu avijacije, slična sumnja posljednjih mjeseci prati i Boeing 737 Max8.

I pored svih problema, Suhoj je od 2010. godine do danas kupcima isporučio respektabilnu brojku od 186 primjeraka Superjeta 100. Posljednja nesreća tražit će dodatni trud i vrijeme na stjecanju povjerenja potrošača. A to će zahtijevati dodatne troškove i državne subvencije.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

NEMA KOMENTARA