Na današnji dan otišla je ikona F1: 32. godišnjica smrti Arytona Senne

Trideset dvije godine su prošle od prerane smrti Ayrtona Senne na Velikoj nagradi San Marina 1. maja 1994. godine u Imoli, ali fascinacija ovim nepredvidljivim brazilskim vozačem ostaje gotovo jednako hipnotišuća kao i uvijek na stazi.

Njegova smrt, u 34. godini, bila je gorka, prerano je okončala uzbudljivu karijeru i tragedija koja je lišila Formulu 1 jednog od njenih najzanimljivijih likova. Njegovo naslijeđe ostaje, snažno se osjeća u sportu i šire, piše The Guardian.

Senna je vozio za Williams u Imoli. Već je osvojio tri titule i bio je prepoznat kao najistaknutiji talenat generacije koja nije imala manjak sjajnih vozača prije onoga što se pokazalo kao jedan od najkatastrofalnijih vikenda u historiji F1. Tokom prve kvalifikacijske sesije u petak, njegov kolega Brazilac Rubens Barrichello doživio je veliku nesreću u kojoj je ostao bez svijesti. Zatim je u kvalifikacijama u subotu Austrijanac Roland Ratzenberger poginuo kada se srušio u zavoju Villeneuve.

Trending

Oboren rekord iz 1962. godine: U ovom bh. gradu zabilježena najniža majska temperatura ikada

Trka se nastavila bez obzira na to, a u sedmom krugu Senna je izletio iz zavoju Tamburello, udarivši u zid pri brzini od 233 km/h. Odvezen je u bolnicu, ali je ubrzo nakon toga proglašen mrtvim. Svijet sporta je ostao u šoku.

Britanac Johnny Herbert se tog dana takmičio za Lotus i poznavao je Sennu i već neko vrijeme se trkao sa njim, a njih dvojica su se prvo takmičili u kartingu. "Njegove vještine su bile vrlo rijetke. Imao je tu sposobnost da to uradi u kvalifikacijama, da to uradi u trci, po mokrom ili suhom, i tu neobičnu sposobnost da izvuče najbolje iz opreme koju je imao, dobru ili lošu", kaže on.

29.03.26. 08:30

Nemile scene iz Japana: Britanski vozač Formule 1 doživio nesreću, sekunde ga dijelile od katastrofe

"To ga je činilo vrlo, vrlo posebnim i zato i danas o tome pričamo, što je nevjerovatno", dodao je on. Mnogo se govorilo o tome kako je Senna primjenjivao ovaj talenat, da je pored izvanredne vještine bio i opasno beskompromisan, o čemu se još uvijek vode rasprave, ali on je bez sumnje bio jedinstven i ambiciozan čovjek.

Sid Watkins je bio doktor Formule 1 koji mu je pružio pomoć 1994. godine. Napisao je da je nakon Ratzenbergerove smrti pitao uznemirenog Sennu zašto osjeća potrebu da nastavi, da nema više šta da dokazuje. "Odustani i idemo na pecanje", rekao mu je Watkins. Sennin odgovor je sažeo njegov karakter i zašto je, kako se to manifestovalo u njegovoj vožnji, bio tako očaravajući. "Side, postoje određene stvari nad kojima nemamo kontrolu. Ne mogu odustati, moram nastaviti", rekao je Senna.

Ova fokusiranost i odlučnost davali su mu ponekad gotovo eteričnu kontrolu nad automobilom. Imao je prisilu da se dokaže, ne samo da pobijedi, već i da demonstrira avion kojim je upravljao. "Uvijek je bio intenzivan u svom fokusu na vožnju", kaže Herbert, to je dodao:

"Imao je svoju agresivnu stranu u automobilu, ali se ne slažem s ljudima koji kažu da je bio previše agresivan, jednostavno je vozio vrlo, vrlo snažno. Kao što je rekao: 'Ako postoji jaz, ići ću po njega'. Imao je tu auru samo time što su ljudi vidjeli kacigu u svojim retrovizorima. To je ono što je stvorio."

Senna je također vozač poznat i izvan kruga moto sportova, najbliži globalno poznatom imenu iz tog doba, a ujedno je bio i previše "ljudski". Bio je strastveni zagovornik sigurnosti vozača, promišljen, brižan i saosjećajan čovjek, prvi koji se zaustavio i priskočio u pomoć vozaču nakon sudara, prisjeća se Herbert.

Neke od ovih osobina opstale su i nakon njegove smrti. U F1, najveći učinak tog strašnog vikenda bio je obnovljeni napor za poboljšanje sigurnosti. U deceniji koja je uslijedila, promjene su bile širokog dosega i efikasne. Samo je jedan vozač poginuo kao posljedica nesreće na stazi tokom F1 utrke od 1994. godine, kada je Jules Bianchi udario u vozilo za vuču na VN Japana 2014. godine.

Osnovan je i Instituto Ayrton Senna, humanitarnaa fondacija o čijem je osnivanju razgovarao sa svojom sestrom Viviane neposredno prije odlaska u Imolu. To je trebalo formalizirati velike svote novca koje je već tiho donirao kako bi pomogao siromašnoj brazilskoj djeci u obrazovanju. Viviane je danas njena predsjednica i ona nastavlja trošiti desetke miliona funti pomažući ugroženoj djeci u Brazilu.

Na kraju, tu su i vozači iz prošlosti i budućnosti za koje će Senna uvijek ostati inspiracija. Lewis Hamilton je jedan od mnogih iz generacije koja je slijedila Sennu i koji ga i danas poštuju, dok je Michael Schumacher bio doveden do suza tokom konferencije za novinare u Monzi 2000. godine kada su ga podsjetili da je njegova pobjeda izjednačila Sennin broj od 41 pobjede. Njegovo prisustvo se osjeća kod modernih vozača poput Charlesa Leclerca, koji ga priznaje kao heroja. Nestao, ali nikada zaboravljen, vozač kojem se divi kao i uvijek 30 godina nakon jednog od najmračnijih dana F1.

"Jako mi je drago što kada ljudi gledaju snimke Ayrtona, još uvijek imaju osjećaj da je ovaj momak bio poseban, što osjećaju vezu s Ayrtonom čak i danas. Divno je što još uvijek razmišljamo o Ayrtonu na vrlo pozitivan način, znati da taj kvalifikacijski krug u Monaku – Ayrtonov krug – još uvijek oduševljava ljude", zaključuje Herbert.