Zemljotres u Siriji: Zloupotreba i problemi sa dostavom humanitarne pomoći

Nakon razornog zemljotresa u Siriji, međunarodni humanitarni radnici teško da će moći izbjeći saradnju sa Assadovim režimom. Ali postoje i drugi problematični akteri.

Kako Deutsche Welle piše, Hawlu i njena dva brata u gradu Idlibu je prije zore probudio prvi snažan potres. "Bili smo toliko uplašeni da u početku nismo znali šta se dešava", kaže ona preko telefona. "Nije bilo mogućnosti da izađem iz kuće. Oba brata su mi bolesna, a napolju je velika hladnoća. Gdje smo mogli otići?", pita se ona.

Odlučili su da se, zajedno sa komšijama, predaju sudbini. Kuća se snažno tresla, ali još stoji. "Mnoge kuće su sada još u većoj opasnosti od urušavanja. Ali ovdje nema skloništa, nema sigurnih mjesta. Ima ljudi koji su od preksinoć iz straha na ulici, na temperaturama oko tačke smrzavanja ili sjede u automobilima", kaže ona.

Khawla (47), koja je odbila reći svoje pravo ime, živi u Idlibu, glavnom gradu posljednje provincije na sjeverozapadu Sirije u blizini turske granice, koju kontrolišu sirijski pobunjenici i islamisti. Slike bespomoćnih Sirijaca, koje izvlače iz ruševina, postali su uobičajeni prizor u proteklih 12 godina rata u Siriji.

Ali ovoga puta uzrok nisu vazdušni napadi, već prirodna katastrofa. Na sjeveru Sirije poginulo je na stotine ljudi u potresima od ponedjeljka, kako na područjima pod kontrolom vlade, tako i na područjima pod kontrolom pobunjenika i islamista. Broj mrtvih će vjerovatno rasti.

Assadov režim: zloupotreba humanitarne pomoći

U međuvremenu je počela stizati pomoć Siriji. Međutim, postoji nekoliko poteškoća, kaže Anita Starosta, konsultantica za Siriju u humanitarnoj organizaciji Medico International. Jedna je isporuka pomoći gradovima poput Aleppa u oblastima koje kontroliše Assadov režim. Predsjednik Bashar al-Assad je stanovništvu obećao dostavu pomoći i pozvao UN u pomoć.

"Ali to znači da posebno u ovim oblastima neće biti isporuka humanitarne pomoći bez koordinacije sa Assadovim režimom, bez obzira što je riječ o međunarodnoj pomoći. To je problematično", kaže Anita Starosta. "Iz prošlosti znamo da sav novac koji ide preko režima u Damasku, odlazi i za finansiranje režima i njegovih struktura, odnosno da novac ide organizacijama za pomoć, koje su povezane sa porodicom Assad".

"Ovo iskustvo je uglavnom stečeno tokom pandemije korone", kaže politolog Andre Bank iz Hamburškog GIGA instituta za bliskoistočne studije. Assadov režim je tako pokušao da kontroliše dostavu vakcina koje su stigle u zemlju ali i druge medicinske pomoći a zatim ih distribuira odabranim grupama.

"Ovo pokazuje koliko je režim selektivan i politički orijentisan. U suštini, jedini zaključak koji se iz ovoga može izvući je da zapadne zemlje ne mogu sarađivati ​​sa režimom", kaže Bank. On dodaje da već postoje indicije da Damask pokušava iskoristiti potres za svoje interese.

"Organizacija za pomoć Sirijsko-arapski crveni polumjesec, koja je vrlo bliska režimu, tražila je ukidanje sankcija uvedenih Assadovom režimu, radi efikasnijeg pružanja pomoći. To pokazuje kako politička elita u Damasku prvenstveno strateški gleda na katastrofu."

Skeptičan je i njemačko-sirijski aktivista Safouh Labanieh. Iskustvo je pokazalo da Assadov režim nema ozbiljnu volju da pomogne građanima. "Mislim da čak i sada pokušava da iskoristi tragediju da monopolizira pomoć i povrati međunarodni legitimitet".

Sirijsko-turska granica: otvoreni prelazi?

No, posebno teško je dostaviti pomoć provinciji Idlib, koju Assad ne kontroliše. Tamo živi oko 4,8 miliona ljudi, za koje je do sada teškom mukom organizovano snabdijevanje. Sva humanitarna pomoć za njih prolazi preko tursko-sirijskog graničnog prelaza Bab al-Hawa, jedinog graničnog prelaza, zagarantovanog rezolucijom UN-a.

Kako bi se ubrzala dostava pomoći, njemačka šefica diplomatije Annalena Baerbock pozvala je na otvaranje svih graničnih prelaza između Turske i Sirije, kako bi se omogućila brža pomoć ugroženom sirijskom stanovništvu. "Zato je otvaranje graničnih prelaza toliko važno", rekla je Baerbock.

"Ovaj prijedlog je izvodljiv", kaže Andre Bank. "Na ovoj izuzetno dugoj granici između Turske i Sirije ima više od 20 prelaza. Sa sirijske strane ih prvenstveno kontroliše opoziciona Sirijska nacionalna armija. Riječ je o umjerenim pobunjenicima koji imaju i bliske veze s Turskom. Time se izbjegava i saradnja sa Assadovim režimom, Rusijom ili Iranom", ističe Bank.

I još nešto je, po riječima saradnika GIGA instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu, jako važno. "Ove granične prelaze ne kontrolišu džihadističke grupe kao što je Hayat Tahrir al Sham, koja je nasljednica Al-Qaide. Dakle, Zapad zaobilazi mnoge grupe sa kojima ne želi da sarađuje".

Uloga Turske

"Otvaranje drugih graničnih prelaza u principu bi olakšalo dostavu pomoći", kaže Anita Starosta iz Medico Internationala. Do sada je snabdijevanje sirijskih interno raseljenih lica, koji tamo žive, bilo više nego nesigurno. "Pomoć koja je pružana tamošnjem stanovništvu i prije zemljotresa nije bila dovoljna i često nije stizala. Sada je zima i hladnoća. Zbog toga su ljudi u tamošnjim izbjegličkim kampovima, ali i na razorenim područjima u Idlibu više nego ikada zavisni od međunarodne pomoći."

Anita Starosta kaže da je sada jedna stvar najvažnija: "Hoće li Turska dozvoliti uspostavu humanitarnog koridora, kako bi se ugroženi ljudi i izbjeglice prebacili na sigurno, ili će se držati svoje politike i držati granice zatvorene, što je, na žalost, vjerovatnija opcija."

Khawli i njenoj braći ne preostaje ništa drugo nego da ostanu u Idlibu. Ova 47-godišnjakinja već godinama istrajava u ovom ratom pogođenom gradu. "Nekad su to raketni napadi, nekad užasno teška ekonomska situacija, a sada i prirodna katastrofa", kaže ona slomljenim glasom i dodaje: "Nemamo uopšte vremena da duboko udahnemo, da se oporavimo. Kako da čovjek sve ovo podnese?"