Užas u Kanadi: Dječak (11) preminuo od bjesnila

Jedanaestogodišnji dječak iz Ontarija u Kanadi predmet je novog medicinskog izvještaja o slučaju koji je podjednako bizaran i tragičan. Dijete je preminulo od bjesnila nakon kontakta sa šišmišom koji nije ostavio vidljive tragove ugriza ili ogrebotine, što je izazvalo pozive za podizanje svijesti o faktorima rizika od bjesnoće.

Bjesnoća je među najsmrtonosnijim bolestima poznatim čovječanstvu. Kada se počnu pokazivati ​​simptomi, virusna infekcija ima stopu preživljavanja gotovo nula, što znači da ljekari mogu ponuditi vrlo malo osim potporne njege.

Period inkubacije je obično 2-3 mjeseca, ali može proći mnogo duže da se pojave simptomi. Oni uključuju groznicu i osjećaj peckanja ili svrbeža na mjestu izlaganja, što napreduje do anksioznosti, zbunjenosti, uznemirenosti, halucinacija i hidrofobije (intenzivan strah od vode). U novoopisanom slučaju iz Ontarija, pacijent se jednog jutra probudio i pronašao šišmiša kako mu sjedi preko usta i nosa. Nije bilo znakova da ga je životinja ugrizla ili ogrebala.

Pokušano je liječenje, ali...

Devetnaest dana kasnije, odvezen je na hitnu pomoć sa simptomima koji su uključivali povraćanje i osjećaj trnaca u licu. Simptomi su se pogoršali sljedećeg dana i uključili druge neurološke znakove poput nerazgovjetnog govora, a njegovo stanje se pogoršalo po prijemu u bolnicu.

"Kada smo pacijenta vidjeli na jedinici intenzivne njege za djecu, ozbiljno smo posumnjali na bjesnoću, s obzirom na izloženost šišmišima i tipične neurološke karakteristike", napisao je medicinski tim.

Pokušano je neko liječenje, ali kao i kod velike većine slučajeva simptomatske bjesnoće, bilo je prekasno: "Terapije za održavanje života povučene su 17. dana nakon dolaska u bolnicu."

Bjesnoća je najuže povezana sa psima, i to s dobrim razlogom – Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 99 posto slučajeva bjesnoće kod ljudi uzrokovano ujedima ili ogrebotinama pasa. Vakcinacija je mnogo učinila na smanjenju ovog rizika u Sjevernoj Americi. Ali i druge životinje nose virus, a studija iz 2019. godine označila je šišmiše kao najveći rizik u SAD-u. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti u to vrijeme upozorili da svako ko pronađe šišmiša u svojoj spavaćoj sobi treba pretpostaviti da je možda bio izložen bjesnoći.

Svaki kontakt je rizičan

Podaci kanadske vlade pokazuju da su sve ljudske slučajeve bjesnoće u zemlji od 1967. godine prenijeli šišmiši. Ujedi i ogrebotine šišmiša mogu biti izuzetno mali i teško ih je vidjeti, tako da možda nećete ni shvatiti da ste u opasnosti.

"Svaki direktan ljudski kontakt sa šišmišem, čak i u odsustvu vidljivog ugriza ili ogrebotine, indikacija je za PEP [post-ekspozicijsku profilaksu] i treba ga razmotriti s javnozdravstvenim vlastima", navodi se u izvještaju o slučaju.

PEP – serija vakcina protiv bjesnoće koje se daju u intervalima tokom perioda od oko dvije sedmice nakon izloženosti – izuzetno je efikasna u sprečavanju širenja infekcije bjesnoćom: "Pacijent kojeg smo opisali prijavio je da mu je šišmiš ležao na licu, što je indikacija za PEP; međutim, medicinska pomoć nije zatražena jer nije uočen očigledan ugriz. Ovo naglašava važnu prazninu u javnoj svijesti." Studija je objavljena u časopisu Canadian Medical Association Journal.