Usporedba vojnih sposobnosti Indije i Pakistana: Jasno je ko ima veću moć

Indija i Pakistan, koje nisu strane oružanim sukobima, razvile su sposobne vojne snage sposobne za provođenje operacija u svim područjima ratovanja.

Obje zemlje, u većoj ili manjoj mjeri, oslanjaju se na uvoz obrambene opreme, pri čemu su Rusija i Kina vodeći dobavljači.

Posljednjih dana, tenzije između Indije i Pakistana su porasle nakon terorističkog napada u aprilu u indijskom dijelu države Jammu i Kashmir, za koji Delhi krivi Islamabad, koji je zauzvrat negirao optužbe.

Takve tenzije su eksplodirale uveče 6. maja, kada je Indija izvela niz raketnih napada na Kashmir koji kontroliše i sam Pakistan. U rezultirajućim razmjenama vatre obje strane su proglasile uspjeh, a Pakistan je 7. maja izjavio da je oborio nekoliko indijskih aviona, prema izvještaju Reutersa.

Indija je pokrenula vježbe civilne zaštite širom zemlje, u slučaju izbijanja sukoba velikih razmjera.

S obzirom na to da se dvije zemlje, obje nuklearne sile, nalaze na ivici rata, časopis Army Technology uspoređuje ključne sposobnosti njihovih oružanih snaga.

Potrošnja na odbranu

Prema analizi koju je provela GlobalData krajem 2024. godine, predviđalo se da će Indija uložiti velika sredstva kako bi održala spremnost za potencijalni sukob na dva fronta s regionalnim protivnicima Kinom i Pakistanom.

Predviđa se da će ukupni izdaci za odbranu, uključujući penzije, dostići 415,9 milijardi dolara od 2025. do 2029. godine, što predstavlja složenu godišnju stopu rasta (CAGR).

U izvještaju iz 2024. godine pod nazivom "Veličina indijskog tržišta odbrane, trendovi, raspodjela budžeta, propisi, akvizicije, konkurentsko okruženje i prognoza do 2029. godine", GlobalData je detaljno opisao potrebu Indije da modernizuje svoj obrambeni inventar, a istovremeno smanji ovisnost o uvozu.

Ključni programi nabavke uključuju jurišne podmornice na nuklearni pogon, fregate klase Nilgiri , višenamjenske avione Rafale i Tejas Mark 1A, helikoptere Prachand i glavni borbeni tenk (MBT) Zorawar. Nasuprot tome, prema izvještaju GlobalData s kraja 2023. godine, predviđalo se da će godišnji pakistanski odbrambeni budžet dostići 10 milijardi dolara do 2028. godine, uz složeni rast od 2,5%.

Uticajni faktori na ovo uključivali su napore Pakistana da osigura svoje granice i održi stabilnost unutar zemlje, pri čemu su izazovi poput nestabilnih odnosa Pakistana sa susjedima i regionalnih separatističkih pokreta igrali glavnu ulogu u uticaju na kreiranje odbrambene politike zemlje.

Očekuje se da će ovi faktori nastaviti da utiču na povećanje pakistanskog odbrambenog budžeta na procijenjenih 10 milijardi dolara do 2028. godine, sa složenom godišnjom stopom rasta (CAGR) od 2,5%, prema podacima GlobalData, vodeće kompanije za podatke i analitiku.

Oštar pad odbrambenih izdataka od 14% u 2022. godini bio je najniža tačka, s padom na 7,8 milijardi dolara, iako su naknadna povećanja poslužila za obezbjeđivanje novih sposobnosti za pakistansku vojsku, kroz tekuću i planiranu nabavku platformi poput FC-31, J-10C, PAC PF-X i višenamjenskih aviona JF-17 Block-3.

Zračni prostor

Inventar flote koji je prikupio Centar za odbrambene obavještajne podatke kompanije GlobalData detaljno opisuje sposobnosti koje obje zemlje imaju u vazdušnom prostoru, a svaka od njih ima značajne snage borbene avijacije s fiksnim krilima.

Glavni element indijske zračne borbe održava se putem otprilike 220 lovaca Su-30 Mk1 koje je proizvela kompanija Hindustan Aeronautics i isporučila između 2002. i 2021. godine, prema originalnom ruskom dizajnu. Manju flotu od 72 aviona Su-30 Mk1 obezbijedila je kompanija Irkut između 1997. i 2008. godine.

Najnoviji element zračnih borbi indijskog ratnog zrakoplovstva su 36 višenamjenskih lovaca Rafale francuskog proizvođača Dassault, isporučenih između 2020. i 2022. godine. Rafale se smatra platformom generacije 4,5, s naprednom avionikom i elektroničkim sistemima, te otprilike analognim Eurofighteru Typhoon.

Pakistan koristi neke borbene avione američkog i francuskog porijekla, kao što su rani modeli F-16A/B Fighting Falcons i stari avioni Mirage 2000. Međutim, posljednjih godina se snažno okrenuo kineskom izvoznom tržištu, uvodeći niz borbenih aviona koje proizvodi Chengdu Aircraft Industrial Group, a u novijim serijama učestvuje i Pakistan Aeronautical Complex.

Sveukupno, Pakistan ima oko 120 aviona varijanti JF-17 Block I i Block II , isporučenih između 2007. i 2021. godine, kao i 12 novijih lovaca J-10C , u 2022. godini.

Kopnene snage

Indija i Pakistan održavaju zaokružene vojske, s naglaskom na oklopna vozila i artiljeriju, koje ponekad razmjenjuju vatru preko njihovih linija kontrole.

Indijska vojska ima više od 2.000 oklopnih transportera/borbenih vozila pješadije BMP-II modela K i M, koje proizvodi vlastita indijska odbrambena industrijska baza, od ruskog dizajna od 1980-ih do danas.

Što se tiče flote glavnih borba protiv teških oružja (MBT), Indija održava mješavinu ruskog porijekla i domaćih dizajna, s sposobnijim T-90S i ranijim modelima Arjun Mk1A tenkova u prvom planu.

Artiljerija se uglavnom obezbjeđuje putem samohodnih haubica (SPH) K9A1 od 100 vojnika, kao najmodernije dostupne snage, isporučene od 2018. do 2021. godine.

Indijski zemaljski sistemi protivvazdušne odbrane uključuju ~80 sistema 2K22M 'Tunguska' za upotrebu na taktičkom nivou, te visoko napredne ruske S-400 i izraelske sisteme Barak-8 za presretanje na velikim udaljenostima.

Pakistanski odnos s Kinom također se očituje u njihovoj floti teških oklopnih vozila, pri čemu su svi njihovi glavni borci (MBT) ili proizvedeni po domaćim kineskim dizajnima ili prilagođene njihove varijante. To uključuje oko 600 glavnih borci Al Khalid-1, koje su zajednički razvili Norinco i Heavy Industries Taxila Corp.

Druge Norinco platforme, poput VT-4, također su u upotrebi, vjerovatno u floti od nekoliko stotina.

Pakistanska artiljerijska oprema se isporučuje putem samohodnih topova M109A5 kalibra 155 mm američkog porijekla , koji imaju domet paljbe od oko 25-30 km. Obje zemlje održavaju zalihe vučene artiljerije, koja je postavljena duž graničnih žarišta.

Što se tiče zemaljske protivvazdušne odbrane, Pakistan koristi integrisani slojeviti sistem, koji se sastoji od sistema dugog dometa HQ-9/P , koji ima navodni domet presretanja do 125 km, i sistema srednjeg dometa LY-80 i LY-80EV za prijetnje na udaljenosti do 70 km.

Pomorska oblast

S obzirom na vjerovatni fokus na sposobnosti zračnih snaga i djelovanja na velike udaljenosti, trenutno stanje sukoba između Indije i Pakistana vjerovatno neće opravdati opsežnu upotrebu pomorskih sposobnosti. Međutim, detalji o glavnim površinskim borbenim snagama, a možda i najvažnije, o podmorničkim flotama, vrijedni su uključivanja.

Indija je među pet najvećih globalnih potrošača u programima podmornica na nuklearni pogon, prema analizi koju je provela kompanija Naval Technology , rangirajući se na petom mjestu s predviđenom potrošnjom od 34,6 milijardi dolara između 2024. i 2034. godine.

Od toga će 30,5% biti usmjereno na nabavku podmornica Projekta 75-Alpha tokom istog perioda, a očekuje se da će Indija u okviru ovog programa nabaviti ukupno šest podmornica procijenjene vrijednosti od 17 milijardi dolara. Osim toga, indijska mornarica upravlja s više od desetak dizel-električnih podmornica, idealnih za priobalne operacije i tajno ratovanje.

Indija također održava dva nosača aviona, INS Vikrant , prvi nosač domaće proizvodnje koji je ušao u službu, i INS Vikramaditya , bivši ruski brod klase Kijev . Različite površinske pratnje uključuju devet razarača klase Projekt 15/A/B i četiri korvete klase Kamorta .

Pakistanska mornarica je znatno manja kompanija i ne koristi nosače aviona niti amfibijske jurišne brodove. Iako su njene površinske borbene snage relativno male, sadrže četiri fregate tipa 054 A/P od 4.200 tona , koje je izgradila kineska brodogradilišta Hudong-Zhonghua, i četiri fregate F-22P, koje su zajednički proizvela kineska i pakistanska brodogradilišta.

Sposobnosti podmorničkog ratovanja su ograničene, a smatra se da ih obezbjeđuje do pet zastarjelih dizel-električnih podmornica klase Agosta .

Nuklearno oružje

Možda je najvažnije to što su obje zemlje takozvane "nepriznate" države s nuklearnim oružjem, a ne potpisnice Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT).

Prema podacima Udruženja za kontrolu naoružanja, Indija i Pakistan imaju oko 170 nuklearnih bojevih glava i koriste niz metoda isporuke, uključujući balističke rakete, poput indijskog Agni-P.