Ukrajina ide na 'sve ili ništa': Protuofanziva može završiti rat velikim ruskim porazom

Kijev je svjestan da mu trebaju veliki teritorijalni dobici i da bi sudbina rata mogla visjeti o koncu i to prvestveno iz geopolitičkih razloga. 

"Svako se ratovanje temelji na obmani", još je davno zaključio Sun Tzu, kineski vojskovođa, strateg, filozof i pisac, koji je živio u razdoblju od 6. na 5. vijek prije nove ere.

U svojoj knjizi "Umijeće ratovanja" taj drevni vojni strateg istaknuo je važnost obmane neprijatelja.

"Stoga, kada smo sposobni napasti, moramo izgledati nesposobni; kada koristimo svoje snage, moramo izgledati neaktivni; kada smo blizu, moramo natjerati neprijatelja da vjeruje da smo daleko; kada smo daleko, moramo ga natjerati da vjeruje da smo blizu", ustvrdio je on.

A to je upravo ono što Ukrajina pokušava učiniti uoči protuofenzive koja bi se kasnije mogla smatrati prekretnicom rata u toj zemlji. Trenutno , kako navodi u svojoj analizi uticajni Politico, svijet svjedoči ključnoj fazi obmane, slično kao 1943. godine, kada su Britanci pokrenuli obavještajnu operaciju Mincemeat (Mljeveno meso) kako bi zbunili Berlin u vezi toga gdje će u južnoj Europi saveznici napasti.

Ili 1944. godine, kada su zapadni saveznici koristili tenkove izrađene od iverice i platna za pokretanje operacije Bodyguard (Tjelohranitelj), razrađene kampanje dezinformiranja koja je uključivala dvostruke agente i radio komunikaciju kako bi se prikrila informacija o mjestu gdje su namjeravali iskrcati se u Francuskoj koju su okupirali nacisti. Obje su operacije bile uspješne.

Slično tome, sada, uoči dugo očekivane ukrajinske protuofenzive koja bi trebala krenuti u idućih nekoliko sedmica - najvjerojatnije sredinom maja, ako tlo bude dovoljno suho, ili možda početkom jula - Kijev šalje sve više lažnih signala kako bi zbunio Moskvu o tome kada će i gdje udariti na istoku zemlje, duž crte bojnog polja u obliku polumjeseca koja se sada proteže stotinama kilometara.

Novinarima je zabranjeno obilaziti velike dijelove zemlje, dok neke neosjetljive zapadne medijske kuće pokušavaju podmititi pojedine jedinice i zapovjednike kako bi dobili pristup željenim lokacijama, što su pokušaji koji ne uspijevaju uvijek.

Pitanje je može li glavni udar ukrajinskih snaga iznenaditi sve i prodrijeti u sjeveroistočnu oblast Harkiv, gdje je ruska obrana pala prošle jeseni pred neočekivanim i dobro prikrivenim napadom o kojem čak ni ukrajinski kopneni zapovjednici nisu bili obaviješteni sve do neposredno prije napada.

Ukrajina od tada nije izvodila velike manevre u toj regiji, a bono polje je karakterizirao izostanak aktivnosti, što bi mogao biti pokušaj ‘uspavljivanja‘ Rusa. Cilj napada na tom području bio bi ući u Luhansk, potisnuti ruske snage iz Sjeverodonjecka i zaprijetiti okupatorskim postrojbama kod Bahmuta.

No, strateški dobici koji bi došli s uspjehom na sjeveru ne mogu se usporediti s onim što bi se moglo postići južnim prodorom iz Hersona ili Zaporižja - ili iz oba područja - prema Mariupolju, Berdjansku, Melitopolju i Tokmaku, s ciljem presijecanja tzv. kopnenog mosta koji povezuje rusko kopno i južne ukrajinske teritorije koje je Kremlj okupirao s Kerčkim prolazom kod Krima, koji je Moskva nezakonito anektirala 2014. godine.

Čini se da Kremlj najviše strahuje upravo od tog prodora na jugu jer je zabrinut da bi tamošnji uspjeh potaknuo Ukrajince da ubrzo nakon toga napadnu Krim, što je nešto što su penzionisani američki generali Ben Hodges i David Petraeus glasno zagovarali.

U nedavnim je razgovorima za Politico, Hodges rekao kako vjeruje da je Krim ključ za okončanje rata gigantskim ruskim vojnim porazom. Pišući za Daily Telegraph, nedavno je ustvrdio da bi "ovog ljeta trebalo podržati ukrajinske snage u njihovom nastojanju da povrate Krim, što bi dovelo do potpunog kraha ruske kampanje".

No, Pentagon, uključujući i američkog šefa Udruženog stožera Marka Milleya, dosljedno je sumnjao u sposobnost Ukrajine da vojno povrati taj poluotok, sugerirajući da bi to bilo prekoračenje mogućnosti.

Ipak, prema satelitskim snimkama iz otvorenih izvora i ukrajinskim terenskim zapovjednicima koji su govorili za Politico, ruske snage su posljednjih sedmica utvrđivale Zaporišku oblast i gradili obranu, a također su mjesecima unazad radile na izgradnji odbrambene infrastrukture na sjevernom Krimu.

"Pokušavamo zabiti klin u rusku bojnu liniju na jugu, između Krima i ruskog kopna", rekao je u veljači Vadim Skibitski, zamjenik šefa ukrajinske vojne obavještajne uprave.

No, pitanje je jesu li te njegove izjave bile blef ili dvostruki blef jer mjesto glavnog udara mogao biti i u Donecku, u samom Bahmutu, što bi moglo objasniti zašto je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbacivao zapadne savjete da odustane od višemjesečne bitke koja je dovela do golemih žrtava na obje strane.

Mnogi su analitičari sumnjali u mudrost inzistiranja na zadržavanju uništenog grada na prvoj liniji bojnog polja unatoč nemilosrdnim ruskim napadima, ali Zelenski je tvrdio da je bolje "nanijeti najveću moguću štetu okupatoru", odnosno ubiti što je moguće više Rusa i iscrpljivati ih za nadolazeću protuofenzivu, ma gdje god to bilo - a to znači, zašto ne sam Bakhmut.

Ipak, treba uzeti u obzir da je tamo prisutna velika koncentracija ruskih snaga, a istovremeno se čini kako većina analitičara smatra da je bitka za Bahmut natjerala Rusiju da oslabi svoju obranu na drugim tačkama, a te su ‘rupe‘ u odbrani najvjerovatniji smjer kojim bi ukrajinske snage mogle krenuti.

Uz sve ove mogućnosti, zamjenica ukrajinskog ministra obrane Hana Maljar pokušala je izazvati još veću zbrku prošle sedmice, ublažavajući ideju o jednom velikom ukrajinskom udaru i sugerirajući da je "netačno govoriti usko o protuofenzivi. Riječ je o velikom kompleksu akcija i mjera koje provode Oružane snage", navela je na Telegram kanalu.

Dodala je da "oružane snage trenutno ne pripremaju samo jednu stvar, za određeno vrijeme u određenom smjeru. Oružane snage svakodnevno pripremaju cijeli kompleks obrambenih i protuofenzivnih mjera".

Ukrajina zasigurno ima mnogo alternativa duž linije bojišta, no ipak se čini da se većina vojnih analitičara još uvijek slaže da je najvjerovatniji jedan veliki napad i obmana, budući da zemlja nema dovoljno tenkova i drugih oklopnih vozila za probijanje duboko kroz rusku obranu ukoliko rasprše svoje snage.

Dok ukrajinski najviši dužnosnici dovršavaju svoje planove i pokušavaju zavesti Ruse tehnikama vizualne obmane, radio komunikacijom, zemaljskim aktivnostima ili neaktivnošću, kao i javnim izjavama, itekako su svjesni da su im potrebni veliki teritorijalni dobici te da sudbina ovog rata može ovisiti o ovoj protuofenzivi - i to više iz geopolitičkih razloga nego bilo čega drugog.

"Umjereni teritorijalni dobici", što je - prema onome što otkrivaju nedavno procurjeli povjerljivi američki obavještajni dokumenti - ono što Pentagon predviđa da će Kijev ostvariti, mogli bi povećati nestrpljenje na Zapadu, izazivajući zakulisne igre koje već igraju neki saveznici, kao i neki krugovi unutar administracije predsjednika SAD-a Joea Bidena, kako bi natjerali Ukrajinu i Rusiju na pregovore.

Ukrajinski dužnosnici i zastupnici koji su nedavno bili u Washingtonu na Bidenovom summitu za demokraciju, stekli su taj jasan dojam da sat otkucava u svojim razgovorima s članovima State Departmenta i dužnosnicima Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Nakon sastanaka, ukrajinska oporbena zastupnica i bivša potpredsjednica vlade Ivana Klimpuš-Cincadze izjavila je da je zabrinuta kad je u pitanju "nastavak istog nivoa američke podrške Ukrajini nakon ove financijske godine" što je, za savezni proračun SAD-a, septembar.

Klimpuš-Cincadze rekla je za Politico da se vratila s pitanjima na koja nije dobila odgovore o tome kako kampanja za predsjedničke izbore u SAD-u - koja je, zapravo, već počela - može utjecati na potporu, te da nije dobila "jasan pozitivan stav o budućem članstvu Ukrajine u NATO-u".

Umjesto toga, američki dužnosnici odbacili su ta pitanja i govorili o sigurnosnim garantima za Ukrajinu nakon što oružje utihne.

"Naznačili su da imaju druge prioritete te da je potrebno jedinstvo saveza, a da nema jedinstva po tom pitanju", rekla je. To je u suprotnosti s onim što je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao prošle sedmice tijekom posjeta Kijevu - da su se sve zemlje članice složile da će se Ukrajina na kraju pridružiti transatlantskom vojnom savezu. Ali opet, ključna riječ bi mogla biti "na kraju".

U odgovorima na sva njihova pitanja, Klimpuš-Cincadze i njezini kolege naslutili su da su mnoge ključne odluke kod Amerikanaca na čekanju - kao i kod Francuza i Nijemaca - jer žele pričekati i vidjeti kako će se protuofenziva odvijati te započeti s poticanjem dviju strana na pregovore ako će vojna kampanja biti mlaka.

"Tako je to bilo posvuda, na Capitol Hillu i u izvršnoj vlasti - nije da su to rekli naglas. Osjećaj je bio u stilu kao: ‘Imate još jedan pokušaj s protuofenzivom, a onda ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati‘".

Ukrajina je već mogla čuti takve glasove zapadnjačkog zamora i zakulisne priče o pregovorima kada je postojao strah od ‘statusa quo‘ prošle jeseni.

No, utišala je te glasove i odagnala brige vrlo učinkovitom protuofenzivom u regijama Harkiv na sjeveru i Herson na jugu. No, Kijevu će ovoga puta trebati barem jednako toliko uspjeha, a vjerovatno i više, piše Jutarnji list.