Kako je Belgijanac pronašao svoj ukradeni minibus kod mafije u Sarajevu: "Tražili su 10.000 eura"

Kurt Hillaert, iz mjesta Winkel-Sainte-Croix u Belgiji nije shvatio u kojoj je opasnosti dok se nije našao licem u lice sa kriminalcima u Bosni i Hercegovini.

Uređaj za praćenje njegovog ukradenog kombija iznenada je počeo da šalje signale iz Sarajeva nakon nekoliko mjeseci tišine. Pošto su ga policija i pravda slali iz jedne službe u drugu, Kurt je na kraju odlučio da preuzme stvar u svoje ruke.

Kurtova priča podsjeća na loš triler i počinje u ruralnom dijelu Winkel-Sainte-Croixa, gdje iznajmljuje prikolice za konje i kombije putem specijalizovane internet stranice.

"Čovjek stranog porijekla došao je 5. maja 2025. godine da iznajmi kombi. Objasnio je da želi da posjeti svoju nanu u bolnici u Njemačkoj, sa suprugom i djecom. Djelovalo je uvjerljivo. Uzimam kopiju njegovog pasoša, pripremam papire i on preuzima vozilo sa suprugom i djecom. Sve je djelovalo normalno."

Sedmicu dana kasnije, poziva i kaže da želi da zadrži kombi još jednu sedmicu. Nema problema. Zbog praćenja, vidim da je kombi zaista bio u Antwerpenu i u regionu Ruhr. Na dan kada je vozilo trebalo biti vraćeno zove da kaže da će kasniti sat vremena. Ali sat vremena kasnije još uvijek nema nikog. Kada sam provjerio uređaj za praćenje shvatio sam da je uređaj u vozilu isključen. Tada krećem prema Antwerpenu."

Ali navedena adresa je bila lažna. Kurt se uputio najbližoj policijskoj stanici da prijavi krađu. U međuvremenu, kontaktirao je Ford kako bi pitao da li je moguće ponovo aktivirati postavljeni uređaj za praćenje.

"Bilo je moguće, ali za to je bila potrebna dozvola policije. Pa sam otišao u policijsku stanicu u Zelzate." Početak pakla. 

"Nisu mogli da mi pomognu, jer sam već podnio prijavu u Antwerpenu i nisu imali pristup tom dosijeu."

Kurt potom saznaje da je njegov slučaj prebačen na sud u Gentu.

"Ponovo sam otišao, ali ni tamo nisu mogli da mi pomognu. Prema njihovim riječima slučaj je bio na sudu u Antwerpenu. Na kraju sam otišao u policijsku stanicu u Ekkergemu da podnesem novu prijavu. Ali ni tamo nisu mogli ništa da urade, jer nisu imali pristup zapisnicima iz Antwerpena. Sve što sam želeo bilo je da Ford popuni potrebne formulare za ponovnu aktivaciju praćenja."

Još 17 drugih žrtava

Kurt se obratio advokatu koji mu je savjetovao da podnese prijavu istražnom sudiji. Bio je to još jedan pokušaj bez uspjeha, piše belgijski 7sur7.

"Razumijem da postoje i druge prioritetne stvari, ali oni jednostavno nisu radili ništa."

U međuvremenu, stupio je u kontakt preko Facebooka sa 17 drugih žrtava iz Holandije i Flandrije. Sve ih je prevario isti čovjek.

"Zahvaljujući ovoj grupi uspjeli smo da kontaktiramo njegovog bivšeg tetka (Nijemca) koji nam je dao njegov pravi identitet i adresu. Vratio sam se u policiju sa tim informacijama, ali opet su mi odgovorili da ne mogu ništa da urade i da nemam pravo da istražujem slučaj samostalno. To me izluđivalo."

Tokom ljeta, uređaj za praćenje ponovo je počeo da radi. "Dobili smo slike s praonice u Bosni i Hercegovini", nastavlja Kurt. "Otišao sam u policiju, ali opet su me poslali dalje. Rekli su da će slučaj biti proslijeđen Interpolu i da će to potrajati otprilike pet dana. Ali u tom trenutku, bilo je već prekasno."

Kurt je donio odluku da ode sam. Otišao je za Sarajevo, u pratnji jednog Bosanca, jednog od njegovih klijenata. Ovaj ima rođaka koji radi u policiji u Sarajevu.

"Morao da dam 1.000 eura"

"Čekao nas je, ali je tražio da mu platim, jer ništa nije dobio od belgijske policije i radio je za mene. Trebalo je da mu dam 1.000 eura (1.955 KM). Objasnio mi je da je kombi kod najveće mafijaške bande u zemlji. Tamo je bilo oko 500 vozila, sva ukradena. Moj plan je bio jednostavan: otići tamo, uzeti kombi i otići."

Međutim, stvari nisu išle kako je planirao. Kurt je naišao na četvoricu mafijaša.

"Tipovi mišićavi, pravi kriminalci. Zašto su mi na kraju vratili kombi? Nemam pojma. Da li su mislili da dolazim iz policije? Iz Interpola? U svakom slučaju, u početku su odbijali da priznaju da je to moj kombi. Broj šasije nije odgovarao i vozilo je imalo švicarske tablice."

"Bio sam prestravljen"

"Ali imao sam rezervni ključ sa sobom i on je savršeno radio. Nisu imali šta da kažu. Tada su tražili 10.000 eura (oko 20.000 KM). Odbio sam. Bio sam prestravljen, ali sam već otišao predaleko. Nisam želio da se vratim kući bez svog kombija. Na kraju su pristali na 1.000 eura, uz obećanje da ću prekinuti istragu u Belgiji. Mogao sam da idem. Ali, zapravo, vraćao sam se u Belgiju sa ilegalnim i ukradenim kombijem. Nijedan papir nije bio ispravan. Da su me zaustavili, završio bih u zatvoru. A mogao sam da ostanem - mrtav."

Najveć Kurtova frustracija? Nisu dobili nikakvu pomoć ni od policije, ni od pravde.

"Četiri mjeseca kasnije, dok sam već bio kod kuće sa kombijem, dobio sam poziv iz kancelarije istražnog sudije: imali su neki dokument od Forda, ali nisu znali šta da rade sa njim. To je jednostavno ruganje ljudima."

"Osiguranje odbija da interveniše"

"Uzeo sam osiguranje sa svim mogućim opcijama, skupo osiguranje. Ali ovo osiguranje odbija da interveniše u bilo kojem pogledu. Pokriven sam za krađu, ali pošto je kombi bio iznajmljen, ne smatraju to krađom, već 'otmicom'. Pokriven sam za repatrijaciju vozila, ali sam morao da idem da ga pokupim sam u Bosni. A štete na kombiju, velika udubljenja i ogrebotine, takođe nisu željeli da refundiraju. To je sramotno."

Policija u Gentu potvrdila je da je Kurt želio da podnese prijavu, ali to nije bilo moguće jer je već bila registrovana prijava u Antwerpenu. Policija je također pojasnila da nije mogla da pristupi zapisnicima drugih policijskih oblasti.

"Trenutno se radi na tome da se ovo promijeni u bliskoj budućnosti", naveli su.

Kurt ne može da shvati kako može biti toliko teško djelovati kada su imena i lokacija počinilaca poznati.

"Ovi kriminalci dobro znaju da belgijska policija ne reaguje na ove krađe. To objašnjava zašto sam tako brzo pronašao 17 drugih žrtava. Ovo stvarno mora da se tretira drugačije."