Tradicionalna šetnja za žrtve genocida u Srebrenici održana u Chicagu

9. jula u Chicagu, održana je mirna šetnja povodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Planiranje ovog eventa počelo je već prošle godine, nakon što se završila prošlogodišnja šetnja.

Lillies of hope i organizacija mladih JaBiH radila je na organizaciji ovog događaja kako bi isplanirali svaki detalj i kako bi se dobile sve potrebne dozvole za održavanje ove šetnje.

Već sada možemo reći da je ovo postala tradicija Bosanaca i Hercegovaca, jer je ovo četvrta godina uzastopno da se organizuje mirna šetnja sjećanja na žrtve Srebreničkog genocida.

Ove godine za šetnju bilo je prijavljeno nešto više od 800 učesnika.

Međutim iz organizacije ističu da su bili spremni i na veći broj učesnika, kako je i bilo. Šetnji je prisustvovalo više od hiljadu osoba.

Prije početka same šetnje, organizatori su se obratili prisutnima te je iščitano svih 30 imena osoba koje ce svoj vječni počinak naći u Potočarima ove godine. 

I ovogodišnji cilj šetnje jeste da se učini simboličnih 8372 koraka, što predstavlja broj žrtava koji su mučeni i na nehuman način ubijeni kobnog 11. jula u UN zaštićenoj zoni Srebrenici. Šetnja je krenula u 10:00 sati sa Foster beach u Chicagu, i šetalo se do Montrose beach i nazad.

Na svakih hiljadu koraka mogli su se vidjeti transparenti sa hiljadu imena Srebreničkih žrtava, a učesnici su na početku šetnje dobili vodu, užinu, majice i torbu sa osnovnim potrepštinama za šetnju, kao i zaštitnu kremu protiv sunca, letke i mapu Srebrenice i puta kojim su putovali svi koji su željeli doći do slobodne teritorije u Tuzli.

Jedan jako lijep gest desio se u toku šetnje gdje su se pridružili slučajni prolaznici kojima je objašnjeno zbog čega je organizovana šetnja i šta se zapravo dešavalo i Bosni i Hercegovini od 1992-1995. godine, ali i na samom koncu, šta predstavlja 11. juli 1995.

Jedan od organizatora istakao je da je ovo još jedan uspješan projekat, uspješna šetnja, porodični dan, gdje su svi prisutni načinili simboličnih 8.372 koraka i na dostojanstven način se sjetili žrtava Srebrenice.

Kao što je poznato, u Americi boravi mnogo osoba sa područja Podrinja, pa se i u ovoj masi moglo naći preživjelih Srebreničana, koji su prošli kroz šumu i došli na slobodnu teritoriju Tuzle, a poslije ih je put doveo do Amerike. 

Jedan od ucesnika je i Enes Karić, rođeni Srebreničanin, koji je 2000. godine došao u Ameriku. Priču započinje o svom rodnom mjestu, Srebrenici. Prisjećajući se početka rata, došao je do tog jula 1995. godine, kada je uspio da pobjegne autobusom gdje su bile žene i djeca.

Kako kaže, tri dana je putovao, autobus su pregledali, svi “putnici” gledali su maltretiranja, a on se sakrio, i čekao da ga nađu. Na svu sreću i uz pomoć dragog Boga, ostao je živ i prešao je u sigurnu zonu, u Tuzlu. 

Danas je, kaze Enes, njegovo srce puno. Ovom šetnjom kao i prethodne godine, vidio je kako nove generacije preuzimaju ono sto su oni započeli. I siguran je da će organizacija iz godine u godinu, biti sve bolja i bolja. 

Iz organizacije su istakli da rade na tome da buduće generacije nikada ne zaborave šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini od 1992.-1995. godine, a u ovom slucaju, sve ono što se dešavalo u Srebrenici tog 11. jula 1995.

Da se nikada neće zaboraviti niti jedna žrtva koja je mučki ubijena, bačena, pa premještena iz jedne u drugu masovnu grobnicu, pa tako neki ljudi ni ne mogu da nađu niti jednu kost od svojih najmilijih.