Tony Blair Britaniju uveo u četiri rata
Radiosarajevo.ba
Blair s britanskim vojnicima 2005. u Iraku (Foto: Getty)
Prema sudu javnosti, bivši premijer Toni Blair odgovoran je za britanske vojne akcije u Iraku, koje se nikako ne mogu nazvati pobjedom, piše "Times".
Blair četiri puta uveo Britaniju u rat
Blair je, svjedočeći pred Chilcottovom komisijom koja istražuje britansko učešće u invaziji na Irak, rekao da je u vrijeme svog mandata četiri puta uveo Britaniju u rat, navodi list.
Čim je to izgovorio, shvatio je, dodaje list, da to nije popularna tvrdnja. Zastao je i počeo da reda - Sierra Leone, Kosovo, Afganistan i Irak.
Pitanje legalnosti postavlja se, navodi "Times", u slučajevima Kosova i Iraka, pošto oružanim intervencijama nisu prethodile rezolucije UN koje bi izričito odobrile upotrebu sile.
Opravdanje za napad NATO snaga na Kosovo nađeno je u konvencijama o sprečavanju torture i genocida.
List ocjenjuje da se još od Winstona Churchilla nije pojavio lider u Britaniji koji je bio tako uporan da istjera svoje i da je kao diktator, poput buldožera, gurao zemlju u rat.
Javnost već ima svoj sud
Iako je i sam sir John Chilcott rekao da ovo istraživanje nije suđenje i da niko neće biti ni oslobođen ni proglašen krivim, javnost je već imala svoj sud nakon svakog svjedočenja, a u slučaju Blaira to je "tihi sud", prenosi Srna.
Iako to možda nikad neće doći pred sud javnosti, jasno je da je Blair odgovoran za aktivnosti Britanije u ratu u Iraku.
Blair je bio premijer koji je dva puta glatko dobio na izborima, mogao je da laska, nagovara, prijeti, da istjera svoje, ratni lider najbliži parlamentarnom diktatoru još od vremena Winstona Churchilla.
"Tajms" podsjeća na Blairovo svjedočenje da je vjerovao, izvan svake sumnje, da Saddam Husein ima oružje za masovno uništenje i da to niko nije osporavao, osim samog tadašnjeg iračkog predsjednika.
Zašto je napadnut Irak?
Ipak, to ne odgovara na osnovno pitanje - zašto Irak?
Blair tvrdi da se cijela politika promijenila nakon napada 11. septembra na SAD i da se cijela percepcija o tome gdje leži rizik drastično promijenio nakon tog razaranja i oko 3.000 poginulih, te da, ako su mogli ubiti toliko ljudi, mogli su onda i 30.000.
Međutim, još nema odgovora na pitanje zašto Irak. Tačno je da je Al-Kaida ubila 3.000 ljudi u SAD, pošteno je ali pogrešno vjerovano da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje koje može biti prijetnja Zapadu, ali nema dokaza da su ti ljudi "koji su lako mogli ubiti i 30 000 Amerikanaca" imali nešto sa Irakom ili sa samim Saddamom".
Istorijski gledano, sekularna Baath partija gledala je na islamski fundamentalizam kao na svog najvećeg protivnika.
Blair se pozvao na karakter režima, a ne samo prirodu oružja. Blairova doktrina bila je da je procjena bezbjednosti blisko povezana sa prirodom režima i da je Saddam bio "zla osoba, skoro psihopata" i da je veliki rizik bio ostaviti oružje za masovno uništenje u rukama takvog čovjeka.
To je tačno, ali je to jednako bilo tačno i prije 11. septembra, a nije jasno da li je taj 11.septembar promijenio računicu rizika, osim što je predstavljao dodatni pritisak na Irak da učini ustupke.
A šta s Iranom?
Blair je također svoju doktrinu primijenio i na aktuelnu situaciju u Iranu, gdje on vidi opasnu vezu između oružja za masovno uništenje i veoma represivne države.
On ne precizira svoju politiku prema Iranu, ali tvrdi da se sa takvim stvarima ne rizikuje. Blair ne kaže šta je veći rizik - preduzeti vojne akcije protiv Irana, ukoliko su izvodljive, ili ne preduzimati ništa. Iran je moćnija zemlja od Iraka, ocjenjuje list.
Postoje mnogi neuspjesi koji se tiču politike prema Iraku. Saddam je zbačen sa vlasti, ali uz visoku cijenu savezničkih i iračkih života. Britanija je ostala lojalan saveznik veoma nepopularne američke administracije.
Međunarodno pravo nije razjašnjeno, a hrabrim vojnicima nije data odgovarajuća oprema.
"Times" na kraju podsjeća na riječi generala Douglasa McArthura pred američkim Senatom 1951. godine, koji je rekao da u ratu nema zamjene za pobjedu.
Irak nije bio pobjeda za Britaniju - zaključuje list, prenosi Srna.
radiosarajevo.ba
Prema sudu javnosti, bivši premijer Toni Blair odgovoran je za britanske vojne akcije u Iraku, koje se nikako ne mogu nazvati pobjedom, piše "Times".
Blair četiri puta uveo Britaniju u rat
Blair je, svjedočeći pred Chilcottovom komisijom koja istražuje britansko učešće u invaziji na Irak, rekao da je u vrijeme svog mandata četiri puta uveo Britaniju u rat, navodi list.
Čim je to izgovorio, shvatio je, dodaje list, da to nije popularna tvrdnja. Zastao je i počeo da reda - Sierra Leone, Kosovo, Afganistan i Irak.
Pitanje legalnosti postavlja se, navodi "Times", u slučajevima Kosova i Iraka, pošto oružanim intervencijama nisu prethodile rezolucije UN koje bi izričito odobrile upotrebu sile.
Opravdanje za napad NATO snaga na Kosovo nađeno je u konvencijama o sprečavanju torture i genocida.
List ocjenjuje da se još od Winstona Churchilla nije pojavio lider u Britaniji koji je bio tako uporan da istjera svoje i da je kao diktator, poput buldožera, gurao zemlju u rat.
Javnost već ima svoj sud
Iako je i sam sir John Chilcott rekao da ovo istraživanje nije suđenje i da niko neće biti ni oslobođen ni proglašen krivim, javnost je već imala svoj sud nakon svakog svjedočenja, a u slučaju Blaira to je "tihi sud", prenosi Srna.
Iako to možda nikad neće doći pred sud javnosti, jasno je da je Blair odgovoran za aktivnosti Britanije u ratu u Iraku.
Blair je bio premijer koji je dva puta glatko dobio na izborima, mogao je da laska, nagovara, prijeti, da istjera svoje, ratni lider najbliži parlamentarnom diktatoru još od vremena Winstona Churchilla.
"Tajms" podsjeća na Blairovo svjedočenje da je vjerovao, izvan svake sumnje, da Saddam Husein ima oružje za masovno uništenje i da to niko nije osporavao, osim samog tadašnjeg iračkog predsjednika.
Zašto je napadnut Irak?
Ipak, to ne odgovara na osnovno pitanje - zašto Irak?
Blair tvrdi da se cijela politika promijenila nakon napada 11. septembra na SAD i da se cijela percepcija o tome gdje leži rizik drastično promijenio nakon tog razaranja i oko 3.000 poginulih, te da, ako su mogli ubiti toliko ljudi, mogli su onda i 30.000.
Međutim, još nema odgovora na pitanje zašto Irak. Tačno je da je Al-Kaida ubila 3.000 ljudi u SAD, pošteno je ali pogrešno vjerovano da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje koje može biti prijetnja Zapadu, ali nema dokaza da su ti ljudi "koji su lako mogli ubiti i 30 000 Amerikanaca" imali nešto sa Irakom ili sa samim Saddamom".
Istorijski gledano, sekularna Baath partija gledala je na islamski fundamentalizam kao na svog najvećeg protivnika.
Blair se pozvao na karakter režima, a ne samo prirodu oružja. Blairova doktrina bila je da je procjena bezbjednosti blisko povezana sa prirodom režima i da je Saddam bio "zla osoba, skoro psihopata" i da je veliki rizik bio ostaviti oružje za masovno uništenje u rukama takvog čovjeka.
To je tačno, ali je to jednako bilo tačno i prije 11. septembra, a nije jasno da li je taj 11.septembar promijenio računicu rizika, osim što je predstavljao dodatni pritisak na Irak da učini ustupke.
A šta s Iranom?
Blair je također svoju doktrinu primijenio i na aktuelnu situaciju u Iranu, gdje on vidi opasnu vezu između oružja za masovno uništenje i veoma represivne države.
On ne precizira svoju politiku prema Iranu, ali tvrdi da se sa takvim stvarima ne rizikuje. Blair ne kaže šta je veći rizik - preduzeti vojne akcije protiv Irana, ukoliko su izvodljive, ili ne preduzimati ništa. Iran je moćnija zemlja od Iraka, ocjenjuje list.
Postoje mnogi neuspjesi koji se tiču politike prema Iraku. Saddam je zbačen sa vlasti, ali uz visoku cijenu savezničkih i iračkih života. Britanija je ostala lojalan saveznik veoma nepopularne američke administracije.
Međunarodno pravo nije razjašnjeno, a hrabrim vojnicima nije data odgovarajuća oprema.
"Times" na kraju podsjeća na riječi generala Douglasa McArthura pred američkim Senatom 1951. godine, koji je rekao da u ratu nema zamjene za pobjedu.
Irak nije bio pobjeda za Britaniju - zaključuje list, prenosi Srna.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.