Teym, jednomjesečna sirijska beba u izbjeglištvu

Među sirijskim izbjeglicama koje zbog sukoba u svojoj zemlji bježe u Tursku, našla se i jednomjesečna beba Teym o kojoj je priču objavila Agencija Anadolija.

Teyma su u Tursku doveli majčini roditelji, dok majka, zbog bolesti, nije mogla napustiti sirijsko selo Hamami  koje je izloženo svakodnevnom granatiranju.

Sukobi snaga odanih režimu predsjednika Bashara al-Assada i snaga opozicije nastavljeni su i u 2013. godini i svakodnevno odnose sve veći broj civilnih žrtava.

Veliki broj sirijskih izbjeglica svoje je privremeno utočište našao u u blizini grada Altinozua u turskoj pokrajini Hatay. Smješteni su u salonu koji je nekada služio za vjenčanja. Tu 60 sirijskih izbjeglica, među kojima je najviše žena i djece, vode bitku za preživljavanje, improvizujući, kako bi sebi olakšali život. Salon je pregrađen i napravljeni su odjeljci u kojima živi po deset osoba, koje žive od humanitarne pomoći.

Beba Teym je u na ovo mjesto došla prije tri dana u pratnji djeda i nene koji su za sobom u Siriji šestoro djece.

„Kćerka se mjesec dana nije odvajala od bebe, ali ona više nema snage da se brine o njemu“, kazao je on i dodao kako se njegova kćerka veoma teško rastala od svog sina.

Od početka sukoba u Siriji u martu 2011. godine ubijeno je oko 40.000 ljudi, dok je blizu 300.000 Sirijaca utočište pronašlo u izbjeglištvu, uglavnom u susjednim zemljama Turskoj i Jordanu, navodi ta sirijska nevladina organizacija. Tokom proteklog dana u napadima vojske režima u nekoliko gradova ubijeno je 115 osoba od kojih 14 djece i četiri žene, saopćila je sirijska nevladina organizacija za nadgledanje poštovanja ljudskih prava. 

„Ja sada ne znam u kakvom je stanju moja kćerka. Da li je živa ili mrtva? Ali, mi ćemo na njenog sina paziti i moliti se da se uskoro vratimo našim kućama“, istakao je Omer koji se nada da svog unuka jednog dana preda u naručje njegove majke.

Nena Hatice Omer je novinarima Agencija Anadolija ispričala o njihovom putu u Tursku, koji je bio veoma težak. Dio puta prelazili su pješice, teško su se kretali, padali u blato.

„U ovom  salonu je veoma hladno. Imamo veoma malo hrane. Unatoč svim tim poteškoćama, čvrsto stojimo na nogama“, kazala je nena.