Sundos Ashour iz Gaze za Radiosarajevo.ba: Ne vidimo ni svjetlo, ni izlaz

Oko stotinu hiljada Palestinaca u Pojasu Gaze jučer je demonstriralio protiv otvaranja američke ambasade u Jerusalemu. Danas, u nešto manjem broju, Palestinci su se opet okupili u Gazi i na Zapadnoj Obali kako bi obilježili dan Nakbe, ili katastrofe, dana kada je 1948. godine počeo masovni progon Palestinaca stvaranjem države Izrael.

Demonstracije su se održavale unutar Gaze u tzv. "zoni razgraničenja", dakle izraelska vojska je koristila vatreno oružje i pucala na demonstrante unutar Pojasa Gaze.

Jučerašnjim aktom otvaranja Ambasade, američka vlada je priznala Jerusalem kao glavni grad Izraela, i de facto negirala bilo kakvo pravo Palestinaca na Jerusalem kao glavni grad palestinske države o kojem bi se pregovaralo u potencijalnim mirovnim pregovorima.

Pojas Gaze se smatra najgušće naseljenim dijelom svijeta. Na prostoru dužine 35km, širine oko 15 na najširem, a 5 na najužem dijelu živi 2 miliona ljudi. Izrael ima gotovo potpunu kontrolu nad kopnenim, zračnim i morskim putevima (granica s Egiptom dužine od oko 15 km je uglavnom zatvorena otkako je egipatski predsjednik Abdel-Fattah al-Sisi preuzeo vlast). Oko 80% stanovnika Gaze ovisi o humanitarnoj pomoći.

Struje ima od 2 do 4 sata dnevno, što ima devastirajuće posljedice ne samo na privatna domaćinstva, već i na funkcioniranje zdravstvenih, školskih i komunalnih ustanova.

U posljednjem izvještaju UNOCHA upozorava se da će bolnicama u Gazi za nekih tri sedmice nestati goriva, te da neće moći pokrenuti akumulatore koji proizvode struju i pokreću mašine za disanje, dijalizu itd.

Naravno, ironija svega toga je da Izrael ne dozvoljava da se ranjeni prevezu u Jerusalem ili na Zapadnu Obalu gdje im se može pružiti bolja njega, rekla je za Radiosarajevo.ba medicinska sestra Sundos Ashour iz Gaze.

Sundos je medicinska sestra, volonterka za PRCS (Palestine Red Crescent Society – Palestinski crveni polumjesec)  i ova dva dana je skoro stalno na terenu: „Ne znam kad će me nazvati, i sada, dok pričam s vama, na terenu sam.“

Šalje nam sliku svojih krvavih patika s jučerašnje intervencije. „Vidite kakva je situacija ovdje, nestabilno je svakog petka otkako su počele demonstracije 30. marta, jučer je situacija potpuno eskalirala. Danas je malo tiše, ali opet je nestabilno. Većina jučerašnjih slučajeva ranjavanja su direktni pucnji u noge.“

„Jučer oko 12 sati nije bilo čak dovoljno kreveta da smjestimo povrijeđene, vršili smo medicinske intervencije, uglavnom hirurške, na njima smještajući ih na pod. Jučer na kraju dana u PRSC-u je bilo 387 povrijeđenih“, rekla je Sunds Ashour za Radiosarajevo.ba.

Na pitanje da li vidi svjetlo na kraju tunela, neki izlaz iz te naoko bezizlazne situacije u Gazi, Sandos odgovara: „Za mene Gaza izgleda kao neka živa osoba koja polako umire. Ne vidim svjetlo niti izlaza. Ovo ne govorim samo kao medicinska sestra, ovo govorim kao Palestinka. Jednostavno više ne vjerujemo kada nam govore da će sve biti u redu jednog dana, da će se naći rješenje.“

Sundos govori da trenutno još uvijek imaju vode i hrane, no nemaju posla niti izlaza iz Gaze: „Zato ovi mladi demonstranti i odlaze na granicu, oni nemaju nikakav život ovdje, bez nade u bolje sutra, jednostavno nemaju šta da izgube. Samo želimo da nas puste da živimo normalno, da Gaza bude slobodna od okupacije, da imamo izbor.“