Ruski medij: Ovaj scenarij smo već vidjeli u Jugoslaviji!

Masovni vazdušni napadi Izraela i Sjedinjenih Američkih Država na Iran nisu bili potpuno neočekivani. Strike snage u Persijskom zaljevu formirane su mjesecima ranije, dok su iransko-američki pregovori stagnirali i nudili malo izgleda za uspjeh. Ipak, ubistvo vrhovnog vođe Irana Alija Hamneija, članova njegove porodice i nekoliko visokih iranskih zvaničnika izazvalo je šok širom svijeta.

Iran je uzvratio raketnim udarima na ciljeve u Izraelu i američkim objektima na Bliskom istoku. Posljedice su bile trenutne: poremećaji u transportu nafte u Perzijskom zaljevu i nestabilnost u finansijskoj i transportnoj infrastrukturi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kataru.

Iako Iran možda može izdržati napad, invazija kopnenih snaga se čini malo vjerovatnom. Međutim, kontinuirani vazdušni i raketni udari oslabit će industrijski kapacitet, produbiti ekonomsku krizu i dodatno osiromašiti stanovništvo. Čak i ako Teheran preživi trenutni udar, novi napadi mogu uslijediti, osim ako cijena ne postane neprihvatljiva za sve strane.

Za Rusiju, ova kriza nosi nekoliko važnih lekcija, piše portal Russia Today: 

Lekcija 1: Sankcije rijetko predstavljaju kraj

SAD je sankcionisao Iran od 1979. godine. S vremenom su mjere postale šire, koordinisanije i međunarodno podržane. Sankcije su rijetko primijenjene same – često su praćene vojnim udarima, specijalnim operacijama, atentatima i sajber napadima. Sličan model primijenjen je u Iraku, Jugoslaviji, Libiji, Siriji i Venezueli.

Lekcija 2: Pritisak je dugoročan

Iran je decenijama izložen strategiji iscrpljivanja. Ekonomsko ograničavanje pretvorilo se u pažljivo vođenje vojnih udaraca, ciljano oslabljavanje kapaciteta bez okupacije. Ovaj model mogao bi definirati i zapadnu politiku prema Rusiji, gdje pritisak neće nestati u godinama, već potencijalno decenijama.

Lekcija 3: Koncesije ne garantiraju olakšanje

Nuklearni sporazum iz 2015. godine nudio je Iran sankcijsko olakšanje u zamjenu za ograničenje nuklearnog programa. Tri godine kasnije, SAD je povukao sporazum i postavio nove zahtjeve. Privremeno olakšanje nije trajalo, što Rusiji pokazuje da unilateralne koncesije mogu biti strateški rizične.

Lekcija 4: Lideri postaju ciljevi

Ciljano eliminisanje visokih iranskih zvaničnika označava novu granicu. Rusija je svjesna ranjivosti svojih lidera – atentati i sabotaže na teritoriji Rusije više nisu rijetkost. Sigurnost nacionalnog rukovodstva sada uključuje kontradiverziju, efikasnu protuzračnu odbranu i otpornost vojnog sistema.

Lekcija 5: Unutrašnja nestabilnost privlači spoljašnji pritisa

Prije napada, Iran se suočavao s unutrašnjim protestima i ekonomskim teškoćama. Historija pokazuje da unutrašnje podjele mogu ubrzati kolaps – primjer Libije ili raspada SSSR-a. Za Rusiju, unutrašnja stabilnost je strateška sigurnost.

Lekcija 6: "Crni vitezi" imaju ograničenja

Iran je ublažio sankcije trgovanjem s državama spremnim da ih zaobiđu, poput Kine, Indije i Turske. Ekonomija može ublažiti pritisak, ali ne garantuje vojnu zaštitu. Isto važi i za Rusiju – ekonomska saradnja ne znači obavezu vojne intervencije.

Lekcija 7: Ravnoteža mora biti vjerodostojna

Iran pokazuje kapacitet i odlučnost kroz raketne i dron udare te pokušaje kontrole Hormuškog tjesnaca. Ipak, SAD i Izrael smatraju iranski odgovor bolnim, ali prihvatljivim. Rusija, iako posjeduje veću sposobnost odmazde, ne može se osloniti samo na to – protivnik koji procijeni da su štete podnošljive može nastaviti eskalaciju.

Ovi događaji u Iranu nisu izolovani regionalni incident, već dio šire transformacije međunarodnog sistema. Za Rusiju, poruka je jasna: izdržljivost, unutrašnja kohezija, vjerodostojna odbrana i strateško strpljenje nisu privremene mjere, već osnovni uslovi ove ere.