Robotski ratovi - linija koju ne smijemo preći

Piše: Christof Heyns za Guardian.co.uk

Dronovi suzadnja riječ vojne tehnologije i sada smo u mogućnosti predati robotima ratne odluke koje znače život ili smrt.

Iz perspektive onih uključenih u moderno ratovanje smrtonosni autonomni roboti (LARs) nude velike prednosti. Oni imaju potencijal da u situacijama gdje nanosekunde čine razliku obrade informaciju i reaguju mnogo brže od ljudi. Oni takođe ne djeluju iz straha, osvete ili okrutnosti što često ljudi rade.

Dronovi još uvijek uključuju ljude, neko uvijek negdje pritišće dugme. To je usporeno satelitskim komunikacijama (sjetite se kašnjenja kada strani sagovornici pričaju na televiziji) i ove komunikacije može ometati neprijatelj. Zato zašto ne izostaviti čovjeka i instalirati kompjuter koji može nezavisno identificirati i upotrijebiti smrtonosnu silu protiv meta, bez ljudske intervencije?

Na praktičnom nivou nije najjasnije da li robotski sistemi mogu zadovoljiti minimum uslova za donošenje smrtonosnih odluka koje nameće zakon ratovanja. Popularna kultura, uključujući naučnu fantastiku, slavi mogućnosti robota, ali roboti su dobri u onome što rade samo sa uskim rasponom mogućnosti.

Vojnici u bici mogu nišaniti samo borce, a ne civile. Da li će kompjuter moći donijeti prosudbu da li ljudi koji nose oružje nisu vojnici već lovci ili borci koji se predaju?

Takođe nije jasno koga će se smatrati krivim ako stvari pođu po zlu. Ima li smisla kazniti robota?

Principjelno je pitanje da li mašinama treba biti dozvoljeno da odlučuju da li ljudi trebaju živjeti ili umrijeti.

Ulazak u svijet u kojem su mašine programirane da ubijaju ljude trebao bi nas sve zabrinuti. Dok tehnologija napreduje moramo osigurati opstanak naših života kao i vrijednosti ljudskog roda.