Radioaktivni otpad: Zašto Finska ima rješenje, a Njemačka ne?

April 2025. Pod najstrožim sigurnosnim mjerama počinje prijevoz visoko radioaktivnog tereta. Radi se o prvom i jedinom transportu nuklearnog otpada u tzv. Castor spremnicima u Bavarsku.

Nuklearni otpad se iz inostranstva, gdje je bio na preradi, vraća tamo gdje je i nastao, u skladu sa Zakonom o atomskoj energiji. Odredište je okrug Landshut, Donja Bavarska, privremeno skladište Isar. Nije jasno koliko dugo će visoko radioaktivni otpad tamo ostati.

U Bavarskoj i još 15 privremenih skladišta širom Njemačke trenutno se nalazi ukupno 1.750 Castor spremnika, jer potraga za trajnim odlagalištem ide vrlo sporo.

Potpuno drugačija situacija je 2.000 kilometara sjevernije, na malom poluotoku Olkiluoto u Finskoj. Oko 450 metara ispod zemlje ovih dana se završava nešto jedinstveno: prvo trajno odlagalište za visoko radioaktivni nuklearni otpad. Zove se Onkalo, što znači "mala špilja".

Istrošene gorive šipke još se nalaze u podzemnim privremenim skladištima, a u Onkalu se izvlače, suše i stavljaju u nove čelične spremnike, koji se potom umeću u bakarne kapsule. Poklopac se zavaruje, a cijeli proces je automatiziran.

Prostorija za kapsuliranje

"Ovo je magično mjesto", kaže gotovo ganuto Pasi Tuohimaa u tzv. prostoriji za kapsuliranje. "Takva prostorija postoji samo na jednom mjestu u svijetu."

Tuohimaa je glasnogovornik kompanije Posiva, koja gradi odlagalište. Ta kompanija je zajedničko ulaganje u kojem sudjeluje i finski operater nuklearnih elektrana.

Tuohimaa je već ugostio naučnike i novinare iz cijelog svijeta u razgranatoj mreži tunela i okna duboko ispod zemlje. To i ne čudi - mnoge zemlje koje imaju ili su imale nuklearne elektrane traže rješenje za nuklearnu ostavštinu.

"Spremnici s nuklearnim otpadom ovdje se polažu u stijene stare 1.900 miliona godina", kaže Tuohimaa. "Ako pitate geologa kolika je vjerovatnoća da te stijene budu oštećene, samo će se nasmijati."

Prije više od dva desetljeća općinsko vijeće Eurajokija, mjesta s nešto više od 9.000 stanovnika, velikom većinom glasalo je za zakopavanje finskog nuklearnog otpada na općinskom zemljištu. Na žučne rasprave o odlagalištima u Njemačkoj Finci samo odmahuju rukom. I dalje se oslanjaju na nuklearnu energiju i smatraju da oni koji od nje imaju koristi, moraju također ponuditi rješenje za otpad. Većina stanovništva vjeruje da će operateri nuklearnih elektrana izgraditi sigurno trajno odlagalište duboko u granitu.

Povoljni uvjeti umjesto "najveće moguće sigurnosti"

Tu leži razlika: Finci rade sa prikladnim lokalitetom, dok Njemačka traži "najbolju moguću lokaciju". Nakon što je odlagalište u bivšem rudniku soli u Gorlebenu u Donjoj Saskoj prije nekoliko godina odbačeno, potraga je počela iznova, gotovo od nule.

Savezno društvo za odlaganje otpada pretražuje cijelu Njemačku. Postupno se isključuju određena područja, a proces eliminacije traje. Još je 44 posto državnog teritorija u igri. Na kraju bi trebala ostati jedna lokacija – nekad se govorilo da bi to moglo biti 2031., a sada se spominje 2074.

Niko više ne želi precizno navesti tačan rok, pa ni direktorica Saveznog društva za odlaganje otpada, Iris Graffunder:

"Ono što me čini iznimno optimističnom jeste to što u Njemačkoj imamo vrlo dobre geološke formacije. Ne radi se o pitanju hoćemo li naći lokaciju, nego da praktično imamo luksuz izbora. Zato sam uvjerena da ćemo do sredine stoljeća pronaći vrlo dobru lokaciju s najvećom mogućom sigurnošću."

Skepsa stručnjaka prema rokovima

Stručnjaci poput Brune Thomauskea su znatno skeptični prema ovim rokovima. Ovaj fizičar je radio za Savezni ured za zaštitu od zračenja, bio je šef nuklearne energije u energetskom koncernu Vattenfallu, a kasnije i naučnik. Desetljećima se bavi temom trajnog odlagališta i zbog svojih izjava izazvao je i kritike.

Prema njegovim riječima, očekivati da će se naći lokacija koja pruža najveću moguću sigurnost, a istovremeno ostaje finansijski prihvatljiva i uključuje podršku javnosti, jednostavno nije realno. On smatra da prije 2079. neće biti pronađena lokacija koja će biti provjerena, odobrena i izgrađena, te da u ovom stoljeću nećemo imati trajno odlagalište.

Potpuno drugačije je u Finskoj, gdje je postrojenje spremno za rad 400 metara pod zemljom, a početak skladištenja prvog visoko radioaktivnog otpada očekuje se naredne godine. U Njemačkoj će nuklearna ostavština još decenijama ostati u nadzemnim privremenim skladištima.

Na pitanje šta o tome misli, glasnogovornik Tuohimaa komentira tek kada kamera ugasi: mora ostati diplomatski, kaže - i nasmije se.