Prlenda za Radiosarajevo.ba: "Trump se preračunao, pitanje je koliko još vojske imaju kapaciteta"

Sukob između Izraela i Sjedinjenih Američkih Država s jedne, te Irana s druge strane, ušao je u svoju treću sedmicu.

Sve je počelo 28. februara, zračnim udarima Izraela i SAD-a na Iran, u kojima je ubijen vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, bliski članovi njegove porodice i uz još nekoliko visokih državnih, sigurnosnih, političkih i vjerskih zvaničnika.

Uslijedila je momentalna odmaza Irana koji je raketirao Izrael, ali i američke vojne baze širom regije, dok su Izrael i SAD nastavili sa udarima, uglavnom na civilne objekte u Iranu.

Sukob koji je eskalirao još uvijek prijeti da odvede cijelu regiju u veliki rat, što bi imalo nesagledive posljedice po cijeli svijet. Ekonomske se već osjećaju, s obzirom da je Iran u potpunosti zatvorio Hormuški moreuz, kojim je inače prometovano oko 20 posto svjetske nafte.

S vojne tačke gledišta, ovaj sukob je i svojevrsni test za vojne kapacitete dva saveznika (Izraela i SAD-a) i njihovog neprijatelja (Iran). Tri države već decenijama rade na jačanju tih kapaciteta, ali koliki su njihovi stvarni dometi, koliko bi sukob mogao trajati, te kakve su reakcije u državama regije, razgovarali smo sa vojnim analitčarom Antoniom Prlendom.

Odbrana najviše ovisi o jednoj stvari

Prlenda je na početku razgovora za Radiosarajevo.ba govorio o tome koliko bi ovaj sukob mogao trajati.

"Trump je u prvi mah najavio da će ovaj sukob trajati četiri-pet sedmica i još uvijek je moguće da će toliko trajati, ali sada je najvažnije koliko je šta ostalo od sredstava sa kojima najčešće se djeluje", rekao je Prlenda.

On je dodao da je upitno i sa čime raspolaže Iran, te da bi to u velikoj mjeri moglo odrediti trajanje ovog sukoba.

"Što se tiče iranskih oružanih snaga, mornarica i zrakoplovstvo praktički ne postoje, kopnena vojska je devastirana, međutim još uvijek Iran uspijeva odgovoriti balističkim projektilima i dronovima. Sada je pitanje koliko njih još ima. S druge strane, SAD i Izrael slobodno lete iznad Irana, uglavnom noću, i djeluju gdje hoće. Međutim, da bi se odbranili od tih balističkih projektila i dronova oni moraju da upotrijebe svoju protivzračnu odbranu koja je ovisna o izradi raketa presretača, a koje su vrlo skupe i nimalo jeftine za proizvodnju. Također je pitanje koliko je Izraelu i SAD-u ostalo takvih raketa i koliko ih brzo mogu proizvesti. Puno je lakše i brže proizvesti jedan naoružani dron nego raketu presretača", pojasnio je Prlenda.

Vojni analitičar je podsjetio i na to da će glavni faktor u ovoj priči biti ekonomske i političke posljedice.

"Spominju se brojke da je možda samo dvije sedmice za Izrael i SAD da se brane time. Vjerovatno mogu i duže, ali pokušat će drugim sredstvima. Tako da od tih zaliha najviše ovisi njihova odbrana. Ovisi i od toga kakva će situacija biti u Hormuškom moreuzu, kako će se odvijati dalje pomorski saobraćaj koji je minimalan u ovom trenutku. Još uvijek SAD ne uspijevaju neutralizirati prijetnje koje dolaze u tom moreuzu, kao što su podvodne mine i djelovanje s iranske obale", dodao je Prlenda u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Da li je moguća kopnena ofanziva?

Iako se često spominjala mogućnost kopnene ofanzive na Iran, u trećoj sedmici nema ni naznaka iste. Izral i SAD nastavljaju djelovati iz zraka i sa velike udaljenosti, ali se postavlja pitanje koliko je efektno takvo djelovanje.

"O kopnenoj ofanzivi nema govora. Trump ne bi želio da svoju vojsku stavi na teren, niti su planirali kada su počinjali napade tu opciju. To jednostavno pokazuje da su se malo preračunali u tome šta žele i koliko će trajati, ali to prije svega ovisi, ne o planovima vojske SAD-a, već o određenim ciljevima Donalda Trumpa"

Trump je, kako tvrdi Prlenda, očekivao da će se Iran odmah predati nakon što izgubi prvog ili drugog vođu, što se nije desilo.

"To se neće ni desiti tako lako, niti se to vjerovatno može desiti. Iran je velika zemlja. Zračna sila je mnogo toga postigla u vojnoj historiji, ali potpunu promjenu režima još uvijek nije. Tako da vjerovatno to nećemo vidjeti ni ovaj put. A koliko će ovo trajati ovisi od vojnih zaliha i pritisaka na Donalda Trumpa u njegovoj zemlji, te ekonomskih prilika koje ovise o Hormuškom moreuzu", istaknuo je Prlenda u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Kapaciteti zemalja Zaljeva

Na meti Irana, nakon prvih napada Izraela i SAD-a, našli su se mnogi vojni ciljevi u regionu. Takav je slučaj sa američkim vojnim bazama u zemljama Zaljeva, koje tradicionalno imaju čvrstu saradnju sa SAD-om.

Stoga su napadi Irana unutar tih zemalja dodatno podigli tenzije između država, koje, za sada, nisu uputile konkretan odgovor. Prlenda je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba otkrio da ove zemlje imaju velike mogućnosti.

"Zemlje Zaljeva su općenito enormno bogate zemlje. One u svojim oružanim snagama i zrakoplovostvima, nemaju samo jedan osnovni tip višenamjenskog borbenog aviona već nekoliko tipova. Tako recimo Katar ima američki F-15, i francuski Rafale, i europski lovac Eurofighter. Oni sebi to mogu priuštiti jer su enormno bogati. Oni na papiru imaju sredstava da učinkovito odgovore", otkrio je Prlenda.

Ipak, kako ističe, druga je stvar taktičke upotrebe, uigranosti oružanih snaga i borbenog iskustva.

"Ja mislim da oni to ne žele, jer da žele već bi se odavno priključili SAD-u kao saveznik i udarili po Iranu. Oni će ovako pokušati trpiti, braniti se koliko mogu. Zasad im je to relativno uspješno, iako Iran ima svojih uspjeha. Uništeni su američki vojni efektivi, nekoliko vojnih baza u regiji i slično", zaključio je Prlenda u razgovoru za Radiosarajevo.ba.