Djevojčice koje su pobjegle Boko Haramu: Ispovijesti o preživljenim strahotama

U jednoj od tih kućica živjela je i Hava. Borci Boko Harama tražili su da 15-godišnja djevojčica postane žena jednom od njih, da postane njihovo vlasništvo.

„Moji roditelji odbili su da me daju“, rekla je Hava.

„Ubili su ih ispred mene.“

Onda su se borci okrenuli prema Havinom djedu: „Šta imate da kažete“, pitao je jedan od boraca.

Hava priča kako je djed nevoljko pristao, a oni su mu za Havu dali nekoliko hiljada nigerijskih naira, oko 10 dolara. Havu su tada odveli.

„Vjenčali smo se u Sambisa šumi“, priča djevojka po imenu Yakaka svoju priču.

Njene roditelje također je ubio čovjek koji je želio da je oženi nakon napada Boko Harama na njeno selo.

Tri mjeseca kasnije, njen muž otišao je u napad na neko od sela.

„Ubijen je u tom napadu. Ja sam već tad bila trudna“, priča 17-godišnja Yakaka.

„Bila sam prestravljena“, nastavlja priču Hava, sjećajući se noći u septembru 2014. godine.

Ona i još 20 djevojaka, od kojih su joj mnoge bile prijateljice i školske drugarice, odvedene su u jedan od logora militanata duboko u Sambisa šumi.

Djevojčice, nevjeste, majke

Od početka svoje pobune protiv nigerijske vlade 2009. godine, Boko Haram izveo je mnoge bombaške napade, atentate i otmice, sve u nastojanju rušenja vlade i stvaranja islamske države.

Otmice poput Havine nisu neuobičajene u sjevernoj Nigeriji. Boko Haram je u 2014. godine iz škole u gradu Chibok oteo 276 učenica i tek tada je svijet reagirao. Uz slogan „Vratite naše djevojčice“ društvene mreže širom svijeta su brujale o ovome. Nažalost, uz malo vijesti iz udaljenog regiona, interes javnosti je splasnuo.

Gotovo tri godine kasnije postaje jasno da je Chibok otmica samo jedan primjer duboko uznemirujuće taktike: dječiji brak kao oružje rata.

„Situacija je bila nepodnošljiva. Ubijali su ljude u našem prisustvu, sve kako bismo bile uplašene. Nažalost, morale smo ostaviti neke od naših prijateljica. Nadali smo se da nas vojnici neće ubiti. Izgubile smo vjeru da ćemo ikad biti spašene. Tražile smo hranu sedam dana, koliko nam je trebalo da stignemo u Maiduguri“, ispričala je 14-godišnja Hassana koja je uspjela nakon dvije godine pobjeći od Boko Harama. Nju i sestru blizanku oteo je Boko Haram i pobjegle su nakon što su čule da ih planiraju udati za neke borce ove skupine.

Prema podacima Međunarodne krizne grupe, relativna lakoća kojom je Boko Haram izvršio Chibok otmicu ohrabrila je ovu militantnu grupu.

Sve učestalije su otmice kako katolkinja tako i muslimanskih djevojčica. Ovo razara zajednice koje se uzalud bore i bune protiv brutalne taktike Boko Harama.

Za privlačenje muških regruta i motiviranje boraca Boko Haram koristi nagrade, u ovom strašnom slučaju djevojčice.

Kad ove djevojčice dosegnu pubertet, prisilni brakovi ih često pretvore u nevoljne majke; njihova djeca predodređena su da postanu nove generacije boraca, odgojenih iz krivu ideologiju svojih očeva.

Trgovina djevojčicama u svrhu braka bila je prisutna i prije sukoba. Prema udruženju Girls, Not Brides (Djevojčice, ne mladenke), globalnom partneru organizacija civilnog društva, u Nigeriji je oko 43 posto djevojaka u braku prije svog 18. rođendana. U sjevernoj Nigeriji stopa iznosi čak 76 posto. Žene su najčešće prisiljene na brak iz ekonomskih razloga: jedna usta manje za njihove porodice, izvor radne snage ili seks i rađanje djece za porodicu mladoženje.

Sada, kad je region devastiran nasiljem, očajni roditelji sve češće vide dječiji brak kao način da zaštite svoje kćeri, dok se škole zatvaraju a porodice postaju sve siromašnije.

Živi duhovi

„Nikad ga nisam smatrala mužem. Da je bio dobar prema meni, ne bih pobjegla. Osjećala sam se kao živi duh. Nisam se bojala pobjeći jer najgora stvar bila je biti živa u tom logoru“, kazala je Dada, 14-godišnjakinja koja je u zatočeništvu rodila bebu. Oteta je sa sestrom, dvije godine starijom, koja nažalost nije uspjela pobjeći.

„Kao predsjednik ove agencije, nažalost moram kazati da otmica Chibok djevojaka ne predstavlja ni 0,1 posto svih otmica u Nigeriji.“

Izvještaji koji su predstavljeni nigerijskoj vladi pokazuju da je oteto i do 9.000 žena i djevojčica od početka sukoba i pobuna. Gospodin Ahmad s druge strane smatra da je najmanje 13.000 djevojčica i žena nestalo, a vjerojatno čak i više, i to iz oblasti koje su previše opasne za procjenu.

„U novembru sam razgovarala sa 30 djevojčica koje su bile otete i prisiljene na brak s najnasilnijim muškarcima na svijetu. Kazale su mi da su bile zatočene u kavezima, da su im prijateljice žive spaljene, prisiljavali su ih na brak i seks muškarci koji su 'mirisali na krv'“, napisala je Sinclair.

„Moja prijateljica umrla je na porođaju. Kada sam vidjela kako umire, odlučila sam pobjeći. Stigla sam kući nekako i saznala da nosim mrtvo dijete. Voljela bih da sam rodila dijete i da se o njemu mogu brinuti“, kazala je 16-godišnja Balkisu koja je oteta kad je imala 14 godina. Bila je zatočena 15 mjeseci.

„Oteli su sve djevojke u selu. Držali su nas sve u jednoj kući i za dvije sedmice smo bile udane za vojnike. Pokušala sam pobjeći, ali su me prvi put uhvatili. Prijetili su da će ubiti moju majku koja me krila. Razmišljali su da li da me ubiju ili da me tuku, konačno sam dobila batine kao kaznu. Već tad sam bla trudna“, ispričala je Gogogi, 15-godišnjakinja koja je iz zatočeništva pobjegla s dvogodišnjom kćerkom.

Pretežak put u slobodu

Djevojčice su opisale sve rizike pokušaja bijega u slobodu – morale su bježati kroz pucnje, trudne ili s bebama u rukama, prelaziti rijeku, hodati danima bez vode i hrane.

Osim ovih strahota, neke bi se suočile i s nesigurnošću i sumnjom i onda kad bi stigle na sigurno tlo.

Hava s početka priče nije sigurna koliko je vremena provela u kampu Boko Harama u žbunju iako je za to vrijeme rodila dječaka kojeg je nazvala Mubarak. Dijete je napunilo šest mjeseci kada je Hava, sada 17-godišnjakinja, pobjegla od onih koji su je zarobili. Povratak kući donio joj je nove tragedije. Tokom dugog hoda do Maidugurija njena beba je umrla.

„Nisam imala dovoljno mlijeka da ga hranim“, kazala je ona.

Život izvan zatočeništva ima svoje teškoće za djevojke pod nazivom "Boko Haram supruge" - Nigerijci im često ne vjeruju, sumnjaju u njihovu lojalnost, nakon toliko vremena u zatočeništvu.

Proračunatost terorista doprinosi ovome – oni za bombaše samoubice koriste djecu – 75 posto njih su djevojčice. Ovo sve doprinosi atmosferi straha i nepovjerenja prema djevojčicama, čineći njihov povratak preteškim.

„Oteta sam iz moje kuće u večernjim satima. Pobunjenici su došli i jedan me prisilio da idem s njima na biciklu. Udala sam se samo sedam dana ranije. Moja beba rođena je u divljini. Pobunjenici su poništili moj prvi brak i ja sam bila preudana za pobunjenika. Nakon bijega iz zatočeništva vratila sam se svome prvom mužu. Prihvatio me“, kazala je 15-godišnja Aiša A., koja je djevojčicu rodila u zatočeništvu.

"Neki nas sažalijevaju, drugi nas ne žele blizu“, dodala je 17-godišnja djevojka Aiša I. koja je nakon tri i pol godine zatočeništva stigla u Maiduguri kao besukićnica i u trećem mjesecu trudnoće.

Kao i mnoge od djevojčica koje su bile otete, i Aiša i Hava su se po povratku našle bez novca, bez podrške porodice, bez obrazovanja, bez bilo koga da im pomogne da se ponovno integriraju mirno i sigurno u društvo.

Zapravo, kako piše novinarka Sinclair, mnogi predstavnici organizacija za pomoć nisu znali da ove djevojčice žive u Maiduguriju gdje je smješten izbjeglički kamp.

Zašto niko ne pokušava pomoći djevojkama iz Nigerije – onima koje su pobjegle ali i onima koje su još zatočene?

Trud i sredstva izgledaju fokusirani na onih 276 djevojaka iz Chiboka. Boko Haram tvrdi da djevojke koje su uzeli više ne žele da se vrate kući. S druge strane, vladini zvaničnici i što je najvažnije djevojke koje su uspjele pobjeći kažu drukčije.

Na odlasku iz Nigerije novinarka je još jednom otišla vidjeti Aišu u skromnoj prostoriji u kojoj živi. Aiša je spremala čaj i neke stvari i potom dojila sina. Svaka od ovih radnji mali je korak i nada da će jednom vratiti svoj život.

„Moj san za budućnost je da mi Bog pomogne. A onima koje su još uvijek otete da se oslobode“, kazala je Aiša.

Film o životu djevojčica iz Nigerije pogledajte u videu koji je objavio New York Times.