Njemačke porodične firme: Neke su stare više od 400 godina

Kriza — koja kriza? Osam njemačkih porodičnih kompanija, od kojih svaka ima historiju dužu od četiri stoljeća, preživjelo je sve historijske katastrofe.

Još dvije će u narednim godinama moći proslaviti 400. rođendan. To pokazuje ažurirana rang-lista 50 najstarijih njemačkih porodičnih kompanija, koju je objavila Fondacija porodičnih kompanija (Stiftung Familienunternehmen) iz Münchena.

Na vrhu su i dalje dvije kompanije iz Sjeverne Rajne-Vestfalije, obje stare već više od pola milenija. Prva na listi je Coatinc Company iz Kreuztala, preduzeće za obradu metala osnovano 1502. godine — tada, naravno, ne pod engleskim imenom.

Na drugom mjestu je Prym Group iz Stolberga u Rajnskoj oblasti, osnovana 1530. godine. Ta firma je svojevremeno izumila driker.

Na listi su isključivo firme iz zapadne Njemačke, jer su porodična preduzeća u nekadašnjem DDR-u bila nacionalizovana.

U vodećoj desetorci zastupljene su, pak, samo firme iz tri savezne pokrajine. Pored Sjeverne Rajne-Vestfalije, to su Bavarska i Baden-Württemberg.

Četiri stoljeća firme praktično su na dohvat ruke preduzeću W. Albrecht iz Lindlara kod Kölna, koje se bavi obradom lima i osnovano je 1634. godine.

Zatim, na desetom mjestu, slijedi fabrika sukna Mehler u bavarskom Tirschenreuthu, koja postoji od 1644. godine.

Najmlađa kompanija na listi, na 50. mjestu, jeste proizvođač mašina Kurtz Ersa iz Kreuzwertheima u Bavarskoj, osnovan 1800. godine.

"Tokom stoljeća ove kompanije su se iznova mijenjale i prilagođavale, pri čemu je porodica bila sidro stabilnosti i oslonac u burnim vremenima", rekao je Stefan Heidbreder, direktor Fondacije porodičnih kompanija. "Takve su i danas i čine njemačku privredu otpornom u ovim kriznim vremenima".

Fondacija je listu sastavila na osnovu javnih podataka. Na listi su kompanije s najmanje 50 zaposlenih koje se najduže nalaze u neprekidnom vlasništvu jedne porodice ili više međusobno povezanih porodica.

Nisu uzete u obzir četiri vrste tradicionalnih malih preduzeća, među kojima mnoga također imaju veoma dugu historiju, apoteke, gostionice, mlinovi i seoska gazdinstva.

Na spisku nema ni nekada najmoćnije njemačke preduzetničke porodice, iako ona nipošto nije nestala. Fugger iz Augsburga su u 16. stoljeću, baveći se bankarstvom i rudarstvom, stekli plemićki status, utjecaj širom Evrope i ogromno bogatstvo.

Međutim, današnji potomci više ne vode komercijalno porodično preduzeće, već, prema porodičnoj stranici, upravljaju s devet socijalnih fondacija, koje su također sve osnovane u 16. stoljeću.

Osim toga, izuzetno stabilnim pokazale su se i neke firme koje nisu u porodičnom vlasništvu.

Tako nekada crkvena, a danas bavarska pivara Weihenstephan u Freisingu u Gornjoj Bavarskoj ima pravo na proizvodnju piva još od 1040. godine i približava se mileniju postojanja.

Svjetski poznata minhenska pivnica Hofbräuhaus također je u vlasništvu pokrajine Bavarske. Osnovana je 1589. godine.

A kada bi se i danas postojeći manastiri Katoličke crkve računali kao privredna preduzeća, bili bi neprikosnoveni lideri: opatija Tholey u Saarlandu prvi put se spominje u dokumentima još 634. godine, piše dpa.