Nakon poraza u Siriji, Putin dobio nove šamare: 'Nećemo dozvoliti da dođete i nametnete svoju volju'

Vlasti u dva ključna saveznička uporišta ruskog vođe Vladimira Putina u Africi protive se prisutnosti ruskih snaga u svojim zemljama te tako predstavljaju dodatnu prijetnju naporima Moskve da osigura uporište za snažnu prisutnost na tom kontinentu nakon pada režima Bašara al-Asada u Siriji, čiji je Kremlj bio saveznik i zaštitnik.

Sudan je službeno odbio ruski zahtjev za izgradnju pomorske baze na obali Crvenog mora u Port Sudanu, izvijestio je 18. decembra nezavisni ruski medij The Moscow Times sa sjedištem u Amsterdamu, pozivajući se na dužnosnika sudanske obavještajne službe.

Rusija je navodno ponudila sudanskim vlastima svoj moćni protuzračni sustav S-400 u pokušaju da ih navede na dogovor, no bojazan od negativne reakcije Zapada natjerao je Sudan da odbije zahtjev Kremlja.

Nakon toga je libijski premijer Abdul Hamid Dbeibeh izjavio kako će se oduprijeti bilo kakvim naporima Rusije da ojača svoju vojnu prisutnost u zemlji. "Niti jedna domoljubna osoba ne prihvata ulazak strane zemlje i nametanje njezine hegemonije i nećemo prihvatiti ulazak bilo koje strane sile, osim putem službenih sporazuma i u svrhu obuke. Borit ćemo se protiv svake strane sile koja uđe u Libiju bez dopuštenja ili sporazuma i ne možemo prihvatiti da Libija bude međunarodni front", rekao je Dbeibeh tijekom konferencije u Tripoliju.

Neizvjesna budućnost ključnih ruskih baza

Svrgavanje Bašara al-Asada dovelo je regionalnu prisutnost Rusije u opasnost, izazivajući neizvjesnost u vezi budućnosti njezinih strateških vojnih uporišta u toj zemlji - zračne baze Hmeimim i posebno pomorske baze Tartus, ključne tačke ruskog pristupa Sredozemlju.

Razni izvještaji ukazuju na to da Rusija razmatra djelomično povlačenje iz Sirije nakon što su zemlju preuzele pobunjeničke snage protiv kojih se Moskva borila na strani Assada tokom 13-godišnjeg građanskog rata, prebacujući svoj fokus na jačanje veza sa saveznicima u regiji Magreba i sjeveroistočnoj Africi, kako bi osigurala opskrbnu liniju s afričkim zemljama bez izlaza na more i održala svoj regionalni utjecaj.

Posljednji potezi Sudana i Libije ugrožavaju ovaj cilj ruskog autokrate. Rusija pokušava uspostaviti pomorsku bazu u Sudanu još od 2019. godine, ali unutrašnji sukobi i početak građanskog rata u toj zemlji odgodili su tu mogućnost na neodređeno vrijeme.

Preko plaćeničke grupe Wagner, Kremlj je podupirao dvije frakcije sadašnjih suparničkih vojnih vlasti - paravojne Snage za brzu potporu (RSF) i redovnu vojsku Sudanske oružane snage (SAF) - te je stavila veto na rezolucije Ujedinjenih naroda koje pozivaju na prekid vatre u zemlji.

Nakon Assadovog odlaska analitičari i funkcioneri nagađali su da Rusija možda prenosi dio svojih vojnih resursa iz sirijske pomorske baze Tartus i zračne baze Hmeimim u Libiju. Wall Street Journal izvijestio je, pozivajući se na američke i libijske funkcionere, da su ruski avioni već prenijeli opremu za protuzračnu obranu iz Sirije u baze u Libiji koje kontroliše zapovjednik Libijske nacionalne vojske (LNA) na istoku zemlje, general Khalifa Haftar, koji ima potporu Kremlja.