Kolaps Rana Plaze: Deset godina od najsmrtonosnije industrijske katastrofe u Bangladešu

Prošlo je deset godina od urušavanja zgrade Rana Plaza u bangladeškom gradu Dakka.

U urušavanju zgrade stradalo je 1.130 radnika koji su radili u fabrikama konfekcije u zgradi.

Moshammat Bulbuli se vratila u svoju jednokrevetnu sobu u kući u siromašnom kvartu Savar u glavnom gradu Bangladeša gdje živi već dugi niz godina.

Bulbuli (34) sada radi kao kućna pomoćnica, ali je bila radnica u fabrici odjeće i jedna od preživjelih u najsmrtonosnijoj industrijskoj katastrofi u Bangladešu 2013. godine. Traume nosi već deset godina.

"Još uvijek imam bolove u različitim dijelovima tijela, a ljekari su mi prepisali neke lijekove koje ću morati uzimati do kraja života", rekao je Bulbuli za AA.

Bila je jedna od oko 5.000 radnika Rana Plaze, višespratnice sa pet fabrika konfekcije na području Savara, kada se urušila 24. aprila 2013. godine, pri čemu je poginulo više od 1.100, a povrijeđeno skoro 2.500 ljudi.

"Kad god priđem bilo kojoj zgradi, čini mi se da će se ona srušiti", rekla je Bulbuli.

Iznenadna katastrofa promijenila je cijeli njen život i proganjat će je do smrti, rekla je Bulbuli, koja nema djece, a suprug ju je također napustio nakon nekoliko godina braka zbog zdravstvenih i drugih problema.

"Još uvijek ne mogu da spavam noću", izjavila je ona.

Hiljade drugih preživjelih u tragediji su u istoj situaciji, većina je još uvijek nezaposlena, a mnogi pate od raznih fizičkih i psihičkih problema.

Incident je izazvao široke kritike iz cijelog svijeta zbog nesigurnih radnih uslova i nedostatka sigurnosti radnika u industriji odjeće u Bangladešu.

Gotovo četiri miliona radnika, od kojih su više od 80 posto siromašne žene, trenutno je zaposleno u 3.000 tvornica odjeće, koje su ujedno i glavni izvozni sektor u zemlji.

Iako je sektor odjeće u toj zemlji drugi u svijetu nakon Kine, konfekcijski radnici u Bangladešu zarađuju najniže mjesečne plate u odnosu na druge zemlje.

"Moja mjesečna plata je samo oko 92 dolara. Imam dvoje djece u selu kojima šaljem novac i plaćam kiriju ovdje u Dakki. Ostaje mi malo za hranu i druge osnovne potrebe", rekla je Sharmin Begum.

Muž ju je napustio prije mnogo godina, a živi u maloj sobi kuće u sirotinjskoj četvrti grada.

Aktivista za radnička prava, koji je više puta bio u zatvoru tokom pokreta za prava radnika, pozvao je vladu da izmijeni zakon o radu, tvrdeći da oni favoriziraju vlasnike.