Ko je čovjek koji se iznenada našao u centru borbe za vlast u Iranu?

Smrt iranskog vrhovnog vođe Ali-a Khameneia bacila je prilično nepoznatu figuru u središte nesigurne političke budućnosti zemlje.

Klerik Alireza Arafi tvrdi da je sada jedan od tri člana privremenog savjeta za vođenje koji je zadužen za popunjavanje političkog vakuuma nakon Khameneive smrti. Među klerikalnim krugovima, on se smatra potencijalnim kandidatom za najvišu funkciju u zemlji. Izvan tih krugova, većina Iranaca gotovo da nije čula za njegovo ime.

Mnogi iranski novinari i politički aktivisti u inostranstvu pretpostavljaju da će Arafi na kraju postati Khameneijev nasljednik. Ipak, iranski  proces nasljeđivanja ne nudi nikakve garancije. Da bi postao vrhovni vođa, Arafi bi prvo morao biti nominovan od strane komiteta unutar Skupštine stručnjaka, tijela odgovornog za izbor novog vođe, u sesiji kojoj mora prisustvovati najmanje dvije trećine od 88 članova, prenosi iranintl. 

Zatim bi morao dobiti podršku dvije trećine prisutnih, što je otprilike 40 starijih klerika. Ništa od ovoga nije zagarantovano.

Također, nije sigurno da će Islamska Republika opstati dovoljno dugo da imenuje novog vrhovnog vođu, niti da će Arafi, ili drugi potencijalni kandidati poput Hasana Homeinija, izaći nepovrijeđeni iz trenutne turbulencije.

U nedjelju 1. marta navečer, čak su se pojavile online glasine da je Arafi bio meta napada i da je ubijen.

Tokom posljednje dvije decenije, Arafi je bio jedan od omiljenih klerika Ali-a Khameneia. Vrhovni vođa ga je unaprijedio na visoke pozicije, omogućio mu pristup značajnim finansijskim resursima i pomogao mu da se popne na institucionalnu ljestvicu koja vodi do političkog utjecaja.

Ipak, unutar privremenog savjeta za vođenje, on ima najmanje političkog iskustva.

Predsjednik Massoud Pezeshkian, uprkos svom ograničenom političkom iskustvu, ima veću javnu prepoznatljivost. Glavni sudija Golamhosein Mohseni-Ejei, bivši ministar za obavještajnu službu, jedini je iskusni političar u ovom trojcu, iako rijetko javno govori o politici.

Arafijeva jedina jasna prednost je to što, za razliku od ostale dvojice, nije bio javno povezan sa nasilnom represijom koju je Khamenei naredio tokom januarskih protesta.

Arafijev utjecaj uglavnom potiče iz njegovog vodstva na Univerzitetu Al-Mustafa International, njegove pozicije dekana u seminarnom centru u Qomu i članstva u Skupštini stručnjaka, sve uloge koje je dodijelio ili podržao Khamenei.

Vrhovni vođa ga je hvalio zbog njegovih ideja o širenju šiitskog uticaja u inostranstvu.

Uprkos nedostatku političkog iskustva, Arafi je poznat po nepokolebljivoj lojalnosti Khameneiju i njegovom ideološkom stavu.

Smatra se da je on oštriji od preminulog vođe po kulturnim pitanjima kao što je obavezni hidžab i zalagao se za potpuno sprovođenje šiitske jurisprudencije u upravljanju.

Rođen 1959. godine u klerikalnoj porodici u Maybodu, blizu Yazda u centralnom Iranu, Arafijev uspon je počeo 2002. godine, kada je Khamenei odobrio njegov predlog za međunarodni univerzitet koji bi obučavao šiitske klerike širom svijeta.

Ubrzo je imenovan za dekana te institucije i dodijeljen mu je značajan budžet, što je bio često predmet kritike među ekonomistima i novinarima tokom godišnjih debata o budžetu.

Al-Mustafa sada ima više od 80 filijala u inostranstvu i podučava više od 14.000 studenata online i lično, stavljajući Arafija u središte globalne klerikalne mreže.

Sve najvažnije vijesti sa Bliskog istoka iz minuta u minut pratite na portalu Radiosarajevo.ba na linku OVDJE.