Kakva će biti strategija Njemačke nakon odlaska Angele Merkel

Premijer savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije Armin Laschet novi je predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU), a njegove izjave i potezi pomno se prate.

Laschet slovi kao umjereni političar koji će nastaviti sa smjernicama koje je na čelu stranke odredila njegova prethodnica Angela Merkel.

No, analizu koju je objavilo Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR) navodi se upravo suprotno.

Njemačka i njena kancelarka Angela Merkel, godinama je prikazivana kao temelj evropske politike i sankcija Rusiji.

Ipak, događaji posljednjih sedmica bacili su novo svjetlo na nedosljednost stavova njemačkih političkih elita na istoku - što sugerira da će se Berlin, nakon odlaska Merkelove, teško nositi s tom temom.

U daljnjem tekstu navode kako se nakon što je Laschet izabran za novog čelnika njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU), a time i najvjerovatnije nasljednika Merkel, pokrenula rasprava o njegovom pristupu vanjskoj politici.

Neke Laschetove izjave pokazuju naklonost režimima Putina i Assada i njihovoj vanjskoj politici, dok je žestoko kritizirao Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, a glasno branio i plinovod Sjeverni tok 2.

Njegove simpatije prema Francuskoj izazivaju dodatnu zabrinutost u istočnoj Evropi, gdje se Njemačka široko smatra protutežom Parizu, a posebno pokušajima predsjednika Emmanuela Macrona da dosegne Moskvu.

Kako je vanjska politika imala malu ulogu u kampanji koja je prethodila glasanju za CDU, rasprava o Laschetovoj vanjskoj politici pokrenula se tek nakon što je izabran za lidera stranke.

Iako je Laschet pokušao popraviti svoj imidž kritizirajući rusku vladu zbog zatvora lidera opozicije Alekseja Navaljnog, još uvijek se može zapitati koliko će njegovo ideološko raspoloženje utjecati na njegov vanjskopolitički stav ako postane kancelar. Ono što je poznato od planova za budućnost jeste da će neki od njegovih političkih prioriteta biti posao i ekonomija, a vanjsku politiku tretirat će kao sredstvo podrške domaćem rastu, navodi ECFR.

Već desetljećima njemačku vanjsku politiku muči neuspjeh u rješavanju sigurnosnih implikacija trgovinskih i investicionih odnosa s Rusijom i Kinom, kao i deficit, posebno u oblastima obrane, kontraobavještajnog rada i finansijskog nadzora.

Čini se da Laschet neće promijeniti stvari na bolje. Već dugo postoji nekoliko glavnih nedostataka u pogledu Njemačke na njen odnos s Rusijom: pozivi Berlina na daljnje pregovore s Moskvom, koji dolaze kad god Rusija izađe na naslovnice, zanemaruju činjenicu da već postoji obilje dijaloga između Kremlja i raznih europskih čelnika - samo što ovaj dijalog ne donosi rezultate.

Manjina iskusnih njemačkih zakonodavaca koji podržavaju veće sankcije, vojno odvraćanje i zadržavanje ne pozivaju na prekid dijaloga kao takvog, ali svjesni su da bi sve veći pritisak na Moskvu značio da su Europljani ozbiljni u pogledu svojih zahtjeva.

Tek tada su mogli očekivati napredak u bitnim pitanjima. Za sada, prerano je za očekivati dublju promjenu njemačke vanjske politike. Iako njemački stranački sistem prolazi kroz temeljni pomak, ne treba podcjenjivati postojanje "pragmatizma" unutar svih glavnih stranaka i birokratskog aparata.

Vanjskopolitička pitanja će igrati samo manju ulogu tokom predizborne kampanje i pregovora o koaliciji. Na kraju, bilo koja koalicijska vlada naći će kompromise na najnižem zajedničkom nazivniku, onom koji vjerojatno neće zadovoljiti nijednog od njih. U tom smislu čini se jedino predvidljivim da će Njemačka nakon Merkelove biti manje stabilna u svojoj vanjskoj politici, a još manje pouzdana, navodi se u analizi ECFR.

Na koji način će Armin Laschet približiti različite interese, ostaje da se vidi.