Jedna država može riješiti neke od najvećih problema Ukrajine. Ali ne želi

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u večernjem obraćanju naciji u četvrtak priznao je da oko četiri i pol miliona ukrajinskih kućanstava nema električnu energiju.

Zelenski je tako na mrvicu ljepši način objavio da je više od 10 miliona Ukrajinaca u mraku. Po njegovim tvrdnjama, najviše su pogođene regije Dnjepropetrovsk, Žitomir, Zaporižja, Sumi, Kirovograd, Harkiv, Černihiv, Hmeljnicki, Čerkasi te glavni grad Kijev.

Posljedice su to ruskih masovnih udara dronovima kamikazama, krstarećim i balističkim projektilima. I sa svakim novim napadom broj kućanstava bez električne energije samo će rasti. Stoga ne čudi da Ukrajinci više ne pričaju o Leopardima 2, Abramsima, Panzerhaubitzama 2000, pa čak ni o HIMARS-ima. Jedino što Ukrajinci žele su raketni PZO sistemi kojima će zaustaviti ruske udare, piše Index.

Stigli sistemi iz Španjolske

Zapad je obećao isporučiti ih, no oni stižu vrlo, vrlo sporo. I kad dođu, to su često zastarjeli sistemi vrlo ograničenih mogućnosti djelovanja. Tako je u srijedu španjolski ministar vanjskih poslova Jose Manuel Albares usred Kijeva, u prisustvu ukrajinskog kolege Dmitra Kulebe, svečano izjavio kako je njegova država isporučila protuzračne sisteme Hawk i Aspide. Koje sreće za Ukrajince.

Protuzračni raketni sistem MIM-23 HAWK razvijen je pedesetih godina prošlog stoljeća. Od tada je nekoliko puta moderniziran, zadnji put krajem sedamdesetih godina. HAWK je dugo vrijeme bio primarni PZO sustav NATO-a, pa ga je tako kupila i Španjolska. Koja je isporučila jednu bitnicu s četiri lansera (inače ih je šest).

Učinkovitost HAWK PZO sistema ponajviše će ovisiti o kvaliteti motrilačkih radara koji su došli uz njega. Međutim, bez obzira na to, neće se moći koristiti u odbrani od ruskih krstarećih projektila jer je minimalna visina djelovanja njegovih projektila 60 metara, a ruski krstareći projektili lete na puno manjim visinama.

Ukrajina je od Španjolske dobila i jednu bitnicu PZO raketnog sistema Aspide. Sistem je sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvijen za talijansku vojsku i koncepcijski je vrlo sličan sistemu NASAMS.

Međutim, NASAMS koristi najmoderniji projektil s radarskim samonavođenjem AIM-120 AMRAAM, dok Aspide koristi istoimeni projektil sa zastarjelim sistemom poluaktivnog radarskog navođenja. Odlična vijest za Ukrajince je što i takav Aspide ima dobre mogućnosti djelovanja protiv ruskih krstarećih projektila.

Osim kvalitete, Ukrajincima je problem i kvantiteta. Rusi uspješno uništavaju ciljeve u Kijevu jer jedna bitnica vrlo modernog njemačkog PZO sustava IRIS-T SLM ne može zaštititi tako velik grad. Projektili tog sistema su odlični, ali nisu svemogući. Rusi znaju odlike tog sistema, prije svega krajnje domete, pa ga zaobilaze. Da bi se Kijev donekle uspješno branio od ruskih napada, trebaju barem tri bitnice. A Ukrajinci su dobili samo jednu.

Povrh toga, IRIS-T SLM ne može uništavati sve ciljeve. Potpuno je bespomoćan protiv balističkih projektila. Jednako kao i NASAMS. U utorak je CNN objavio da Iran sprema novu pošiljku oružja Rusiji koja će po svemu sudeći biti isporučena do kraja ovog mjeseca.

Uz dronove kamikaze, ovog puta će isporučiti i balističke projektile Fateh-110 i Zolfaghar dometa 300 i 700 kilometara. Glasnogovornik ukrajinskog ratnog zrakoplovstva Jurij Ihnat izjavio je da Ukrajina trenutno nema učinkovitu odbranu protiv takvih projektila.

To baš nije do kraja tačno jer PZO raketni sistem S-300 bi trebao imati mogućnosti djelovanja protiv takvih ciljeva. No pitanje je u kakvom su stanju ukrajinski S-300 i koliko je Ukrajincima, nakon osam mjeseci ratovanja, preostalo projektila za njih.

Postoji jedan PZO raketni sistem koji bi riješio skoro pa sve ukrajinske probleme. Na ukrajinsku nesreću sistem proizvodi Izrael, država kojoj su dobri odnosi s Rusijom puno važniji od budućnosti Ukrajine.

Izraelski političari će rado istaknuti činjenicu da isključivo dobrim odnosima s Moskvom izraelsko ratno zrakoplovstvo nesmetano napada iranske ciljeve u Siriji. Ono što nikada neće priznati, barem ne javno, da im je velika noćna mora mogućnost da se Rusi povuku iz Sirije te da nastalu prazninu popune Iranci.

Tako bi se na izraelskim sjevernim granicama sa Sirijom i Libanonom našlo ne samo hiljade Iranaca, već i njihovo naoružanje, uključujući balističke i krstareće projektile. Zbog toga Izraelci ne samo da ne žele kvariti odnose s Moskvom, već se i jako boje da će posljedice poraza u Ukrajini dovesti do rušenja Putina i dugoročne destabilizacije Rusije. Što bi, po njihovim procjenama, i ovako krajnje nestabilno izraelsko okruženje još više destabiliziralo.

Stoga je razumljivo zašto je dosadašnji izraelski premijer Yair Lapid odlučno odbijao svaku mogućnost isporuke izraelskih PZO sistema Ukrajini. Na pritiske sa Zapada, prije svega iz Washingtona, izraelski mediji odgovarali su protuargumentima da Zapad može Ukrajini osigurati jednako efikasne PZO sustave kad bi htio.

Tako su na zahtjev da Ukrajini isporuče PZO sistem David’s Sling (trenutno najsuvremeniji PZO raketni sistem na svijetu koji može obarati široki spektar ciljeva, od dronova kamikaza do balističkih projektila) odgovarali da SAD Ukrajini isporuči PZO sistem MIM-104 Patriot. Te da umjesto izraelskog protubalističkog sistema Arrow Amerikanci isporuče sistem THAAD.

Uskoro novi premijer Benjamin Netanyahu sasvim sigurno neće promijeniti pristup ratu u Ukrajini. Bez obzira na rastuće pritiske. Ukrajinski predsjednik Zelenski nekoliko dana pred parlamentarne izbore u Izraelu ustvrdio je da Rusija namjerava Iranu oružje koje dobiva od njega platiti davanjem tehničke pomoći da brže i uspješnije dovrše razvoj nuklearnog oružja.

Upotrijebili su tako najmoćniji argument jer je poznato da se Izraelci boje iranskog nuklearnog programa i mogućnosti napada na njihovu državu.

Odnos Netanyahua i Bidena

Donedavno se Kijev nadao da bi uz pomoć pritiska iz Washingtona mogao promijeniti taj izraelski stav, no izborna pobjeda Netanyahua sad je potpuno otklonila tu mogućnost. Nije tajna da Netanyahu nema dobro mišljenje ni o američkom predsjedniku Joeu Bidenu niti o njegovim demokratima.

Stoga, kao i mnogi drugi, priželjkuje totalni potop demokrata na skorašnjim izborima za Kongres i Bidenov poraz na predsjedničkim izborima, uz povratak Donalda Trumpa s kojim je odlično surađivao.

Najkonkretnija posljedica te suradnje je sporazum The Abraham Accords kojim je Izrael normalizirao odnose s Bahreinom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2020. i tako dodatno smanjio broj arapskih država koje mu negiraju pravo na postojanje.

Tada se u američkim medijima špekuliralo da Trump pokušava postići sličan sporazum sa Saudijskom Arabijom, no gubitak predsjedničkih izbora 2020. to je onemogućio.

U ovom kontekstu zanimljivo je da je jedna od konkretnijih posljedica uspostave dobrih odnosa Jeruzalema i Abu Dhabija nedavna isporuka izraelsko-indijskog PZO raketnog sistema Barak 8 Emiratima. Nije tako dobar kao David’s Sling, no i Barak 8 ima odlične mogućnosti djelovanja protiv ciljeva kao što su krstareći i balistički projektili. I tako je Jeruzalem spreman isporučiti suvremene PZO sustave državama koje su još donedavno tvrdile da nema pravo na postojanje, no isporuke Ukrajini ne dolaze u obzir.