Izrael se ustručava da govori o seksualnoj dimenziji napada

Izrael je dokumentirao niz akata seksualnog nasilja u napadima od 7. oktobra ali i kasnije prema taocima.

To je iskušenje za konzervativno izraelsko društva, koje se dugo bori s tim da otvoreno govori o silovanju, piše DW.

Dok se Izraelci nastavljaju nositi s posljedicama napada od 7. oktobra, koji je izvršilo militantno krilo povezano s terorističkom grupom Hamas, čini se da je u sredstvima informisanja i na najvišim nivoima vlasti u Izraelu jedna tema tabu: seksualno nasilje.

U mnogim izraelskim TV studijima nije bilo eksplicitnog pomena seksualnog nasilja u ranim izvještajima o napadima, dok se eksplicitno pominjalo ubijanje djece i skrnavljenje tijela. Kada je riječ o silovanju, postojali su samo nagovještaji da su se desile neke užasne stvari.

"Na javnu diskusiju snažno utiče činjenica da je seksualno nasilje još uvijek tabu u Izraelu, a vlada to zna i postupa u skladu s tim", kaže Yael Sherer, šefica izraelskog Lobija za borbu protiv seksualnog nasilja. Ona dodaje da je nespremnost zvaničnika, da javno kažu da su tokom napada 7. oktobra izvršena silovanja, pomogla da se podstaknu glasine na društvenim mrežama.

Taoci, koje je Hamas oslobodio, također nisu bili voljni da otvoreno govore o ovom problemu, iako su jasno rekli da je došlo do seksualnog nasilja. "Dirali su žene", rekao je jedan bivši talac na sastanku izraelske vlade, "i svi to znaju." Na hebrejskom jeziku izraz "diraju" u ovom kontekstu ima konotaciju seksualnog nasilja.

Izraelski vojni zapovjednik Herzi Halevi je početkom decembra rekao:

"Zabrinuti smo za naše muške i ženske taoce u Gazi, a znamo i zašto" - ostavljajući "zašto" neizrečeno, mada svi znaju o čemu je riječ.

Neki zvaničnici i mediji izrazili su nespremnost da otvoreno govore o seksualnom nasilju, koje se desilo tokom napada, zbog brige za privatnost žrtava u zemlji u kojoj osobe, koje prijavljuju silovanje, često i same dolaze pod sumnju.

"Postojala je neka vrsta straha da Izrael kao konzervativno društvo neće moći da se nosi s tim", rekla je Sherer.

"Straha da je sve previše slikovito i neprikladno, kao i da bi posramilo žrtve i njihove porodice."

Ali u slučaju napada od 7. oktobra nije bilo uobičajenog okrivljavanja žrtava. "Nije bilo uobičajenih izraza poput 'ona je to htjela i tražila, ona ga je zavela i izazivala'", rekao je Sherer. "U kontekstu seksualnog nasilja nad muškarcima, niko nije sugerirao da se radilo o skrivenim homoseksualcima, što bi moglo pomoći žrtvama."

Umjesto toga, navodi Yael Sherer, žrtve su postale nacionalni simboli – to je teret koji može spriječiti mnoge da procesuiraju nasilje, jer više nemaju privatnost. „Budući da su ljudi zainteresovani za vaš slučaj, od vas kao da se očekuje da im udovoljite „da im pružite odgovore i posvetite im vrijeme", ističe ova ekspertica.

Šefica izraelskog Lobija za borbu protiv seksualnog nasilja kaže da se očigledna nevoljnost vlade da se pozabavi tim pitanjem dijelom može pripisati nespremnosti zvaničnika da uvrijede konzervativne glasače, koji su ih doveli na vlast. U mnogim publikacijama ultraortodoksnih grupa u Izraelu odbijaju objavljivati fotografije žena, a u najmanje jednom slučaju su fotografije žena-talaca, držanih u Gazi, uklonjene sa oglasne table u jednoj konzervativnoj vjerskoj zajednici.

"Govorimo o religiozno konzervativnom biračkom tijelu, koje dijelom nije voljno ni da pogleda žensku fotografiju", rekla je Yaer Sherer.

Ruth Halperin-Kaddari, akademska direktorica Rackman centra za unaprjeđenje položaja žena na Univerzitetu Bar-Ilan, izjavila je za DW da je tvrdo-desničarska koaliciona vlada sa premijerom Benjaminom Netanyahuom na čelu počela razmatrati nametanje posebnih pravnih standarda za seksualno nasilje koje su počinili kako Izraelci tako i Palestinci prije napada od 7. oktobra.

Vlada je u julu donijela zakon, kojim se za seksualno nasilje s "nacionalističkom" pozadinom dodjeljuje teža kazna nego u slučajevima nasilja u porodici, što je potez koji je kritizirala Asocijacija kriznih centara za borbu protiv silovanja u Izraelu. "Kada se seksualno nasilje provodi u kontekstu sukoba, tretman od strane vlasti je potpuno drugačiji", rekla je Halperin-Kaddari.

Izraelske feministkinje radile su na podizanju međunarodne svijesti o seksualnom nasilju, koje su počinili militanti Hamasa, kako u napadima 7. oktobra, tako i nad taocima nakon napada. Međutim, mnogi Izraelci kažu da, sudeći po reakcijama međunarodnih organizacija, nisu vidjeli veliku solidarnost. Yaer Sherer je odgovor Ujedinjenih naroda na seksualno nasilje ocijenila "slabim".

Komitet UN-a za eliminaciju diskriminacije žena pod nazivom "Konvencija o pravima žena", skraćeno CEDAW je 27. oktobra objavio saopštenje o situaciji u kojoj osuđuje "eskalaciju nasilja na Bliskom istoku, u kojoj je ubijeno na hiljade civila, uključujući žene i djecu." Ali u izvještaju je propušteno da se eksplicitno spomene seksualno nasilje koje su počinili pripadnici Hamasa 7. oktobra.

U saopćenju se samo navodi kako "Komitet poziva sve strane da se sistematski bave rodnom dimenzijom sukoba".

Halperin-Kaddari, koja je prethodno 12 godina radila za CEDAW, rekla je da se osjeća uskraćenom jer nije dobila istinski odgovor UN-a na akte seksualnog nasilja od strane Hamasa.

"Nisam mogla vjerovati da se u njihovoj izjavi ne kaže ništa eksplicitno: ne navodi se ni 'seksualno nasilje", ni 'Izrael', ni 'Hamas'", rekla je.

Organizacija UN Women je, međutim, nepuna dva mjeseca nakon napada, izdala saopštenje u kojem se Hamas izričito osuđuje za "brutalnosti" od 7. oktobra.