Dva izgledna scenarija za kraj rata: Ako Ukrajinci dođu do luka, jasno je što čeka Ruse

Prije godinu dana pesimizam o šansama Ukrajine nije bio nerazuman jer Rusija je imala golemu nadmoć u broju vojnika te u količini i kvaliteti naoružanja.

Ali, sada se ukrajinska vojska priprema za proljetnu ofanzivu, a na temelju lekcija iz proteklih 13 mjeseci ukrajinski put do pobjede potpuno je vjerojatan - iako to neće biti potpuna pobjeda kao što žele Kijev i njegovi pristaše, glavni je naglasak opsežne analize koju donosi Foreign Policy u tekstu Rajana Menona, vojnog analitičara i profesora emeritusa međunarodnih odnosa na City Collegeu u New Yorku.

Problemi za Rusiju

Problemi za Rusiju će se pogoršavati što rat bude dulje trajao. Naime, čak i uz veliku vojno sposobnu populaciju Rusije njihovi se gubici procjenjuju na između 180.000 i 250.000 te uzimaju veliki danak.

Štoviše, sposobnost da se mobilizira više vojnika od protivnika možda se neće pokazati odlučujućom ako se slabo koristi. Napad na Bahmut, koji je počeo u augustu i nastavlja se unatoč ogromnim žrtvama, dovodi u sumnju tvrdnju da je ruska vojska naučila iz ranih pogrešaka i počela se boriti pametnije. Isto tako i ponovljeni napadi na mjesta kao što su Kamjanka, Vuhledar i Avdiivka, unatoč velikom broju vojnika (mnogi su bili novomobilizirani), završili su porazima i uz velike gubitke.

Tu je i pitanje morala, koje je nemoguće kvantificirati, ali je presudno u ratu. Za razliku od Rusa, Ukrajinci brane svoju domovinu od osvajača i znaju da bi gubitak rata mogao dovesti do gubitka njihove države. Zbog toga ukrajinske trupe imaju mnogo veću odlučnost, što su demonstrirali hrabrim otporom nemilosrdnim napadima u Bahmutu, Avdiivki i Vuhledaru. Ukrajinska vojska također je pretrpjela značajne gubitke, ali upravo je tu bitan moral: u ratu će strana koja ga ima više podnijeti veće patnje i veće žrtve, piše Jutarnji.hr.

Opsežna obuka

Ukrajina je također počela dobivati opsežnu obuku sa Zapada. Do početka 2022. Sjedinjene su Države obučile 23.000 ukrajinskih vojnika, Britanija 2.000 i Kanada 35.000. Sjedinjene Države planiraju 2023. trenirati 2500 Ukrajinaca mjesečno u Njemačkoj. Britanija, koja je prošlog ljeta obučila blizu 5.000, postavila je cilj na 20.000, a nova misija EU za vojnu pomoć Ukrajini nada se obučiti 15.000 Ukrajinaca. Isporuke zapadnog oružja također su porasle, u vrijednosti i sofisticiranosti.

Naoružanje uključuje protutenkovske projektile i protuzračne sustave koji se ispaljuju s ramena, oklopna vozila za spašavanje, oklopne transportere, topništvo, samohodne haubice, protubaterijske radare, sustave protuzračne obrane, bespilotne letjelice i, zahvaljujući zemljama NATO-a koje su nekada bile dio Varšavskog pakta, tenkove iz sovjetske ere.

Puno toga sada ovisi o uspjehu predstojeće ukrajinske ofanzive. Nedavna razmještanja ukrajinskih i ruskih trupa i izgradnja ruskih odbrambenih linija sugeriraju da bi se ukrajinska ofanziva mogla usredotočiti na probijanje prema jugu u dijelove pokrajine Zaporižja kako bi se presjekao ruski kopneni koridor do Krima. U tu svrhu Ukrajina će pojačati svoje udare na ruske baze i skladišta opskrbe, kao i na željezničke opskrbne linije, glavni oslonac ruske vojne logistike, koje prolaze kroz Tokmak, gdje je glavno čvorište u Zaporižju, južno do Melitopolja i dalje do Hersona i Krima.

Pojačat će se i udari na područje Melitopolja. Ako ukrajinske snage dođu do Berdjanska ili Mariupolja, ključnih luka na obali Azovskog mora, odsjeći će ruske snage, povećavajući njihovu ranjivost i otežavajući opskrbu i obranu Krima, čak i ako se most u Kerčkom tjesnacu potpuno popravi do jula, kako je planirano. Alternativni vektor napada mogao bi biti od Hersona prema Krimu, iako bi to zahtijevalo težak prijelaz rijeke Dnjepar. Ali, što onda?

Drugi scenarij

Postoje različiti načini zamišljanja ishoda, ali dva treba razmotriti, sugerira analiza Foreign Policyja. U prvom Rusija bi se povukla na borbene linije prije invazije, zadržavajući Krim i Donbas koji je okupiran prije rata. U drugom scenariju Ukrajina bi vratila cijelo Zaporižje, a time i obalu Azovskog mora, te Herson, uključujući dio crnomorske obale koji je okupirala Rusija. Rusija bi zadržala Krim i veći dio Donbasa - pokrajinu Luhansk i dio pokrajine Donjeck koji kontrolira - ali bi se odrekla kopnenog koridora do poluotoka koji sada ima kroz južne dijelove pokrajina Donjecka i Zaporižja.

Čak bi i potonji scenarij bio značajna ukrajinska pobjeda. Putinov plan da uspostavi kvislinšku vladu u Kijevu i podijeli Ukrajinu aneksijom njezina sjevera, istoka i juga, uključujući obalu Crnog i Azovskog mora, ne bi uspio. Kao ni njegov lažni pokušaj prošlog rujna da pripoji pokrajine Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižja, od kojih je tri u to vrijeme samo djelomično kontrolisao. Ukrajina bi zadržala približno 93 posto svoje kopnene površine prije invazije i oko 89 posto svog teritorija prije 2014. godine. Iako bi rješenje u tom smjeru bilo daleko od idealnog raspleta, poštedjelo bi Ukrajinu daljnjih smrti i razaranja, omogućilo da nastavi s ogromnim zadatkom poslijeratne obnove, a 14 milijuna izbjeglica i interno raseljenih osoba moglo bi se vratiti kući.

Ukrajinci bi ovakav ishod vidjeli kao izdaju, ali to nije tako. Jer i u ovim okolnostima trajna vojna pomoć Zapada, iskustvo stečeno iz ovog rata i spoznaja Rusije da će se Ukrajinci boriti, i to dobro, pružili bi Kijevu snažan kapacitet za samoobranu. Čak i ako će se na kraju morati zadovoljiti političkim rješenjem koje zahtijeva ustupke, Putin neće uspjeti podrediti Ukrajinu, odsjeći goleme dijelove njezina teritorija, uključujući obale, i priključiti ih Velikoj Rusiji. Kad je počeo rat, činilo se da će uspjeti postići sve to, a možda i više. Sada je ukrajinska pobjeda, čak i ako ne odgovara kijevskom idealu, postala ne samo zamisliva nego i vjerojatna.