Dok podijeljeni Izrael izlazi na izbore: Može li Netanyahu izvesti svoj najveći politički trik?

Skandiraju njegovo ime, klicaju i aplaudiraju – a ipak, on nije najdominantnija osoba u prostoriji.

Nad masom koja se okupila da sasluša Gadija Eisenkota, bivšeg generala koji je glavni opozicioni političar na ovosedmičnim izraelskim izborima, nadvija se čovjek koji uopšte nije prisutan. To je čovjek kojeg Eisenkot nastoji zamijeniti na mjestu premijera – čovjek koji je prvi put stupio na tu funkciju prije tri decenije i koji je, s prekidima, obnašao tokom 19 od posljednjih 30 godina. To je Benjamin Netanyahu.

Naravno, govornici koji zagrijavaju atmosferu na ovoj večernjoj skupštini u skromnom gradu Modi'inu, na pola puta između Tel Aviva i Jerusalema, ističu vrline Eisenkota – sina radničke porodice marokanskih Jevreja koji se uzdigao kroz redove do načelnika Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga i ušao u politiku prije samo četiri godine. Ali svaka rečenica kao da se završava dvjema riječima koje ostaju neizgovorene: za razliku od Bibija.

Teško je preuveličati Netanyahuovu dominaciju – ne samo nad ovom kampanjom, već i nad cjelokupnom izraelskom politikom i političkom kulturom. Dva bloka na ovim izborima nisu ljevica i desnica, već "Bibi" i "anti-Bibi".

Skoro svaki politički akter definira se, ili sam sebe definira, u odnosu na Netanyahua.

"Netanyahu je poput kolica za kupovinu", kaže Yishai Fleisher iz stranke Otzma Yehudit (Jevrejska snaga) Itamara Ben-Gvira, pred grupom od oko 30 ortodoksnih birača u vjerskoj školi u Bet Shemeshu. "Ima tendenciju da skreće ulijevo, pa ga morate stalno vući udesno", piše The Guardian. 

U inostranstvu će mnogi ostati zatečeni činjenicom da Netanyahu uopšte može biti u konkurenciji, s obzirom na razaranje koje je njegova vlada donijela Gazi, sravnivši sa zemljom veliki dio te teritorije i usmrtivši više od 70.000 Palestinaca – čak i ako je, kako Izrael tvrdi, trećina njih bila pripadnici Hamasa.

No, čak i unutar Izraela, gdje se o utjecaju rata na stanovnike Gaze premalo govori, nije ništa manja zagonetka kako je Netanyahu uopšte ozbiljan kandidat na ovim izborima, a kamoli neko ko bi iz njih mogao izaći kao pobjednik.

Ranije tokom sedmice viralan je postao videozapis koji prikazuje desetine mladih Izraelaca na muzičkom festivalu u pustinji Negev kako plešu i pjevaju Shir LaShalom (Pjesmu mira) – himnu mirovnih nastojanja iz 1990-ih i posljednju pjesmu koju je Yitzhak Rabin otpjevao prije nego što je ubijen napuštajući mirovni skup prije 31 godinu.

Da, ankete pokazuju izjednačen rezultat i da, Netanyahu jeste politički čarobnjak, ali prizor i zvuk tih mladih ljudi, baš kao i redovi na aerodromima za povratak kući, dali su barem nekim Izraelcima nadu da promjene možda ipak dolaze – i da se era "Bibija", napokon, možda privodi kraju.