Djeca u bjeloruskim sirotištima na rubu gladovanja

Skandal koji je potresao mnoge širom Europe podsjeća na priče o najstrašnijim uvjetima u sirotištima u Rumuniji tokom '90-ih godina.

Gotovo 100 djece i mladih ljudi pronađeno je na rubu gladovanja u sirotištima u Bjelorusiji, potaknuvši široko rasprostranjenu javnu pobunu i kriminalnu istragu.

Tužitelji, liječnici i dužnosnici iz dječjih domova otkrili su da su djeca godinama živjela u nehumanim uvjetima. Neki tinejdžeri imali su samo 15 kilograma.

Fotografije iz domova u glavnom gradu Minsku podsjećaju na strašnu epizodu zanemarene djece u istoj regiji, posebice rumunske siročadi s početka devedesetih godina.

Neke fotografije toliko su uznemirujuće da ih autor priče, britanski Guardian nije htio objaviti.

Vlasti su pokrenule istragu o tome kako su djeca završila u tako opasnoj životnoj situaciji. Tužitelji kažu da su djeca žrtve zanemarivanja i neishranjenosti. Nekoliko direktora ovih ustanova otpušteno.

Iz ustanova za djecu branili su se kazavši kako su djeca slaba od rođenja zbog mnogih psiholoških i fizičkih problema.

„Ova djeca se ne kreću. Ona su stalno u krevetu. Nemaju razvijene mišiće“, rekao je direktorica Červen sirotišta Ella Borisova.

„Njihove noge su čačkalice prekrivene kožom.“

„Takvo dijete nikad neće ustati i hodati sa ili bez enteralne (posebno kalorične) hrane. Dakle, za našu ustanovu je najvažnija činjenica da je dijete čisto, suho, nahranjeno i da dobiva medicinsku pomoć na vrijeme.“

Skandal u Bjelorusiji nastupio je kada je pedijatar jedne od ustanova pozvao novinare da prate dobrotvornu nogometnu utakmicu kako bi prikupili novac za specijalističku prehranu za siročad.

Takozvana enteralna prehrana je namijenjena bolesnicima koji su pothranjeni.

Fotografije djece iz jednog sirotišta koje su potom objavljene šokirale su javnost u Bjelorusiji. Jedan online medij objavio je da je jedna 20-godišnja djevojčica težila 11,5 kilograma.

Javnost je ove fotografije usporedila s onima iz rata.

„Kao da ste u koncentracijskom logoru Buchenwald“, jedan je od komentara.

„Kako ovo može biti centar Europe u 21. stoljeću. Kako djeca nemaju pravilnu ishranu“, još je jedan od komentara.

Odgovor nije jasan. Neka sirotišta su kazala da djeca jednostavno nisu prihvatala normalnu hranu, ali da nije bilo novca za specijalnu ishranu koja bi omogućila da djeca dobiju na težini.

Drugi, kao i Borisova s početka teksta, kazali su da čak i sa specijalnom ishranom djeca nisu dobila normalnu tjelesnu težinu.

Zamjenica direktora još jednog sirotišta Marina Fedorenčik kazala je: „Ova djeca su dovedena kod nas da ostanu do kraja njihovih života. Većina je odmah odbačena za posvojenje. Svi oni imaju neke kongenitalne mentalne nesposobnosti povezane s teškim oblicima cerebralne paralize i drugim kongenitalnim patologijama.“

U slučajevima gdje su sirotišta imala enteralnu hranu za djecu, došlo je do poboljšanja. Problem je bio što su pedijatri morali propisivati ovu prehranu kako bi je domovi mogli kupiti javnim državnim novcem. Bolnice odgovorne za to nisu obratile dovoljno pažnje djeci za koju se smatra da nemaju budućnost, navode dužnosnici. Birokratski haos samo je doprinio teškoj situaciji.

Lokalni ljekari nisu privukli pažnju vlasti i vladinih dužnosnika. Alexy Momotov, pedijatar u jednom od minskih sirotiška, pokušao je prikupiti novac za prehranu preko Facebooka.

„Pokušali smo organizirati festival, ali niko nije došao.“

Tužiteljstvo ja za medije kazalo da su glavna kršenja zakona bila u činjenici da djeci nije bila pružena potrebna medicinska ishrana, ne samo u sirotištima u Minsku već i u drugim.

Dva direktora su otpuštena, ostali su prošli s opomenom.

„Direktori su zaduženi za nabavku u sirotištima“, rekla je tužiteljica.

„Da su se provele redovite medicinske provjere koje su uključivale posvećene stručnjake, abnormalno stanje djece bilo bi očito“, dodala je.

Jedan ravnatelj sirotišta Vjačeslav Klimovič okrivio je za ovakvu situaciju psihičko stanje djece.

„Razlog zašto oni ne dobivaju na težini jeste u njihovoj psihi. Kod njih su u mozgu potpuno različiti procesi.“

Anna Gorčakova, direktorica dječije bolnice, smatra da se skandal pojavio ne samo zbog slabe institucionalne suradnje već i zbog zajedničkog stava prema teško bolesnoj djeci.

"Oni su hranjeni, neko se o njima brine, ali ih ipak tretiraju kao biljke", rekla je.