Čovjek koji je Putinu sve rekao u lice: Uslijedila smjena dugogodišnjeg saveznika

Prošle sedmice ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je dekret kojim se prihvata "dobrovoljna" ostavka zamjenika šefa njegovog kabineta Dmitrija Kozaka.

Prije nego što je preuzeo ovu visoku funkciju, Kozak je 12 godina bio zamjenik premijera Rusije, nadgledajući pripreme za Zimske olimpijske igre 2014. u Sočiju i oblikujući politiku Kremlja prema Kijevu i nekoliko republika na postsovjetskom prostoru. Kozak je jedini visoki ruski zvaničnik za koga se smatralo da se protivi invaziji na Ukrajinu, zbog čega je izgubio Putinovu naklonost, ali je uspio da se povuče tri i po godine nakon početka rata.

Dmitrij Kozak je diplomirao na Pravnom fakultetu Lenjingradskog državnog univerziteta i neko vrijeme radio kao državni tužilac. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, nastavio je da radi u kancelariji gradonačelnika Sankt Peterburga Anatolija Sobčaka. Tamo je upoznao još jednog pravnika, Vladimira Putina.

U to vrijeme, Putin je bio Sobčakov savjetnik i šef Komiteta za vanjske odnose njegovog kabineta. Dmitrij Kozak, Putinov krizni menadžer. Kozakov mandat zamjenika guvernera Sankt Peterburga bio je kratkotrajan i 1998. godine je napustio gradsku administraciju. Ali već sljedeće godine ga je bivši kolega Vladimir Putin, tek imenovan za premijera Rusije, pozvao u Moskvu, ponudivši mu poziciju šefa kabineta.

Nakon što je Putin izabran za predsjednika u maju 2000. godine, prvobitno je planirao da postavi Kozaka za generalnog tužioca, ali se predomislio u posljednjem trenutku bez objašnjenja. Umjesto toga, postavio ga je za zamjenika šefa svoje administracije. I na ovoj poziciji, Kozak je postao jedan od ključnih ljudi Putinove vertikale moći, nadgledajući reforme usmjerene na jasnije razgraničenje ovlaštenja saveznih, regionalnih i općinskih vlasti.

Kozak se nakratko vratio u vladu kao šef kabineta 2004. godine, ali je ubrzo neočekivano premješten na mjesto opunomoćenog izaslanika predsjednika u Južnom federalnom okrugu Rusije, gdje su njegove odgovornosti uključivale nadgledanje raspodjele federalnih sredstava regionima Sjevernog Kavkaza. U to vrijeme, novinari su spekulisali da je Kozak ili u progonu ili viđen za sljedećeg ruskog premijera, a zatim i za Putinovog nasljednika.

Obe teorije su se ispostavile kao netačne. Kozak se 2007. godine vratio u vladu kao ministar regionalnog razvoja i odmah mu je povjeren najvažniji Putinov projekat: nadgledanje priprema za Zimske olimpijske igre 2014. u Sočiju. Početkom 2008. Kozak je unaprijeđen u zamjenika premijera, funkciju koju je obavljao do 2020. godine.

Odmah nakon Zimskih olimpijskih igara 2014. godine, dobio je zadatak da "integriše" Krim, poluostrvo koje je Rusija anektirala od Ukrajine, a kasnije i da nadgleda sektor goriva i energetike. Kozak je također preuzeo i druge značajne zadatke od Putina koji su bili van djelokruga njegovih zvaničnih odgovornosti. Na primjer, tokom političke krize u Moldaviji 2019. godine, pomogao je proruskoj Partiji socijalista i proevropskom bloku ACUM da formiraju parlamentarnu koaliciju. Kao rezultat toga, moldavski oligarh i lider Demokratske partije Vladimir Plahotnjuk, koji je i dalje tražen i u Moldaviji i u Rusiji zbog više krivičnih prijava, izgubio je uticaj u regionu. U to vrijeme, ruski list Komersant je pisao da je Kozak "ponovo oživio moldavsku politiku".

Čovjek koji Putinu rekao "njet"

Nakon što je cijela ruska vlada podnijela ostavku 2020. godine, Kozak nije dobio mjesto u novom kabinetu. Umjesto toga, vratio se u predsjedničku administraciju kao zamjenik šefa kabineta i bio je zadužen da nadgleda samoproglašene Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku (DNR i LNR) na istoku Ukrajine. Kozak je također bio zadužen za upravljanje odnosima sa Kijevom i održavanje kontakata sa drugim zemljama u postsovjetskom regionu.

Međutim, izvor Meduze blizak Putinovoj administraciji vjeruje da je postojao drugi razlog za Kozakov odlazak. Prema riječima ove osobe, Kozak je znao kako da kaže „ne“ Putinu, kritikuje njegove loše ideje i predloži alternative. A nakon više od dvije decenije vladavine Rusijom, to je nešto što Putin više nije želio.

"Predsjednik se promijenio. Bili su mu potrebni ljudi koji bi govorili "da" i izvršavali njegova naređenja bez pogovora. Tako nezavisan i moćan zamjenik premijera u ključnom sektoru postao je suvišan Putinu" rekao je izvor Meduze.

I dok je Putinov prethodni ključni čovjek u Donbasu, pomoćnik Vladislav Surkov, uživao u haosu i nastojao da ojača ruski uticaj u regionu, Kozak je zapravo imao za cilj da okonča sukob. Izvor Meduze blizak Putinovoj administraciji rekao je da su svi članovi Savjeta bezbjednosti u jednom momentu shvatili da Putin odlučuje da pokrene totalni rat protiv Ukrajine, a samo Kozak se protivio invaziji.

Pad dugogodišnjeg saveznika

Glavna posljedica Kozakovog pada bio je prenos ingerencije nad Donbasom na Sergeja Kirijenka. Nadgledanje Donjecka i Luganska znači kontrolu nad federalnim sredstvima koja su im dodijeljena.

Sve što je ostalo u okviru Kozakovih odgovornosti bio je angažman predsjedničke administracije u drugim postsovjetskim zemljama i nadzor nad Abhazijom i Južnom Osetijom, dva separatistička regiona u Gruziji koje podržava Rusija. Bivši vladin zvaničnik je za Meduzu rekao da se Kozak "nije baš osjećao prijatno" u saradnji sa rukovodiocima odjeljenja koja su mu formalno podređena, a u kojima su uglavnom radili ljudi iz bezbjednosnih struktura.

U jesen 2024. godine, u Abhaziji je izbila politička kriza zbog predloženog investicionog sporazuma koji bi omogućio ruskim preduzećima da kupuju lokalne nekretnine. Suočen sa velikim protestima, lider regiona Aslan Bžanija pristao je da se povuče i održi vanredne izbore.

Sergej Kirijenko je potom nadgledao izbor proruskog kandidata.

"Očigledno je da Kozakov posao ovdje nije išao dobro: činilo se da su skoro uspjeli da proguraju sporazum, ali sve se završilo protestima. Pored toga, on nema prave stručnjake koji bi mogli da rade na kriznim izborima. Još jednom je Kirijenko odlučio da se pokaže kao efikasan krizni menadžer. Nakon svrgavanja Bashara al Assada u Siriji, pobjeda pogrešnog kandidata u Abhaziji bila bi potpuni neuspjeh za Kremlj. Bilo je važno sačuvati obraz", rekao je tada izvor blizak političkom bloku za Meduzu.