Švedska od srijede predsjedava EU

Lisabonski ugovor, između ostaloga, predviđa dokidanje dosadašnjeg načina vođenja Evropske unije. Umjesto predsjedavajuće zemlje na čelu EU-a bio bi predsjednik Evropskog vijeća s dvoipogodišnjim mandatom, koji bi predsjedavao sastancima na vrhu.

Iako i danas postoji visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku, njegova uloga prema Lisabonskom ugovoru bila bi znatno veća. Ta osoba bi bila svojevrsni ministar vanjskih poslova s evropskim diplomatskim servisom na raspolaganju. Visoki predstavnik bi predsjedavao sastancima Vijeća za opće i vanjske poslove, koji čine ministri vanjskih poslova zemalja članica, a istodobno bi bio i potpredsjednik Evropske komisije.

Sadašnji sustav rotirajućeg predsjedanja neće biti sasvim dokinut i dalje će postojati predsjedavajuća zemlja čiji će ministri predsjedavati sastancima u ostalim resorima, ali to više ni izdaleka neće imati težinu kakvu sada ima, jer će Uniju u svijetu predstavljati predsjednik Evropskog vijeća i visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Međutim, da bi do toga došlo, mora se do kraja dovršiti postupak ratifikacije Lisabonskog ugovora. Preostalo je još da Irska najesen ponovi referendum, koji sada ima izgleda za prolazak i dovršetak postupka ratifikacije u Češkoj, Poljskoj i Njemačkoj. Na sve te događaje predsjedavajuća zemlja neće imati nikakav utjecaj, a sigurno je da će se njezin mandat mjeriti upravo po ishodu tih procesa.

Pod švedskim predsjedanjem s radom započinje novoizabrani saziv Evropskog parlamenta i bira se nova Evropska komisija. I inače komplicirana zadaća, dodatno će biti otežana činjenicom što se još ne zna po kojim će se pravilima birati Evropska komisija.

Ako Lisabonski ugovor stupi na snagu, prema najoptimističnijoj varijanti do toga bi moglo doći 1. novembra, onda ostaje pravilo da svaka članica ima po jednog povjerenika u Komisiji. U suprotnom, prema Ugovoru iz Nice morao bi se smanjiti broj povjerenika, a to onda uključuje i potragu za jednom ili više zemalja, koje bi bile voljne prihvatiti da na neko vrijeme nemaju svojih predstavnika u Komisiji.

Prije izbora članova Komisija mora se izabrati njezin predsjednik. Iako su zemlje članice na posljednjem samitu dale jednoglasnu političku potporu sadašnjem predsjedniku Joseu Manuelu Barrosu, on još nije službeno nominiran i njegov izbor ovisi o zastupnicima Evropskog parlamenta.

Švedsko predsjedništvo se zauzima za to da Barroso bude izabran već na prvoj plenarnoj sjednici Evropskog parlamenta od 13. do 16. jula, kako bi imali bar jednu institucionalnu nepoznanicu manje, dok dio zemalja nema ništa protiv da se to odgodi do jeseni kada će biti poznata sudbina Lisabonskog ugovora.

Prvi švedski prioriteti bit će borba protiv gospodarske i financijske krize i pitanje klimatskih promjena. Šveđani će nastojati da EU dobije nove mehanizme za nadzor financija kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje u financijsko tržište i pokušati postaviti temelje za novu strategiju za gospodarski rast i zapošljavanje.

Krajem godine u Kopenhagenu se održava iznimno važna međunarodna konferencija o klimatskim promjenama, na kojoj bi se trebale donijeti dalekosežne odluke o sprečavanju klimatskog zagrijavanja, a Švedska će trebati raditi na tome kako bi Evropska unija na toj konferenciji nastupila jedinstveno.

"Moramo se svi zajedno baviti financijskom krizom i boriti protiv rasta nezaposlenosti koja pogađa cijelu Evropu. Također zajedno moramo učiniti naš dio posla i uvjeriti svijet da se zajedno borimo protiv klimatskih promjena. Ta dva prioriteta dominirat će tokom našeg predsjedništva", izjavio je švedski premijere Fredrik Reinfeldt, predstavljajući program predsjedništva u švedskom parlamentu.

U programu švedskog predsjedništva zapisano je da je "nastavak proširenja od strateške važnosti za osiguranje mira i napretka u otvorenoj i ujedinjenoj Evropi. Stoga je vrlo važno da EU stoji iza preuzetih obveza i uspostavljenih načela u području proširenja".

U programu se također kaže da bi "hrvatski pregovori s EU-om najesen mogli ući u završnu fazu". Hoće li do toga doći, ovisit će o tome koliko će Slovenija biti nepopustljiva u blokadi hrvatskih pregovora, ali i o tome koliko će Hrvatska biti uspješna u ispunjavanju traženih kriterija.

Napori povjerenika za proširenje Ollija Rehna na rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog spora kako bi se deblokirali hrvatski pregovori u proteklih šest mjeseci nisu dali rezultata. Švedsko predsjedništvo je poručilo da se ne namjerava baviti time, ističući da je granični spor bilateralno pitanje koje ne bi trebalo ometati pristupne pregovore.

Ako pozivi iz EU-a da Hrvatska i Slovenija same riješe bilateralni spor ne zvuče ohrabrujuće za Hrvatsku, jer je Slovenija kao članica u povoljnijem položaju, švedsko predsjedništvo namjerava organizirati prvu Međuvladinu konferenciju o pristupanju s Hrvatskom već 24. jula. Šveđani su to obznanili isti dan kada su Česi treći put odgodili pristupnu konferenciju s Hrvatskom, jer zbog slovenske blokade nema nijednog poglavlja koje se može otvoriti ili zatvoriti.

Ostaje nepoznato čime se vode Šveđani kada tako rano sazivaju pristupnu konferenciju - računaju li na to da će uvjeriti Slovence da razdvoje bilateralna pitanja od pristupnih pregovora ili misle da Slovenija neće blokirati zatvaranje nekih poglavlja, koja bi mogla biti spremna do kraja sljedećeg mjeseca. Šveđani su najavili da će tokom svojih šest mjeseci organizirati četiri pristupne konferencije s Hrvatskom.

Švedska preuzima štafetnu palicu od Češke čijih se šest mjeseci na čelu EU-a nikako ne može smatrati dosadnim i koje se neće tako brzo zaboraviti. Usred češkog predsjedništva pala je vlada Mireka Topolaneka, a na njegovo mjesto došao je Jan Fischer, koji se nikad prije nije bavio politikom. Uz to češki predsjednik je euroskeptični Vaclav Klaus čije ponašanje i izjave nisu olakšavale posao ni Topolanekovoj ni Fischerovoj vladi.

Ni objektivne okolnosti nisu išle naruku. Česi su preuzeli predsjedništvu u trenutku kada je ponovno izbio rusko-ukrajinski spor zbog čega je dobar dio Evrope ostao bez plina usred teške zime, došlo je do eskalacije napetosti zbog
izraelskog napada na Gazu, a gospodarska kriza svom se silinom sručila na Evropu.

Ipak, usprkos svemu, teško je reći da je to bilo neuspješno predsjedništvo, jer su Česi priveli kraju svaki dosje koji su otvorili. Sve osim kada je u pitanju proširenje, koje su stavili visoko na popisu svojih prioriteta. Na tom području nije zabilježen nikakav pomak i prvi put se dogodilo da tokom jednog predsjedništva ne bude održana nijedna pristupna konferencija s Hrvatskom. Ne može im se prigovoriti da nisu htjeli i da nisu nastojali, ali rezultata nije
bilo.

fena/radiosarajevo.ba

/ Najčitanije