Zločini nad Srbima u Hrvatskoj: Tomislav Merčep - monstrum

Tomislav Merčep: "Očistite govna"

Bivši rartni pomoćnih ministra unutrašnjih poslova Hrvatske Tomislav Merčep osumnjičen je za ubistvo ili nestanak 43 osobe sa područja Zagreba, Kutine i Pakraca od oktobra do sredine decembra 1991. Tako je objavilo Zagrebačko županijsko državno odvjetništvo. Merčep, uhapšen u petak u Zagrebu je svoje hapšenje nazvao „glupošću“. Hrvatski portal Danas.hr, već nekoliko dana podsjeća svoje čitaoce na Merčepove „gluposti“

Danas.hr podsjeća na ispovjest koju je Miro Bajramović, član Prve zagrebačke postrojbe pri MUP-u HR ispričao novinaru splitskog Feral Tribunea Ivici Đikiću. Bajramović je tada rekao da je osobno odgovoran za ubistvo 86 ljudi na Pakračkoj poljani, a da je likvidirano sve skupa oko 280, od čega i desetak žena, koje su prethodno silovane. Pakračka Poljana je bila logor u kojem su ubijane nepoćudni srpski, ali i hrvatski zarobljenici. Evo kako je govorio Bajramović za Feral još 1997., opisujući „obradu“ zarobljenika:

Kad čovjeka spojite na trofaznu...

„Palite zatvorenika – plamenom iz boce plina i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i očima. Zatim postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina priključite na to. Radi se o istosmjernoj struji, ne može ubiti, ali stvara neugodan osjećaj kod čovjeka. Pitaš onda tog priključenog Srbina odakle je, on ti kaže iz Dvora na Uni, a ti onda, okrećući poljski telefon nazoveš Dvor na Uni. Zatvorenicima se znao u guzicu gurati petožični kabel, to bismo im ostavili po par sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Isto tako, svi su isti dan morali naučiti Lijepu našu, a to ih je natjerao zapovjednik zatvora Mijo Jolić, koji danas, jednako kao i Suljić, ima restorane po Hrvatskoj. Kad se sjetim svih tih mučenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Primjerice, najbolnije je zabiti male čavle pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ljudi su pod takvim mučenjima priznavali sve što su znali i što se od njih tražilo.“

Ubijanje u Pakračkoj Poljani događalo se između drugog i petog dana nakon što bi zatvorenik pristigao u logor: "Oni da su i preživjeli, ne bi kasnije bili normalni ljudi", komentirao je Bajramović, a zatim opisao svoj osobni, omiljeni način ubijanja.

„Očistite govna“

"Jednom sam rekao da su svi koje sam ubio umirali sretni, jer sam im ja na malom bloku pisao potvrde da mogu proći naše straže i oni s tom potvrdom sretni idu doma. Onda sam ih ja čekao snajperom. Umirali su nasmijani", ispričao je merčepovac.

"Ne bih mogao reći da su u Pakračkoj Poljani vršene masovne likvidacije, radilo se o grupama od sedam do 10 ljudi. Zapravo sve je ovisilo koliko se ljudi nalazilo u zatvoru. Ponekad smo znali likvidirati u kućama, a kuću potom dignuti u zrak. Nema tijela. Bilo je puno takvih kuća, najviše u selu Bujavici", prisjetio se Bajramović.

Srbi koji su bili "dobri i lojalni", služili su za kopanje grobova, ali to nisu znali jer im je rečeno da "kopaju zaklone za puškomitraljez", opisuje Bajramović.

"Jednom je jedan od zatvorenika, bio je iz Kutine, kazao da mu je to petnaesti ili šesnaesti zaklon. Odmah smo ga likvidirali jer njegovo nije da broji nego da kopa", 'crtica' je vezana za kopanje grobova koje se sjetio.

Bajramović je kazao i kako je Merčepova šifra za naredbu ubojstava i "pražnjenje" logora bila: "Očistite govna."

Tuđman je znao za zločine u Zagrebu, Gospiću i Vukovaru

Upitno je da li će Merčep ikada odgovarati za zločine, koji nisu uključeni u sadašnju optužnicu, a koje su njegove jedinice počinile u Zagrebu, Gospiću i Vukovaru. U Zagrebu je valjda najpoznatije masakriranje obitelji uglednog mesara Mihajla Zeca, koji je ubijen iz puške, da bi potom njegova žena Marija i kći Aleksandra ubijene na Sljemenu i tu zakopane.

"Netko mi je rekao da djevojčici vežem oči", ispričao je istražiteljima ubojica Mihajla Zeca, Siniša Rimac te nastavio: "Uzeo sam komad plahte i kada sam joj zavezao oči rekao sam da ispale samo jedan metak. Ja sam se nakon toga okrenuo i nisam htio gledati. Nisam čuo jedan, nego više pucnjeva. Kada sam se okrenuo, curica je ležala na zemlji"

Saša Kosanović je u Novostima, glasniku srpske manjine napisao kako je za vrijeme dok je "vukovarski Napoleon" Merčep šefovao Sekretarijatom narodne obrane pobijeno nekoliko desetaka uglednih Srba, dakako, civila. Članovi obitelji ubijenih Srba tvrde da je žrtava u ljeto 1991. godine oko 50, a prema nekim izvorima, broj ubijenih bio je troznamenkast. Neki leševi su završili u Dunavu.

"Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao nijedan leš, ali ih je bilo manje nego što je moglo biti", kazao je Merčep. O "pljačkama, zlostavljanjima i egzekucijama" predsjednika države Franju Tuđmana izvijestio je još Vladin povjerenik za Vukovar Marin Vidić Bili.

Jedan od najvećih zločina Merčepova jedinica počinila je u Gospiću.
"U Gospiću je dovoljno bilo da budete Srbin, pa da vas više ne bude. Naša je grupa dolje likvidirala između 90 i 110 ljudi, jer smo bili prekratko, niti mjesec dana. Za Gospić je vrijedila naredba: 'etnički očistiti'; ubili smo direktora pošte, bolnice, vlasnike restorana i kojekakve druge Srbe. Ubojstva su izvođena metkom u čelo, jer nismo imali vremena. Ponavljam, iz vrhovništva je bila naredba da se smanji postotak Srba u Gospiću.

U Slano smo išli četiri puta i likvidirano je 13 osoba, svi su bili Srbi. Od njih 13, ja sam ih ubio osam. Moju grupu su činili Siniša Rimac, Miroslav Briševac, Igor Mikula i mala Gordana, čije prezime nikada nisam upamtio", ispričao je Miro Bajramović Ivici Đikiću.

Danas.hr podjseća da dokumenti koje je Haško je tužiteljstvo proslijedilo Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sadrže 14.000 stranica dokaznog materijala o Merčepovim zločinima. U njima se spominje i Vladimir Šeks kao osoba koja je svojim očima vidjela poubijane civile u Osijeku, što je spominjano na suđenju Branimiru Glavašu.

radiosarajevo.ba