Stručnjak iz Srbije nakon tragedije u Novom Sadu: 'Ne damo više da nas ubijaju na ulici'

U Novom Sadu završena trodnevna žalost, proglašena zbog velike nesreće u kojoj je stradalo 14 ljudi.

Ipak, ni pet dana kasnije, niko od nadležnih nije preuzeo odgovornost za još jednu tragediju koja je zadesila Srbiju.

Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić, po struci inače diplomirani pravnik, gotovo istog dana ogradio se od preuzimanja odgovornosti, rekavši da nadstrešnica nije bila obuhvaćena projektom rekonstrukcije Željezničke stanice.

Ipak, diplomirani inženjer geologije Zoran Đajić tvrdi da to nije istina. On je na projektu rekonstrukcije Željezničke stanice bio angažovan kao nadzornik za kamen. Dio njegovih poslova je, kaže, podrazumijevao praćenje procesa skidanja kamena, utvrđivanja stanja podloge, njene zamjene i reparacije, kao i načina montaže kamena.

Projektanti od početka upozoravani na propuste

Đajić kaže da je još tokom rekonstrukcije primijetio da je pozadina mermernih ploča na krovu stanice u lošem stanju i o tome obavijestio nadležne.

„Na fotografijama koje sam napravio, iza tih ploča se vidi da praktično, možda ima 20 odsto betona, ostalo je šut, zgužvani džakovi i tako dalje“, objašnjava Đajić.

Kaže da je zbog toga izdao nalog da se te ploče skinu, uradi kompletno ispitivanje i reparacija podloge.

U izvještaju u koji je redakcija DW imala uvid navodi se da je podizvođaču radova „Starting doo“ „naloženo da se otpočne sa demontažom mermerne obloge sa fasade krila B (Venčac beli) kao i mermernih ploča sa pročelja krova zgrade (Sivec)", te da je potrebno „demontažu obavljati pažljivo kako bi se sačuvale sve mermerne ploče koje nisu oštećene".

„Da se to uradilo, pretpostavljam da bi neko ko je zadužen za taj drugi dio - to je statika, to su konstrukcije i tako dalje - nadzor i sve oblasti, bi vidjeli kakva je podloga i pretpostavljam da bi se neko zapitao da li treba intervenisati na tim utegama, da li su oni korodirale."

Međutim, izvođač radova, kako kaže, nije uradio ništa po tom pitanju.

„Naprotiv, ja sam nekoliko puta insistirao na sastancima da to treba da se uradi, ali su oni uzeli masnu farbu, ofarbali te ploče i tako je završeno sve što se tiče pozicije tog zupčastog dijela fasade na južnoj fasadi iznad nadstrešnice“, kaže Đajić.

Građani su veoma brzo nakon nesreće na mrežama počeli da dijele fotografije na kojima se vidi da su radovi izvođeni i na samoj nadstrešnici, na koju je dodata čelična konstrukcija sa staklom. Snimci koji pokazuju da je cijela nadstrešnica pala odjednom, a ne iz dijelova, za Đajića su dodatni signal da je opterećenje bilo preveliko.

„Utege su bile projektovane svojevremeno da mogu da izdrže određeni teret po kvadratnom centimetru. Očigledno je to opterećenje dodato toliko da veza utega i betona, koji je isto tako bio loš, nije izdržao, i onda se ona samo sručila“, za DW objašnjava Đajić.

Ko je sve u lancu odgovornosti?

Naručilac rekonstrukcije stanice bila je Infrastruktura Željeznice Srbije, a radove su izvodile dvije kineske kompanije – „China Railway International Co. Ltd" (CIRC) i „China Communications Construction Company Ltd (CCCC).

Nadzor nad projektom povjeren je mađarskoj firmi „Utiber" koja je povezana s jednim od Orbanovih bliskih saradnika Lorincom Mesarošem. Utiber je bio krovna firma za nadzor po svim pozicijama, osim pozicije kamena koju je obavljao Đajić kao spoljni konsultant.

Zoran Đajić tvrdi da je sve njih redovno informisao na sastancima koji su se održavali na nedejljnom nivou.

„Na tim sastancima su bili prisutni svi od strane nadzora „Utibera", bilo je uvijek prisutno nekoliko ljudi iz Željeznice i povremeno je bio prisutan neko od predstavnika ministarstva, ali su bili sve vrijeme prisutni predstavnici obje kineske firme, koje su, u svari, izvodile sve te radove, i koje su odgovorne apsolutno za sve, i za svoje podizvođače“, navodi Đajić, piše Deutsche Welle.

Na njegove izvještaje, kaže, prvo je trebalo da reaguje nadzorna firma „Utiber", koja je trebalo da od firme „Strarting" zatraži da skine ploče i provjeri podlogu.

Ipak, naglašava da je često imao utisak „da je firma koja je izvodila radove starija od svih" i da sebi daju za pravo da ne postupe po nalozima.

„Dešavalo se da se neke stvari ne rade po mjesec-dva dana i da se neke stvari urade drugačije nego što je rečeno. Meni to nije jasno, da firma koja je podizvođač može da uradi neke stvari, iako je dobila nalog od nadzora da uradi drugačije".