Šta se u BiH očekuje od izbora u Srbiji: Može li pad Vučića donijeti stvarne promjene?

U iščekivanju formiranja vlasti nakon općih izbora u Bosni i Hercegovini, političke rasprave na sarajevskim ulicama ovih dana nezaobilazno dotiču i dešavanja u komšiluku.

Među onima, koji pomno prate situaciju uoči vanrednih izbora u Srbiji, je i Sarajlija Edin Fejzagić. Za njega je odnos prema nedavnoj prošlosti lakmus papir za bilo kakvu političku alternativu u Srbiji.

"Teško mi je shvatiti da neko i dalje odbija priznati institucionalne norme i presude međunarodnog suda koji je jasno utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid", započinje Fejzagić.

Komentarišući pokret Studentska lista, koji se u Srbiji profilira kao jedna od vodećih opozicionih snaga, Fejzagić ukazuje na kompleksnost njihove pozicije, ali ne opravdava izostanak jasnog stava. Napominje da Aleksandar Vučić već 12 godina kontroliše vlast i medije: "Zato mu je lako svaku izjavu Studentske liste o genocidu i odbacivanju glorifikacije zločina iskoristiti da im preko svojih medija stavi metu na čelo."

Slično razmišljaju i mlađe generacije u Sarajevu, razočarane što se Studentska lista regionalnim pomirenjem bavi tek sporadično. Jedna Sarajka dodaje: "Ako Studentska lista nema jasan stav o 90-im, genocidu u Srebrenici i zločincima, to djeluje kao da prate ideologiju vlasti koja ratne zločince ispraća uz državne počasti."

Pragmatična šutnja ili "nacionalizam 3.0"?

Pitanje da li je nemogućnost ili nevoljkost novih političkih aktera u Srbiji da se jasno odrede prema Mladiću i ratnom naslijeđu devedesetih tek taktički potez ili ozbiljna prepreka povjerenju, ključna je dilema i za stručnu javnost u Sarajevu.

Dr. Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smatra da se takvo držanje Studentske liste može posmatrati kroz prizmu izborne taktike, ali upozorava na dugoročne opasnosti takvog pristupa. "

Neodređivanje studentskog pokreta prema Ratku Mladiću i nacionalističkim postulatima može se interpretirati kao politički pragmatizam u izvanrednoj situaciji koja je iz dana u dan sve bliža incidentu i koja zahtijeva najširu platformu protiv uzurpatora", ocjenjuje za DW profesor Mujkić.

Međutim, opasnost leži u onome što slijedi nakon eventualne smjene vlasti.

"Ono što je problem sa svakim političkim pragmatizmom je to što on može, u trenutku kada ovlada polugama državne moći, početi generirati svoje vrijednosne okvire unutar kojih će se uspostavljati vlast i proizvoditi društveni život Srbije jer se pokazao uspješnim receptom. To će onda dovesti do inkorporiranja ovih radikalsko-nacionalističkih tema u dominantni politički i društveni svjetonazor, pa bi se moglo desiti, uostalom kako se desilo i nakon 5. oktobra 2000. godine, da se taj radikalski nacionalizam, čiji je Vučić izdanak, regenerira i postane neki velikosrpski nacionalizam 3.0", upozorava Mujkić.

U tom scenariju, upozorava profesor Mujkić, rušenje vlasti u Beogradu ne bi automatski značilo i raskid s pogubnom ideologijom devedesetih. "Tada ćemo doći u situaciju da se rušenje Miloševića onda i rušenje Vučića danas opravdava ne time jer su obojica bili na čelu neljudskog, uzurpatorskog, dubinski nedemokratskog i neciviliziranog poretka, nego zato jer, naprimjer, nisu ostvarili zadate nacionalističke ciljeve, jer su 'izdali' nacionalnu stvar", kaže Mujkić.

On zaključuje da bez direktnog suočavanja s prošlošću nema pravog napretka: "Mislim, ili želim da mislim da ozbiljni ljudi unutar studentskog pokreta znaju da ako se ne raščisti i ako se ne odbaci radikalsko-nacionalistička matrica koja je oduzela stotine hiljada nedužnih ljudskih života i u najgoru bijedu bacila milione ljudi, i Srba i njihovih susjeda, nismo ništa promijenili, nego smo opet otvorili novi krug pakla."

Ukorijenjeni obrasci i regionalne računice

Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina, ukazuje na to da se bilateralni odnosi ne grade na željama, već na institucionalnim realnostima i ukorijenjenim političkim obrascima. On napominje da se obrisi nove vlasti u BiH tek naziru, ali ističe da će odnosi BiH i Srbije prvenstveno zavisiti od toga šta radi Beograd, a ne od toga ko sjedi u Sarajevu.

Odnosi Srbije spram BiH, kaže Ćerimagić za DW, već godinama slijede prepoznatljiv obrazac: "Taj obrazac čine postojani elementi: Deklaracija 'Svesrpskog sabora' kojom je formulisan projekat 'zaštite srpskog naroda' i de facto 'srpskog svijeta', otvorena podrška Miloradu Dodiku, neriješeno pitanje granica te kontinuirano veličanje osuđenih ratnih zločinaca."

Zbog toga Ćerimagić ne očekuje da će izbori u Srbiji preko noći promijeniti suštinu. Smatra da je, u slučaju pobjede Aleksandra Vučića, izvjestan nastavak "poznate dinamike" u kojoj će bošnjački predstavnici na poteze Beograda odgovarati osudama i političkim mjerama. "Povlačenje gotovo cijelog diplomatskog osoblja BiH iz Beograda bilo je reaktivno, odgovor na potez Beograda, odnosno sahranu ratnog zločinca Ratka Mladića uz državne počasti", kaže Ćerimagić, podsjećajući na nedavne poteze šefa bh. diplomatije Elmedina Konakovića.

Unutrašnje podjele u BiH i različita očekivanja

Takve diplomatske trzavice samo odražavaju dublje unutrašnje podjele u samoj BiH. U pogledu budućih odnosa s Beogradom, analitičari predviđaju nastavak poznatih matrica – dok bošnjački političari reaguju na provokacije, srpskim odgovara politički kontinuitet u Srbiji, dok hrvatski svoje pozicije prvenstveno usklađuju sa Zagrebom.

To za DW potvrđuje i banjalučki sociolog Ivan Šijaković: "Kako ja vidim stvari, 90 posto Srba iz Bosne je za to da u Srbiji sve ostane kao do sada – da Vučić ostane na vlasti uz dobre odnose sa Miloradom Dodikom. Vidjeli smo u prethodnom periodu da studenti iz Srbije uopšte nisu bili prisutni u Republici Srpskoj. Slično je i sa bosanskim Srbima koji žive u Srbiji; svi oni, bar stariji od 50 godina, 'listom' su za Vučića."

Što se tiče bh. Hrvata, novinar i publicista Emil Karamatić za DW kaže da hrvatsku politiku u BiH "kao i do sada, vodi Zagreb" i da je odnos bh. Hrvata prema Srbiji uoči izbora uslovljen i savezom Dragana Čovića i Milorada Dodika. "Sve je to dio istog paketa. Mišljenja sam da bi službenom Zagrebu – a time i bh. Hrvatima – isto kao i Evropskoj uniji, bilo draže da ostane Vučić, jer s njim znaju na čemu su. Krajnji cilj je Srbiju približiti EU i NATO-u, a ključni igrač za realizaciju je Hrvatska", kaže Karamatić.

Ekonomija uoči izbora potisnuta u drugi plan

Ekonomski analitičar Igor Gavran za DW ističe da su ekonomski tokovi između BiH i Srbije relativno stabilni, ali da eventualna promjena vlasti u Beogradu nosi neizvjesnost, jer predizborna kampanja nema razrađen plan ekonomske saradnje sa BiH.

"Nova vlast bi morala odustati od protekcionizma i omogućiti saradnju na ravnopravnim osnovama – od rješavanja dugova i vlasništva nad hidropotencijalom Drine do prilika u namjenskoj industriji", navodi Gavran, ali naglašava da je ključni problem u BiH.

"Dok je Srbija gradnjom autoputeva olakšala povezivanje, vlasti u BiH nisu uradile ništa. Nikakva promjena u susjedstvu nam ne pomaže ako sami nismo sposobni iskoristiti prilike", kaže sagovornik DW-a.

Izbori u Srbiji donijet će odgovor na pitanje kuda ide Beograd, ali reakcije iz BiH pokazuju da promjena vlasti sama po sebi ne donosi preokret. Dok jedni traže suočavanje s prošlošću, a drugi u kontinuitetu vide vlastiti interes, odnosi između dvije države ostaju opterećeni unutrašnjim podjelama.