Prodali kuću, dali otkaz i sa šestero djece otišli na selo: "Govorili su da nismo normalni"

Prije otprilike godinu i po dana život jedne porodice iz Slavonskog Broda potpuno se promijenio.

Josipa i Josip Marinović, koji imaju šestero djece u dobi od dvije do 11 godina, odlučili su napustiti gradski život i preseliti u selo Ježevik, u općini Bukovlje.

Kupili su staro imanje i uredili ga prema vlastitim zamislima – tako da bude funkcionalno, održivo i prilagođeno životu velike porodice.

Umjesto gradske svakodnevice, danas ih okružuju livade, pašnjaci i životinje. Na svom imanju imaju oko 50 ovaca, tri škotska goveda, dvije krave i bika, a uredili su i vrt te drže kokoši.

Od gradskog života do vlastitog imanja

Josip je zbog odluke o preseljenju dao otkaz, a porodica je prodala kuću u kojoj su osam godina živjeli. Novi život počeli su graditi praktično od nule.

Zanimljivo je da na početku nisu imali gotovo nikakvo iskustvo u poljoprivredi. Josipu je čak i vožnja traktora bila potpuno nova. Kada je kupio traktor u Lužanima, morao je telefonom zvati prijatelja kako bi mu objasnio čemu služi koja ručica i kako se traktor vozi.

"Korak po korak učio sam voziti traktor, kositi, balirati sijeno, raditi s priključcima i održavati mašine. To je dokaz da ne postoji posao koji čovjek ne može naučiti ako ima volje i dovoljno je uporan", kaže Josip.

Prve reakcije ljudi iz sela i njihovih prijatelja bile su da nisu normalni što su se odlučili na takav korak. Ipak, nisu odustali, piše Vecernji.hr.

Danas su i Josipa i Josip zaposleni na vlastitom imanju, koje su nazvali OPG J. J. Marinović.

Nisu željeli veliki rizik

Gospodarstvo su počeli graditi postepeno. Nakon traktora kupovali su priključke, balirku i zemljište, a prve životinje finansirali su vlastitim novcem. Kasnije su koristili i dostupne mjere ruralnog razvoja. Na taj način uspjeli su kupiti dodatnih osam hektara zemlje, povećati stado i nabaviti opremu potrebnu za uzgoj.

Ipak, ne žele po svaku cijenu širiti imanje.

"Nismo željeli ulaziti u velike rizike ni stvarati dugove koje ne bismo mogli podnijeti. Ljudi često misle da je više uvijek bolje, ali mi na to gledamo drugačije. Ne želimo imati toliko ovaca da ih više ne možemo kvalitetno pratiti", kaže Josip.

Njima je, kako ističu, važnije da mogu brinuti o svakoj životinji, imati kontrolu nad gospodarstvom i istovremeno provoditi vrijeme sa svojom djecom.

Život bez gradske buke

Danas porodica živi upravo onako kako je zamišljala – okružena prirodom i životinjama, daleko od gradske gužve.

Umjesto gradske buke, ujutro ih bude zvukovi prirode, a veliki dio dana provode zajedno radeći na imanju.

Ovce su tokom ljeta na pašnjacima, gdje imaju dovoljno hrane i vode, dok će se tokom zime preseliti u štalu pored kuće. Porodica je uredila sistem hranjenja i napajanja tako da životinje ne zavise od toga da li su Josipa i Josip cijeli dan uz njih.

Koriste automatske pojilice, a tokom zime imaju i grijače kako se voda ne bi zaledila.

Naravno, neko od njih svakodnevno obilazi životinje i provjerava njihovo stanje, ali sistem je napravljen tako da porodica ne bude zarobljena vlastitim poslom.

"Imaš obavezu, kao i kod svakog posla, ali ne moraš biti zarobljen", poručuju Josipa i Josip Marinović.

Njihova priča tako pokazuje da odlazak iz grada na selo ne mora značiti odricanje od svega. Za ovu porodicu to je bio način da žive jednostavnije, budu zajedno i od svog rada naprave život kakav su željeli.