Podijelila iskustvo: Teško je kad shvatite da ste sretni što niste u svojoj zemlji

Nakon višegodišnjih pokušaja da poštenim radom i trudom postigne nešto, Marija Marković je definitivno odlučila da napusti Srbiju i krene u potragu za boljim životom.

„Teško je kad si svjestan da nisi baš toliko bezvrijedan da dozvoliš da se trudiš i ulažeš u obrazovanje, radno iskustvo i napredovanje, a nažalost ne vidiš velike pomake kad je riječ o kvalitetu života. Smučilo mi se više od onog glupog osjećaja nesigurnosti“, iskrena je Marija.

Kaže da se u Norveškoj osjeća komforno, a na često pitanje da li će se vratiti u Srbiju, odgovara da o tome ne razmišlja, bar ne u ovom trenutku.

„Odluka da napustite svoju zemlju je jako teška. A moj lični osjećaj je da kad to jednom presječete, više vam ništa ne predstavlja gdje živite i kako se ta zemlja zove. To je kao mala smrt. Nema više granica za vas i tužno je što ste otišli jer niste osjećali pripadnost.

To se odnosi na sistem i državu. Niste pristali na kompromis, da živite kao i drugi. ‘Kako nam je, tako nam je. Svi smo u tome. Nismo gladni, biće bolje itd.’ Muka mi je od tih uzrečica, sa kojima smo odrasli, bar mi, generacije 80-ih“, navodi Marija.

U Srbiju dolazi barem jednom godišnje. Kaže da je prelijep osećaj vidjeti porodicu i prijatelje, da to nema cijenu i ne može da se opiše riječima, da mora da se osjeti. A najlepše se osjeća kad vidi da su svi dobro.

„Volim da prošetam ulicama Beograda koje nose uspomene. A onda slijedi realnost, koja na mene uvijek ostavi onaj gorak ukus u ustima. Kad shvatim da se nije mnogo toga promenilo. Teško je kad shvatite da ste ustvari sretni što ne živite u svojoj zemlji, gde po prirodi pripadate.

Srce vas vuče na jednu stranu, a razum na drugu. Teško je saznanje da ste veći stranac u sopstvenoj državi. I dan-danas šalterski radnik ima pravo da viče na vas ‘jer mu se tako može’, da medicinska sestra viče na svoje pacijente ‘jer joj se može’.

Naravno, ima i onih koji rade kako treba svoj posao i jako su ljubazni, ali su nažalost rijetki. Opravdanje je uvijek lično nezadovoljstvo“, objašnjava sagovornica za portal danas.rs i ističe kako toga u Norveškoj nema.

Prema njenim riječima, tamo svako radi svoj posao i svako kao korisnik usluga ima veća prava.

„U Srbiji se tuđi uspjeh ne oprašta. Stotinu puta me je život uvjerio u to. Znate onu priču, mi smo jeli zlatnim kašikama. Eh, šta smo sve mi“, smatra Marija.

Prema njenim riječima, Norveška je zemlja u kojoj svi imaju osnovu za spokojan život.

„To je sigurnost. Ne možete da živite loše, osim ako to nije vaš lični izbor. Suprug i ja smo za nepunih godinu dana života i rada ovde podigli kredit za stan u Oslu. Okružila sam se divnim ljudima, napredovala u poslu.

Ovde sami birate da li ćete imati samo dovoljno za život ili ćete svojim radom stvoriti i više od dovoljnog. Svakodnevica nije opterećena politikom. Nema među Norvežanima onih ‘konstruktivnih’ razgovora o neplaćenim računima i o tome kako će jednog dana biti bolje. A znate, godine prolaze i život pored vas“, priča Marija.