Nevenka sa 65 godina upisala treći fakultet: "Život je preda mnom"

Odlazak u penziju za Nevenku Balanesković nije značio kraj učenja i novih izazova. Naprotiv, upravo tada odlučila je ostvariti želju koju je dugo nosila u sebi – upisati studij francuskog jezika.

Iako je već završila studije njemačkog i engleskog jezika te decenijama radila kao prevodilac i nastavnica, Nevenka je sa 65 godina ponovo sjela u studentske klupe. Četiri godine kasnije, sa 69 godina, diplomirala je u prvom mogućem roku.

"Kad sam otišla u penziju, onda sam tek shvatila da je život preda mnom", kazala je Nevenka.

Danas ima 72 godine, a fakultetske obaveze, knjige i učenje i dalje su dio njenog svakodnevnog života. Povratak među studente donio joj je i susret s nekadašnjim đakom kojem je od prvog do osmog razreda predavala njemački jezik. Ovoga puta našli su se u istoj ulozi – bili su kolege na studiju francuskog jezika, piše portal Ona.rs.

Nevenka kaže da se tokom studija nije osjećala drugačije od mlađih kolega, niti su je profesori tako posmatrali. Kako navodi, pojedini su je na hodnicima čak pozdravljali misleći da je njihova kolegica.

Za nju studiranje u kasnijim godinama ima posebnu vrijednost. Smatra da se učenju tada pristupa ozbiljnije, ali i opuštenije, jer nema pritiska koji često prati mladost i potrebu za zaposlenjem i sticanjem materijalne sigurnosti.

Iako iza sebe ima tri fakulteta, Nevenka ističe da joj cilj nikada nije bio prikupljanje diploma. Najviše su je zanimali jezici i mogućnost da kroz njih upoznaje nešto novo.

"Nisam željela da idem u visinu, nego u širinu. Mene su zanimali različiti jezici", poručila je.

Studij francuskog jezika otvorio joj je i vrata poezije. Uz podršku profesora ponovo se počela baviti prepjevom pjesama, čime se bavila još u gimnazijskim danima. Kasnije je objavila dvije zbirke prepjeva sa francuskog, njemačkog i engleskog jezika.

Trenutno radi na trećoj zbirci, koju je nazvala "Pabirčenje", kao i na poetskom pojmovniku u kojem riječima pristupa na način na koji je inspirišu.

Njena posvećenost učenju vidi se i u svakodnevnoj rutini. Svako jutro najprije prevede jednu pjesmu, a tek potom se posvećuje ostalim obavezama.

Nevenkina priča pokazuje da godine same po sebi ne moraju biti prepreka za ostvarenje želja koje su dugo čekale na pravi trenutak.