Mučna bitka za milione Žuži Jelinek: Kći tvrdi da je Žuži ubijena

Imamo situaciju s mojom sestrom koja je protiv interesa svoje majke, a kako nje više nema - protiv mene. Ja s njom ne želim komunicirati preko medija, kao ona kada je izjavljivala kako je opljačkana spominjući ne znam koji navodno ukradeni nakit. Problemi što ih je proizvela rješavat će se na odgovarajućim institucijama.

O svojoj majci i sebi samome ne govorim jer postoji puno ljudi koji primjerenije mogu posvjedočiti kako sam se brinuo za ‘svoju staru’. Katastrofa je što je moja sestra uradila, po novinama je davala izjave da ne zna od čega je mama umrla kao da je to za čuditi se s obzirom na njenih skoro 100 godina. Na Državno odvjetništvo dala je ustanoviti tko ju je otrovao, meni iza leđa poslala je njeno tijelo na Sudsku medicinu, s kojega mi je za dva dana stigao izvještaj da je umrla prirodnom smrću. Ondje piše da je to zatražila “jer kći pokojnice sumnja na ubojstvo trovanjem lijekovima, ogorčeno, poručuje za Jutarnji inženjer Ivica Jelinek (69), sin legendarne kolumnistice, dizajnerice i stilistice Žuži Jelinek, na upit da prokomentira mučnu kuloarsku priču čiji najnoviji detalji o bespoštednom ratu između njega i sestre, dizajnerice Diane Marazza Jelinek (64) cure u javnost ovih dana.

„Jedan od inspektora koji nas je ispitivao po toj luđačkoj prijavi na kraju mi je rekao da ne trebam slati više svjedoka i sa suosjećanjem dodao da, kad bude star, želi da se njegova djeca o njemu brinu kao ja o svojoj majci. Od mene toliko, to je moj stav, javio sam vam se bona fide i molim da nadalje poštujete što se ne želim spuštati da više komentiram o procesima i glupostima što se proizvode svakodnevno, poput sestrine prijave poznatog odvjetnika da je izgubio originale nekih oporuka koje ionako nisu važeće. Skupa sa mnom, optužila je i njegovateljice da su trovale mamu, kao i medicinske sestre, očito ima fobiju od trovanja. Zato je mama završila u domu, moja sestra praktički ju je izbacila van, pa je zadnje dane umjesto u svom okruženju otišla u dom kojemu je godinama pomagala. Žalostan kraj, ali to je tako - kazuje.

Postupci u toku

„Zamislite, ona je otišla na policiju prijaviti ljude koje sam angažirao, jer ja sam se skrbio o mami već 6-7 godina, da na crno primaju plaću. Pa to su žene, njegovateljice i medicinske sestre, koje su njenoj majci prale pozadinu svaki dan! Katastrofa! Na Državnom odvjetništvu vode se sada dva predmeta: moj protiv sestre, zbog iznuđivanja potpisa od nemoćne osobe mjesec dana prije smrti u svrhu ekonomske koristi, i drugi, u kojemu traži da se utvrdi nepoznati počinitelj koji ju je otrovao. O detaljima ne bih jer postupci su u tijeku, samo vam želim potvrditi da se naši problemi rješavaju na odgovarajućim instancama“, objašnjava o poduzetim pravnim koracima pa rezimira.

„Mama je umrla 23. siječnja ove godine, a ova luđakinja nije joj dala mira ni u smrti već, kao što sam rekao, iza mojih leđa poslala ju je na obdukciju i toksikološku analizu koja je dovršena 26. siječnja i unutra stoji da je umrla prirodnom smrću. Biste li vi svoju mamu u 99. godini dali da je režu? (...) U ekonomski dio neću ni ulaziti jer zna se da je cijeli život na grbači svoje majke, a sad daje spomenute izjave, mislim, katastrofa! U posljednje vrijeme ima to veze s novcima, ali čitav život bila je prisutna mržnja, ljubomora, teška paranoja, na granici ludila!“

Diana Marazza Jelinek, koja inače živi u Luganu, javila se s poslovnog putu u Italiji, sa svojom stranom priče u kojoj ne ostaje dužna na teškim riječima.

„Jako mi je teško jer majka nije umrla prirodnom smrću, a moj brat mora se tako braniti. Zato je proces na policiji, kao što je bio i prije tri godine jer već onda ju je htio likvidirati. Drogirao ju je, imam dokaze. Moj brat je nju sirotu, nažalost, prevario. Imam video snimljen par dana prije smrti moje majke u kojemu me moli da je spasim jer se sin ne brine za nju. Ne znam što bih vam drugo rekla, jako mi je neugodno, molim vas, probajte me shvatiti.“

Upitani za nalaze obdukcije, iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku na Šalati uputili su nas da se raspitamo na policiji u Heinzelovoj, kamo su poslali izvješće. „Jedino što vam zasad možemo reći je da smo postupili po predmetu i sada se spis nalazi u Državnom odvjetništvu“, izjavio je Mario Kovač iz Službe općeg kriminaliteta Sektora krim policije.

U drugom predmetu, u kojemu su bili na informativnom razgovoru vezano uz optužbu za iznuđivanje potpisa od nemoćne osobe u svrhu ekonomske koristi, prijavio je Ivica Jelinek svoju sestru, a vođen je u Policijskoj postaji u Petrinjskoj, o čemu nam je izjavu dao Zlatko Antić iz njihove službe za odnose s javnošću.

Dok se odvija pravosudna drama, suprug pokojnice, njen vršnjak Milorad Ronkulin, u tišini svoga doma prekoputa Žužinoga stana žali za njom. Bio je njen četvrti muž, najzrelija i zadnja ljubav, i sad mu valja prebroditi tugu zbog rastanka. U poznoj dobi, kada odlasci bližnjih osobito teško padaju i uzevši u obzir povremenu demenciju, nije mu nimalo lako, ali bar s ostavinom nema ništa jer par je prije vjenčanja potpisao predbračni ugovor po kojemu u slučaju rastave ili smrti svaki zadržava svoju prethodnu stečevinu. Jednom dnevno odlazi u laganu šetnju gradskom špicom, a ostatak vremena o njemu se brine nećakinja Senka.

Za razliku od njega, u neugodnu situaciju uvučene su kolateralno njegovateljice, medicinske sestre i starački dom koji je bio zadnja adresa Žuži Jelinek.

„Po mom mišljenju, umrla je od gladi jer odbijala je bolničku hranu, a kći nije dozvoljavala da joj donesemo finu ribicu i kolače, ono što najviše voli. Uvjeravam vas da joj ništa od lijekova nismo na svoju ruku davale, a znala je objedovati s mamom, pa ne vidim kako je otrovana. Nisam je vidjela do Žužina rođendana na ljeto 2014., tada se pojavila. Žuži je ludo voljela sina Ivicu jer i on je nju obožavao, priskakao je kad god je zatrebalo, kupovao sve, do omiljenih parfema. Do lanjskog proljeća izvodile smo je i u šetnju. Tada je počela zaboravljati, ali i tu se šalila na svoj račun.

Žuži su tada već dvaput mjesečno na internoj u Vinogradskoj radili kompletne pretrage, ali svejedno, zbog visokih godina dvaput ju je njegovateljica morala oživljavati čekajući Hitnu pomoć. Imala je otprije veliki bruh i prije su joj uklonili tumorske stanice s kože, ali tek 2015. počela je kopniti“, govori jedna od njegovateljica.

Jutarnji napominje da je motiv ove mučne priče bitka za nasljedstvo: Žuži je mnogo toga za svog dugog i vrijednog života skupila, nekoliko vila na Ženevskom jezeru i u Opatiji, zatim stan na Trgu bana Jelačića u kojemu je živjela, nakit, umjetnine, novac, uglavnom ostavštinu milionske vrijednosti čiju je točnu vrijednost sada nemoguće procijeniti jer duhovi su uznemireni i u fokusu je prljav veš koji nemilice izlazi na vidjelo.