Masovni ubica iz Mladenovca prvi put progovorio: Na sudu izigravao žrtvu, roditelji ubijenih očajni

Optuženik za masovno ubistvo u dva sela nadomak Beograda u maju 2023. godine, Uroš Blažić, u srijedu je na glavnom ročištu pred Višim sudom u Beogradu u potpunosti priznao krivnju, rekavši da razumije sve navode optužnice.

Tada dvadesetjednogodišnji Blažić ubio je 4. maja prošle godine hicima iz automatskog oružja i pištolja devet, a ranio 14 osoba u selima Dubona i Malo Orašje na teritoriju beogradske općine Mladenovac. Uhićen je dan kasnije i od tada je u pritvoru.

Blažić je prethodno na pripremnom ročištu 26. jula, koje je bilo zatvoreno za javnost, "skoro u cijelosti priznao krivnju", rekavši kako "ne zna šta ga je obuzelo da počini takav zločin", potvrdili su tada beogradskim medijima njegovi opunomoćenici.

Blažićev otac, R. B., koji je također optužen u ovom postupku zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja, streljiva i eksplozivnih tvari, negirao je krivnju, ustvrdivši kako ne zna odakle njegovom sinu oružje kojim je počinio pokolj.

Sin ga je na današnjem ročištu nastojao zaštiti odgovornosti za svoj zločin.

"Odgovarat ću samo na pitanja svog advokata. Mislim da je sramno da se vraćam do tih detalja, oduzimanja mladih života... Za sebe mogu reći - kriv sam i spreman sam odgovarati. Ali nisam za to da odgovara nevin čovjek samo zato što je moj otac", rekao je Blažić, prema izvješću beogradskih medija koji prate proces.

On je naveo i da je "svjestan" kako će sve što izjavi pred sudom "izazvati još veći gnjev".

"Ja sam svoju karijeru završio, ali nema potrebe da ispašta moj otac za ono što sam ja učinio.... Kriv sam i spreman sam podnijeti bilo koju osudu", rekao je Blažić na saslušanju u Višem sudu u Beogradu.

I sin i otac porodicama žrtava izrazili su sućut, a ovo je dio dio Uroševog svjedočenja kojeg je prenio Blic:

"Tih dana kakva sam maltretiranja proživljavao u tom selu. Meni je bilo sramota reći. Kada su mi upadali u kuću. Uzimali su mi alat, brusilicu.. Bilo me je sramota reći da mi je neko upao u kuću i da me je pokrao. Znao sam da nema svrhe da prijavljujem. Imao sam sumnju u policiju. Išao sam u školu, po njivama, takav se sistem stvorio. Mnogo se nepravde izvršilo nadamnom. Te večeri, eto, ispalo je ubojica sam. Držao sam to oružje. Ispao sam razbojnik. Nisam ni tražio da mi taksist da sve pare, nego da ima 2,3 hiljade dinara ako svratim u prodavnicu. Meni nije stalo do toga da mu uzmem sve pare. Nikada nisam krao. Nisam tako odgojen", rekao je.

Kako kaže, zbog oštećenih i zbog žrtava ne želi da se vraća na tu večer.

"Opravdanja nemam, ali uzroka imam. U periodu pred Novu godinu i poslije nje, koristio sam testosteron. Ne znam šta će to djetetu na selu, ali eto družio sam se pa su mi ponudili. Čovjek hoće da smršavi. Nisam znao kako to utječe. Samo mogu da kažem da sam u tom periodu otišao u Njemačku i radio sam. Poslije toga, počeo sam opet da korisitim testosteron. Koliko sam upoznat, nije mi bio normalan iznos testosterona u krvi", rekao je on.

Blažić je potom iznio sramotne tvrdnje.

"Ne želim da javnost misli da sam htio nekoga zastrašiti. Neposredno prije izvršenja, stizale su mi poruke od Viktora Đorđevića ili njegove prijateljice, djevojke, kako će da mi upadnu u kuću i isprebijaju me. Sve će da mi pokupe, i motor. Strašne prijetnje. Osjetio sam da me oblijeva znoj, nisam znao šta mi se dešava. Nitko ništa nije našao u kući, sve sam sam poredao po stolu. Ako se desi nekakvo zlo, naveo sam da je to moje. Ispalo je da sve što sam rekao da je moje, nakačili su me na oca. Samo da se dotaknem te prepiske, tada nisam znao. Kome sam ja dužan, šta sam ja skrivio, zašto mene neko sa 20 godina netko prebija, koliko još treba da se patim", rekao je Blažić.

S obzirom na to da Uroš Blažić u vrijeme kad je počinio zločin nije imao punu 21 godinu, najviša kazna na koju može biti osuđen je 20 godina zatvora.

Današnje suđenje je iz mjesno nadležnog suda u Smederevu, iz sigurnosnih razloga, organizirano u zgradi Posebnog suda u Beogradu.

Kako piše Blic, roditelji ubijenih su vidno potreseni. Neki su se u očaju bacali na staklo, neki su vikali.