Đukanović o potpisivanju Temeljnog ugovora: Iako ponekad kratko pamtimo, maloumni nismo

Potpis koji je 3. augusta stavljen na dokument pogrešno nazvan ‘Temeljni ugovor’, nikog razumnog, makar se radilo o potpunom političkom laiku, nije smio iznenaditi, navodi crnogorski predsjednik Milo Đukanović u autorskom članku objavljenom na portalu Analitika.

Piše: Milo Đukanović za portal Analitika 

Potpis koji je 3. augusta stavljen na dokument pogrešno nazvan “Temeljni ugovor”, nikog razumnog, makar se radilo o potpunom političkom laiku, nije smio iznenaditi.

Uostalom, samo potpisivanje je jedan tehnički čin, nikakva tragedija. Međutim, okolnost da Crna Gora ima Vladu koja je u stanju da joj priredi takav zločin sa jasnim predumišljajem, potpuno svjesno, s namjerom, tragična je.

A sve da bi se ispunila obaveza koju je neko u njeno ime preuzeo. Jasno je i ko.

Ovih dana u javnosti je aktuelno pitanje: Da li se izbor takve Vlade mogao izbjeći? Nije, naravno. I zato je takva dilema, koja se stavlja u prvi plan u ovom trenutku, računajući na kratko pamćenje javnosti, pogrešna.

Jer je ta Vlada politički i institucionalni derivat legitimne parlamentarne većine utvrđene na izborima 30. augusta 2020. Baš kao i prethodna, Krivokapićeva. Taj legitimitet im nije poklonjen. Dali su im ga građani Crne Gore, svojom slobodnom voljom.

Zato smo svi dužni da to poštujemo. Kao što bi, na primjer, divlji, samoproglašeni, kvinsliški autoritet, nelegitimnu Podgoričku skupštinu, da je sreće, svi trebalo da preziremo jer je u trenutku njenog avetanja Crna Gora imala svoj Ustav, svog kralja, svoj parlament i svoju vladu.

Dokona trućanja, je li bilo bolje da je ostala Krivokapićeva umjesto Abazovićeve vlade jednako su tragično neznavena i manipulativna, koliko i objašnjenje naše nesretne Vlade da je najvažnije bilo “skinuti pitanje s dnevnog reda” i da je potpisivanje ugovora sa SPC u najboljem interesu evropske budućnosti Crne Gore.

Iako ponekad kratko pamtimo, maloumni nismo.

Vlada Zdravka Krivokapića je po temelju uništavala svijest Crnogoraca o njihovom identitetu, čak negirajući da on postoji.

Sjetimo se uradaka ministarke, “žene – četnika”, u obrazovnom sistemu Crne Gore.

Sjetimo se i Krivokapićevih eksperata u ekonomiji, njihovog “spasavanja” spržene zemlje.

Sjetimo se da je već dvije godine zatvoren Aman, da je zatvorena primarna proizvodnja KAP, ugašen Montenegro Airlines, ugašen Novi duvanski kombinat, prekinuta proizvodnja u Željezari, zaustavljene ili drastično usporene sve investicije, najdrastičnije na sjeveru Crne Gore.

I na kraju, program “Evropa sad” koji kreiranjem populističkog repertora mjera socijalne politike vodi Crnu Goru najkraćim putem direktno u bankrot.

Sjetimo se i koliko je ljudi umrlo od posljedica korona pandemije, zbog inaćenja, nekompetentnosti i dezorganizacije zdravstvenog sistema i njegovih čelnika. I da li može iko normalan da ima dilemu je li tu Vladu trebalo smijeniti? I, zaboga, u krajnjem da li bi ta Vlada potpisala tzv. Temeljni ugovor?!

Tu Vladu je, naravno trebalo smijeniti. Uz podršku bilo koga od onih kojima su građani Crne Gore dali većinu na izborima 2020. Taj neko je bio GP URA.

Birači URE su nesumnjivo željeli smjenu DPS, ali ne i velikosrpsku, klerikalnu Crnu Goru. Posebno, ne vjerujem da su ti birači željeli da URA iz pozicije “jezička na vagi” presudno omogućava takvu transformaciju Crne Gore

Nismo ih birali iz lepeze državno-politički osviješćenih: ni kao patriote, ni kao najpametnije, pogotovo ne kao najpouzdanije.

Imali smo samo njih kao opciju da smijenimo kleronacionalističku, nekompetentnu, anticrnogorsku i antievropsku, najgoru vladu u dugoj historiji trajanja naše države.

I da, nakon toga smo ne jednom nego svakodnevno predlagali održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Skoro niko, a svakako ogromna većina parlamentarnih partija ih nije željela.

Nakon spoznaje takve realnosti nijesmo s GP URA ušli u institucionalni aranžman manjinske Vlade da bi se što prije vratili na vlast. Nismo se vratili, jer nismo željeli da se vratimo prije nego nam to jasno ne omoguće rezultati sljedećih izbora.

Dakle, URA je u Vladi jer je to bio njihov izbor, jer su nakon nešto duže od godinu iskustva shvatili kakvoj Vladi su do tada obezbjeđivali većinu.

No, gotovo očekivano, u međuvremenu su postali taoci igre svog lidera.

Ostatak teksta čitajte OVDJE.