'Dani bijele trake' u Zagrebu posvećeni ubijenoj djeci Prijedora

Tada je u Prijedoru ubijeno 3.173 civila, od čega najmanje 102 djece.

Na tribini je poručeno kako još ni danas vlasti Republike Srpske ne dozvoljavaju Bošnjacima i Hrvatima obilježiti mjesta stradanja, izgradnjom spomenika u Prijedoru i na mjestu logora Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Zbog toga, Fikret Bačić, predstavnik roditelja stradale djece i inicijator izgradnje spomenika stradaloj djeci Prijedora, najavio je na 31. maja ove godine podnošenje sudske tužbe protiv aktuelnih vlasti u Prijedoru na čelu sa tamošnjim gradonačelnikom.

Bačić je kazao kako su se potpisi za izgradnju spomenika stradaloj djeci prikupili, no kako je gradonačelnik Prijedora ponudio svoju lokaciju koju roditelji ubijene djece nisu prihvatili. Riječ je o pitanju koje još nije niti stavljeno na dnevni red gradske skupštine Prijedora, istaknuo je Bačić.

Seida Karabašić, predsjednica Udruženja Prijedorčanki "Izvor", kazala je kako je dosad pravomoćno osuđeno 37 pripadnika srpske paravojske za ove zločine. Iza ubijenih je ostalo preko 1.000 malodobne djece, koja sada većinom žive raseljena po svijetu, kazala je Karabašić koja je sa suradnicima od 2005. godine prikupila preko 800 fotografija iz prijeratnih policijskih kartoteka.

Istaknula je kako je sada posjet mjestima stradanja olakšan u odnosu na prije. Kazala je kako je važno podržati roditelje da barem dobiju spomenik, ako već nisu u mogućnosti nikad pronaći kosti svoje djece.

Srđan Šušnica, kulturolog i aktivist za ljudska prava iz Banja Luke, podržava nastojanje za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora, što smatra institucionalnim priznanjem zločina od Republike Srpske. Kazao je kako je upravo to jedna od zapreka tamošnjim vlastima za izgradnju spomenika.

No, istaknuo je kako zločini u Prijedoru i Sanskoj dolini pokazuju isplanirano etničko čišćenje tog prostora od nesrpskog stanovništva, što je nazvao tzv. planom "ram".

"Oni su ubijani, zato što je taj teritorij trebao biti politički povezan od Knina do Beograda", kazao je Sušnica.

Poručio je da bi spomenik žrtvama za političke vlasti značilo priznanje da je Republika Srpska izgrađena na zločinu. Istaknuo je postojanje negacije genocida i ruganja žrtvama zločina na teritoriju RS-a.

Istakao je kako je potreban politički pritisak Zagreba, Beograda i međunarodne zajednice da bi se Bošnjaci i Hrvati mogli osjećati dobrodošli u općinama RS-a.

Mirsad Duratović, nestranački vijećnik Skupštine grada Prijedora, koji je 1992. godine sa 15 godine odveden u logor Omarska, pa u Manjaču te u Trnopolje, izgubio je brata, oca i druge bližnje članove obitelji 1992. godine.

Tijela su im tada odvedena kamionom i pronađena pri iskapanjima u masovnoj grobnici Tomašica.

Duratović je povratnik iz Njemačke koji nastoji rasvijetliti zločine i pomoći uspostavljanju normalnog života u Prijedoru, kako sam kaže.

Ustvrdio je kako postoji institucionalna opstrukcija povratka i negiranje zločina, te kako se u institucijama vlasti nalaze oni koji su 1992. bili na najstrašniji način uključeni u ratne aktivnosti u srpskim parapostrojbama.

"Sistem nastavlja etničko čišćenje terena na svaki način, osim na fizički", poručio je Duratović koji je upoznao sa stanjem sve aktere međunarodne zajednice, no, kaže, niko ništa ne poduzima iako svi sve znaju.

Duratović je iznio sumnju kako su to indikacije da se potiho, iza pozornice, priprema sve veće podjela naroda i same BiH.

Na kraju, pušten je spot muzičara Ismeta Kurtovića sa pjesmom "Posljednje pismo iz Bišćana (Bijele trake)" za koju je tekst napisao Enes Kišević.

Manifestacija Dani bijele trake u Zagrebu održava se u spomen na bošnjačke i hrvatske žrtve zločina koji se dogodio u Prijedoru i dolini rijeke Sane 1992. godine.

Konačni ishod ovog zločina bio je uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s područja općine Prijedor.

Organizator je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba (VBNZG) u suradnji s udrugom Hrvatski dom - Ljubija i Udruženjem Prijedorčanki "Izvor".

Manifestacija se održava 26., 28. i 31. maja 2016. godine.