Bojan Glavašević o presudi Stanišiću i Simatoviću: 'Važan pečat i potvrda historijskoj istini'

Bivšim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću Rezidualni mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu izrekao je pravomoćnu presudu za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije 1990-ih, o čemu se oglasio zastupnik u Hrvatskom saboru Bojan Glavašević.

Jovica Stanišić i Frenki Simatović osuđeni su na po 15 godina zatvora svaki, a žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu tužiteljstva i zaključilo da su odgovorni za udruženi zločinački pothvat (UZP) koji je za cilj imao nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva kroz cijelo trajanje rata u BiH.

Ovom presudom proglašeni su krivim i za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu, kao i zbog zločina koji su srpske paravojne jedinice počinile i u Hrvatskoj.

O presudi se na društvenim mrežama oglasio i zastupnik u Hrvatskom saboru Bojan Glavašević koji je podsjetio kako je tribunal u Haagu "upravo izrekao završnu, pravomoćnu presudu Stanišiću i Simatoviću, povećavši im kazne s 12 na 15 godina".

"Sud je također potvrdio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata s tadašnjim vodstvom Srbije, s ciljem uništenja civilnog stanovništva u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Reći ću vam da je ovo važno i reći ću vam da je premalo i prekasno. Važno je jer ipak daje jedan važan pečat i potvrdu historijskoj istini - onoj o zločinačkom karakteru režima Slobodana Miloševića i agresorskom, genocidnom karakteru rata koji je vodio protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine", napisao je Glavašević.

"Premalo i prekasno je zato što je postupak trajao dvadeset godina, jer su mnogi krivci izbjegli kaznu i suđenje - uključujući i samog Miloševića - što bijegom, što smrću. Premalo je i prekasno jer su kazne zanemarive u odnosu na počinjene strahote, a zločinci, poput Veselina Šljivančanina, danas u Beogradu od Vučića imaju tretman heroja, a ne zločinaca. Premalo je i prekasno za sve ubijene, za sva uništena djetinjstva, za sve spaljene domove. Premalo je to, i prekasno, za pravdu. Ono što treba uzeti kao najvažnije iz svega ovoga je činjenica da smo preživjeli, da pamtimo sve što je bilo, i da je u našoj moći da gradimo društvo u kojemu se zločini i zločinci ne slave, u kojemu ne šutimo na autokrate i na gaženja slabijih, u kojem se držimo skupa u toleranciji i međusobnom uvažavanju i uvažavanju različitosti, društvo u kojem više nikada nećemo dozvoliti da nam trgovci mržnjom nametnu rat. Možemo mi to", napisao je Glavašević u svojoj objavi.