Stručnjaci: Kako prepoznati nasilnika spremnog na femicid i kako ga spriječiti?

Femicid predstavlja ponavljajući obrazac nasilničkog ponašanja koji ima tendenciju da eskalira u intenzitetu i učestalosti - do tačke kad nasilnik ubije ženu, upozoravaju stručnjaci.  Taj zločin je ustvari tragičan kraj žrtve koja je prethodno u dužem vremenskom periodu bila žrtva „sistematičnog nasilja“.

„Davno je ubio dušu u njoj“, napisat će jedna poznanica o rahmetli Nizami Hećimović, žrtvi monstruoznog ubice Nermina Sulejmanovića.

Ovaj slučaj je - zbog svoje bešćutnosti i zbog razmjera šoka koji smo prošli - snažno ukazao na svojevrsnu epidemiju femicida u našem društvu, zahtijevajući cjelovito suočavanje s ovim fenomenom.

Svakih 40 dana po jedan femicid

Iako službeno nisu okvalificirani kao femicid, takvih zločina u kojima su ubijene žene od 2015. do 2022. godine, a ne računajući 2023. i posljednji slučaj rahmetli Nizame, bilo je najmanje 75, što znači da je tokom sedam-osam godina svakih 40-tak dana ubijena po jedna žena!

Femicid se nekad definiše kao ubistvo žene kad je mržnja razlog što je ubijena. Prema mišljenju Indire H. Nović, kliničke psihologinje, koja od 1992. godine radi sa žrtvama nasilja, torture i traume, to ima smisla. Ona u tekstu „Dva tipa nasilnika i dva “razloga” zašto ubiju ženu“, objavljenom u biltenu Atlantske inicijative piše da muškarci koji sistematski zlostavljaju ženu nikako ne vole da čuju da ih žena napušta – imaju svoje razloge zašto to ne vole – pa mnogi nasilnici u tim trenucima osjećaju ne samo ubilački bijes, nego i mržnju prema njoj.

Nije onda čudo što se femicid najčešće dešava kad žena napusti nasilnog partnera ili kad nasilnik sazna da ga planira napustiti. To je dobro poznata činjenica, navodi autorica koja živi i radi u Australiji.

„Ponašanje nekih muškaraca je vrlo predvidljivo. Svojim nasiljem tjeraju ženu od sebe, a onda je na sve moguće načine nastoje vratiti u bračnu zajednicu. Njihov ambivalentan odnos – zlostavljaju je, ali joj ne dozvoljavaju da ode – najvidljiviji je u situacijama kad ih žena napušta. Dobijaju napade bijesa, vrijeđaju je, prijete joj, uhode je... Posmatraču sa strane djeluje kao da nasilnom muškarcu teško pada kad nije u kontaktu sa ženom koju zlostavlja. Zašto je ne može pustiti da ode?“, pita autorica Nović.

Predator koji uhodi plijen

Stoga ovi nasilnici zaista djeluju kao teroristi. Nović bilježi:

„Žena s kojom žive je njihov talac; kontrolišu je kroz prisilu (engl. coercive control) i ucjenjivanje (ili ćeš uraditi to što očekujem od tebe ili znaš šta te čeka!); tretiraju je kao niže vrijednu, vrijeđaju je, ponižavaju, fizički zlostavljaju... Drugi se ponašaju kao životinje predatori. Policijski izvještaji često opisuju nasilnika kao predatora koji uhodi plijen – uplašenu ženu koja bježi od njega. A, kad je uhvati, divljački se baci na nju. Nekad je i ubije. Zašto? Znamo zašto divlja životinja ubija drugu životinju. Plijen je hrana. Ali kako objasniti da veliki broj muškaraca ubije ženu baš onda kad žena napusti vezu ili se razvede od njih?!“.

„Kobra“ i „Pitbul“

Eksperti u ovoj oblasti prepoznaju dva tipa nasilnog muškarca. Jedan se u literaturi o nasilju u porodici naziva – „kobra“ nasilnik. Ova vrsta nasilnika koristi tzv. „instrumentalno nasilje“. O čemu se radi? Nasilje serijskog ubice je, primjerice, instrumentalno; pomaže mu da ostvari cilj (osjećaj zadovoljstva kad ubija).

Drugi oblik nasilja je reaktivno nasilje – reakcija na nešto što se opaža kao provokacija. Ovaj tip nasilnog muškarca se naziva „pitbul“ nasilnik. Žena je, navodno, rekla ili uradila nešto što je nasilniku izazvalo neprijatnu emocionalnu reakciju (averziju), i on je reagovao nasiljem. Nasilnik svoje nasilničko ponašanje obično interpretira kao opravdano.

Kada ga pitaju zašto je pretukao ili ubio ženu, tvrdit će da je takvo njegovo ponašanje reakcija na nešto što je žena njemu uradila. Ona ga je isprovocirala, povrijedila, ponizila... On se samo branio ili želio da je kazni, i ništa više!

Kako prepoznati smrtnu opasnost za žene?

Ipak, stručnjaci ukazuju da se takozvani „postseparacioni femicid“ smatra vrstom homicida kojeg je najlakše predvidjeti, pa tako i spriječiti. Da, svi kriminolozi se slažu da je „postseparacioni femicid“ ubistvo koje se najlakše može spriječiti – jer ako znamo rizične faktore i okolnosti u kojima je žena izložena opasnosti da bude ubijena, onda možemo poduzeti mjere da spriječimo tragediju.

„Ali, interesantno, ne poduzimamo ih“, podsjeća Nović.

ZAŠTO?

Otud stručnjaci izradili test kojim se procjenjuje stepen opasnosti od femicida.

Ovo su najčešće okolnosti kad nasilje završava ženinom smrću:

• Žrtva je napustila nasilnika ili se sprema da ga napusti

• Nasilnik je i ranije ispoljavao nasilničko ponašanje (davljenje je posebno važan faktor rizika!)

• Nasilje se tokom vremena pojačalo u intenzitetu i/ili učestalosti

• Nasilnik je već prijetio da će je ubiti

• Nasilnik ima tendenciju da je kontroliše, opsjednut je mislima o njoj i uhodi je

Također, postoje okolnosti koje ukazuju da će nasilnik ubiti sebe nakon što je ubio ženu:

• Nasilnik je već prijetio da će se ubiti

• Oženjen je

• Ima nešto viši nivo obrazovanja

• Bijelac je

Kako se spriječiti femicid?

Femicid je globalni fenomen koji pogađa sva društva, ukazuju dr. Kosana Beker i Dr. Vida Vilić u biltenu Atlantske inicijative, nevladine organizacije koja već godinama nastoji ukazati na fenomen femicida i potrebu da se sa tom pojavom sistematično kao društvo suprotstavimo.

Samo 6% nasilnika koji su učestvovali u deset godina dugoj studiji Jacobsona i Gottmana snosili su zakonsku odgovornost za zlostavljanje žene. Problem je u tome što se od žrtve traži da prijavi nasilje, kažu autori, a mnoge žene se (s pravom!) boje da to urade (ako on sazna, prebit će me!), navodi Indira H. Nović.

Kako onda zaštititi žene od ovih po život opasnih tipova?

U tom cilju u svijetu je razvijen Programa odvraćanja od nasilničkog ponašanja (Focused Deterrence Program; The Offender-Focused Domestic Violence Initiative – OFDVI). Cilj Programa odvraćanja nije napuniti zatvore nasilnicima nego ih natjerati da “donesu odluku” i stvarno prestanu zlostavljati ženu.

Na koji način?

U tradicionalnom pristupu rješavanju problema nasilja u porodici, zlostavljana žena je odgovorna za svoju sigurnost – od nje se traži da poduzme inicijativu i prijavljuje nasilnog muža policiji, u protivnom policija ništa neće poduzeti. Od žene se očekuje i da nađe način kako će se zaštititi od nasilnika kad on izađe iz zatvora, itd.

Nažalost, ne uzima se u obzir važna činjenica koju policajci, socijalni radnici i sudije vrlo dobro znaju – žena se plaši da ga ponovo prijavi jer ju je pretukao prošli put kad je zvala policiju; žena ga prijavljuje, ali on ne prestaje da je zlostavlja. Poznato je da je velika većina ubijenih žena prijavljivala nasilje... nasilnik je bio u pritvoru, a nedugo nakon toga pušten je na slobodu (?!).

Prisjetimo se slučajeva rahmetli Alme Kadić, Nizame Hećimović i tolikih drugih.

Svima je jasno da su postojeće zakonske mjere i policijske metode zaštite žene od nasilnih muškaraca - neefikasne. To potvrđuju i spomenuti tragični primjeri, ali i brojni drugi koji nisu.

Hoćeš li se promijeniti – ili da te mi mijenjamo?

Korijen problema je uvjerenje da se državne institucije (policija i sudstvo) ne trebaju “nepozvane” miješati u privatne stvari bračnih parova, čime se prešutno tolerira nasilje nad ženom. Tvrdnja da su u pitanju “privatne stvari” proizilazi iz patrijarhalne ideologije po kojoj muškarac ima pravo da “disciplinuje” ženu ukoliko se ne povinuje normama života u tradicionalnoj porodici.

Zato kreatori Programa odvraćanja od nasilničkog ponašanja odgovornost za ženinu sigurnost prebacuju na policiju i zajednicu. Napravili su efikasan model registriranja, nadgledanja i kontinuiranog praćenja nasilnika. Pri prvom “susretu” s njim (najčešće u policijskoj stanici) objasne mu kako radi sistem i stave mu do znanja da ima izbor.

Može da bira: ili će izabrati da se promijeni ili će ga oni “promijeniti”!

Većina odluči da se promijeni, jer su posljedice odluke da nastave sa zlostavljanjem žene vrlo neprijatne.

Je li vrijeme da se u prevenciji femicida policija, pravosuđe i drugi akteri društva počnu primjenjivati ovaj Programa odvraćanja od nasilničkog ponašanja?

Educirajmo se, obučimo, i napokon učinimo nešto… U ime Nizame, Alme i desetina i stotina žena koje su ubijene, koje su prošle i prolaze kroz nasilje raznih „kobri“ i „pitbulova“.