Izvozimo radnike, 'uvozimo' prosjake: Sarajevo na nogama zbog sumnjivog prosjačenja

Sarajevo je odavno naviklo na prizore prosjačenja, na ispružene ruke ispred trgovina, na ljude koji prilaze automobilima dok čekaju zeleno svjetlo, kao i na žene koje satima sjede na trotoarima, oslanjajući se na saosjećanje prolaznika koji u njihovoj nevolji prepoznaju razlog da zastanu i pomognu.

Naravno da nema ništa sporno pomoći nekom ko je u potrebi, međutim, postoje situacije koje nadilaze uobičajenu sliku socijalne neimaštine i otvaraju mnogo ozbiljnija pitanja, a posebno onda kad okolnosti u kojima pojedine osobe prose izazivaju sumnju da bi iza svega moglo stajati nešto više od nečije muke, patnje, potrebe ili individualne borbe za preživljavanje.

Sumnjivi slučajevi s sarajevskih ulica

Žena u invalidskim kolicima koja prosi na Ilidži, s natpisom na ćirilici i automobil s rumunskim registarskim oznakama, koji se, prema navodima građana koji su se obratili našoj redakciji, pojavljuje nakon prosjačenja i pokupi istu tu ženu, koja potpuno normalno izađe iz invalidskih kolica i uđe u auto, alarm je i crvena linija, MUP-u da reaguje i sankcioniše odgovorne, a građanima da otvore oči i ne dopuste da bilo ko iskorištava njihovu dobrotu.

Nakon svega viđenog, s razlogom postavljamo pitanje: Ko profitira od ljudske nevolje i ko kontroliše prosjačenje na sarajevskim ulicama?

Iako natpisi na ćirilici i rumunske tablice, sami po sebi, ne čine nikakvo krivično djelo, moramo se zapitati šta oni rade na Ilidži i kako su dospjeli tu? Radi li se o trgovini ljudima, organizovanom prosjačenju ili nečem trećem? Nije dužnost građana da nagađaju je li ih neko prevario kad daju svoju marku sa ciljem pomoći i solidarnosti.

Situacije u kojima se ljudska nevolja pretvara u posao, a tuđa empatija i plemenitost u izvor zarade, onda je to bolesno, zarazno, moralno neprihvatljivo i, iznad svega, društveno opasno.
Automobil s rumunskim registarskim oznakama koji se, po navodu čitaoca, pojavljuje nakon prosjačenja i pokupi prosjakeUstupljena fotografija

Zabrinjavajuća statistika MUP-a KS 

Prema podacima koje je MUP Kantona Sarajevo dostavio za Hayat.ba, tih situacija ne fali.

Naime, kako je potvrdio MUP KS za Hayat, tokom 2024. godine evidentirano je 1.355 prekršaja prosjačenja, a 2025. godine čak 1.950. U prvih devet mjeseci 2026. godine evidentirana su 1.463 prekršaja. Još ozbiljniji podatak odnosi se na trgovinu ljudima, a MUP KS naveo je da su u prva tri kvartala 2026. godine evidentirana tri krivična djela trgovine ljudima, od kojih su se dva odnosila na prisilno prosjačenje. U jednom slučaju žrtve su bila tri maloljetna djeteta.

Podaci koje je portal Hayat.ba dobio od MUP-a Kantona Sarajevo pokazuju da prosjačenje nije tek sporadična pojava koju građani primjećuju na ulicama, nego problem koji se ogleda i u policijskim evidencijama. Ove brojke zahtjevaju ozbiljnu analizu, jer pokazuju da se policija suočava sa značajnim brojem slučajeva, ali istovremeno otvaraju pitanje kakvi su konkretni rezultati dosadašnjih mjera i treba li pooštriti pravila i više kažnjavati prestupnike u činjenju ovih kaznenih djela?

Problem prisutan u svim općinama

Posebno je zanimljivo da je tokom 2025. godine najveći broj prekršaja evidentiran na području Starog Grada, gdje ih je zabilježeno 794, dok je tokom prvih devet mjeseci 2026. godine na području općine Centar evidentirano 553 prekršaja, a na području Starog Grada 462. Na Ilidži je tokom 2024. godine evidentirano 157 prekršaja, tokom 2025. njih 188, a u prvih devet mjeseci 2026. godine 111. Ovi podaci pokazuju da prosjačenje nije problem ograničen na jednu sarajevsku općinu, nego pojava koja zahtijeva koordiniran odgovor nadležnih službi, pri čemu bi građani morali dobiti jasniju sliku o tome šta se poduzima, kakvi su rezultati i postoji li strategija kojom se nastoji spriječiti da se problem neprestano ponavlja.

Prisilno prosjačenje i trgovina ljudima

Ipak, najteži dio odgovora MUP-a odnosi se na krivična djela trgovine ljudima. Tokom 2024. godine na području Kantona Sarajevo evidentirana su dva takva krivična djela, dok tokom 2025. godine nije bilo evidentiranih slučajeva ove vrste. U prvih devet mjeseci 2026. godine evidentirana su tri krivična djela trgovine ljudima, od kojih su se dva odnosila na prisilno prosjačenje. Prema podacima koje je dostavio MUP, u vezi s tim slučajevima slobode su lišene dvije muške i jedna ženska osoba, koje su uz izvještaje o počinjenom krivičnom djelu predate u daljnju nadležnost Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.

Jedno od navedenih krivičnih djela počinjeno je na štetu troje maloljetne djece i upravo je taj podatak razlog zbog kojeg se o prosjačenju ne smije govoriti isključivo kao o pitanju javnog reda i mira, jer prisilno prosjačenje, kada su ispunjeni zakonski elementi krivičnog djela, predstavlja oblik iskorištavanja ljudi čije posljedice mogu biti mnogo teže od onoga što prolaznik vidi dok ostavlja novac na ulici.

Zakonske kazne i pitanje njihove efikasnosti

MUP Kantona Sarajevo navodi da policijski službenici poduzimaju mjere radi sprečavanja prosjačenja i sankcionisanja osoba koje prose ili navode druge na prosjačenje, u skladu sa Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo. Za samo prosjačenje propisana je novčana kazna od 300 do 900 KM, za navođenje druge osobe na prosjačenje od 400 do 1.200 KM, dok je za organizovanje prosjačenja ili navođenje maloljetne, duševno bolesne osobe ili osobe s duševnim razvojnim poteškoćama propisana kazna od 500 do 1.500 KM. Međutim, upravo se ovdje nameće pitanje efikasnosti takvog pristupa, a to je koliko novčanih kazni zaista mijenja stanje na ulicama, šta se događa kada osoba ne može platiti izrečenu kaznu i koliko je važno da se, osim neposrednog sankcionisanja prosjačenja, utvrdi postoje li ljudi koji druge navode na takvu aktivnost ili od nje ostvaruju korist?

Ako se djelovanje institucija završi na osobi koja sjedi na trotoaru, a eventualni organizatori ostanu izvan fokusa, onda postoji opasnost da se reaguje na vidljivu posljedicu, dok mogući uzroci problema ostaju nerazjašnjeni.

Zloupotreba empatije i humanosti

Spremnost ljudi da pomognu onima kojima je pomoć potrebna je najvrijednije što naše društvo i država ima, a to nam dokazuju situacije u kojima je naša javnost reagovala, bilo da je to poslije određenih nesreća, nakon prirodnih katastrofa ili uslijed bolesti, pomoć nikad nije izostala. Bezorazno je i bahato iskorištavati dobrotu našeg društva, ne zato jer ćemo možda prestati biti dobri, to nećemo nikada, već zato što je dobrota ono što smo oduvijek bili, nešto što čvrsto držimo i za šta se vežemo. To je jedna od rijetkih dobrih stvari koja je preostala ovom, kroz historiju, napaćenom narodu.