Sarajevo pamti Zlatnog ljiljana: U Općini Novi Grad održana akademija u sjećanje na Safeta Hadžića

U sarajevskoj Općini Novi Grad večeras, 18. aprila, održana je akademija kojom je obilježena 33. godišnjica pogibije heroja odbrambeno – oslobodilačkog rata, brigadnog generala Armije RBiH Safeta Hadžića i njegovih saboraca.

Naime, na današnji dan, prije 33 godine, Safet Hadžić je zajedno sa svojim saborcima Seadom Velićem, Nerminom Zeljkovićem, Fahrudinom Čavčićem, Almirom Islamovićem i Senadom Čirićem, poginuo u herojskoj akciji u na kapiji fabrike "Pretis" u Vogošći, prilikom izuzimanja materijalno-tehničkih sredstava neophodnih za odbranu Sarajeva.

Hadžić je bio jedan od prvih organizatora otpora Bosne i Hercegovine, koji su se usprotivili podjeli zemlje i osnovali Patriotsku ligu BiH. Jedan je od devet heroja odlikovanih najvišim ratnim priznanjem "Orden heroja oslobodilačkog rata", a posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala, kao i Zlatni ljiljan, najveće ratno priznanje Armije RBiH.

Načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić ranije je danas istakao važnost uloge rahmetli Safeta Hadžića u pripremi i organizaciji otpora još i prije početka agresije na našu domovinu: "Ono što je odlikovalo rahmetli Safeta Hadžića u odnosu na brojne druge je to što je njegova borba počela mnogo ranije i što je vidio šta se sprema mnogo ranije. I kao jedan mudar čovjek, u prostoriji u kojoj svi spavaju, on je išao i budio ljude još od Sarajevskog procesa, pa početkom 1990-ih posebno, i pripremio i organizovao odbranu naše zemlje, prije svega općine Novi Grad, Mojmila, ali i svih dijelova Sarajeva. I moram reći da ta borba sigurno nije bila uzaludna, mi smo odbranili i sačuvali i Novi Grad i Sarajevo."

Inače, sin Safeta Hadžića, Nezir, danas je jedan od zamjenika predsjedavajućeg Općinskog vijeća Novi Grad.

Najmlađa kćerka rahmetli Safeta Hadžića Amila Hadžić – Glušac također je ranije kazala da, iako se svog oca ne sjeća, jer je u trenutku njegove pogibije imala samo tri i po godine, kroz priče svoje porodice i njegovih saboraca naučila je kakav je čovjek bio njen otac: "Ja sam imala samo tri godine kada je moj tac poginuo i teško je reći nešto o čovjeku kojeg niste zapravo upoznali. Ali ja sam njega upoznala kroz svoju porodicu, majku i njegove prijatelje i saborce, i zaista sam ponosna na sve ono što je bio. Vrlo je važno, a posebno danas, sjećati se svih naših šehida i poginulih boraca, ratnih vojnih invalida i prenositi to na mlađe generacije."