Rezultati ankete Radiosarajevo.ba: Povjerenje u institucije opada zbog porasta nasilja

Više od polovine ispitanika tvrdi da su oni ili njihovo dijete doživjeli neki oblik nasilja ili zastrašivanja u posljednje dvije godine.

Ulice, javni prijevoz, parkovi i prostor oko škola izdvajaju se kao mjesta na kojima se građani najčešće osjećaju nesigurno, dok brojna svjedočenja ukazuju na to da mnogi incidente uopće ne prijavljuju policiji jer ne vjeruju da će dobiti zaštitu.

To pokazuju rezultati anonimnog upitnika koji je proveo portal Radiosarajevo.ba s ciljem da ispita koliko je huligansko i vršnjačko nasilje prisutno u Sarajevu, kako građani reaguju kada do njega dođe i imaju li povjerenja u institucije. Povod za istraživanje bili su posljednji slučajevi zastrašivanja djece u sarajevskim tramvajima, ali odgovori pokazuju da problem daleko nadilazi javni prijevoz.

Više od polovine ispitanika doživjelo nasilje ili zastrašivanje

Na pitanje da li su oni ili njihovo dijete u posljednje dvije godine doživjeli neki oblik nasilja ili zastrašivanja, 60 ispitanika odgovorilo je potvrdno, dok je njih 56 navelo da takvo iskustvo nisu imali.

Kada je riječ o mjestima na kojima se incidenti događaju, ulica je uvjerljivo na prvom mjestu sa 35 odgovora. Slijede prostor u blizini škola (13), javni prijevoz i parkovi (po 11), te same škole (10).

Od oblika nasilja najčešće su prijavljeni verbalne prijetnje i vrijeđanje (39 odgovora), zatim fizički napadi (23), guranje i maltretiranje (23), zastrašivanje zbog navijačkih obilježja (11), te otimanje ili pretresanje stvari (10).

Mnogi šute jer ne vjeruju da će iko pomoći

Posebno zabrinjava podatak da veliki broj građana slučajeve nije prijavio policiji.

Od ispitanika koji su odgovorili na ovo pitanje, 23 su prijavila incident, dok 37 nije.

Kao najčešći razlog naveli su nepovjerenje da će prijava donijeti bilo kakav rezultat. Čak 25 ispitanika odgovorilo je da nisu vjerovali da policija može pomoći. Osam ih je smatralo da incident nije dovoljno ozbiljan, šest je priznalo da ih je bilo strah, dok četvero nije ni znalo kako prijaviti slučaj.

Među onima koji jesu prijavili nasilje, sedam ispitanika smatra da je policija postupila vrlo ozbiljno i profesionalno, deset nije zadovoljno reakcijom, dok šest navodi da njihov slučaj još uvijek nije dobio epilog.

"Policija je sve gledala i nije reagovala"

Iza statistike kriju se iskustva građana koja pokazuju koliko posljedice ovakvih napada mogu biti ozbiljne.

Jedan ispitanik opisao je kako je grupa od dvadesetak mladića napala njega i dvojicu prijatelja.

"Pitali su nas za koga navijamo. Odgovor im se nije svidio pa su nas tukli teleskopskim palicama i šutirali dok smo ležali na betonu. Jednog prijatelja koji je uspio pobjeći gađali su čekićem. Policija je bila tu, u službenom vozilu, sve je vidjela i nije reagovala", naveo je.

Drugi roditelj naveo je da je njegovo dijete napadnuto zbog odjeće za koju su napadači mislili da predstavlja navijačko obilježje.

"Nakon izlaska iz autobusa nepoznate osobe prijetile su mom djetetu kako bi mu oduzele bordo duksericu koja je ispod jakne ličila na navijačko obilježje. Dijete je zadobilo frakturu nosa. Slučaj je predat Tužilaštvu, ali počinioci nisu pronađeni", tvrdi.

"Sedmicu dana nije smio izaći iz kuće"

Jedno od svjedočenja odnosi se na dječaka kojem je usred školskog dvorišta otet romobil.

"Policija je napravila zapisnik i rekla da će izuzeti snimke. Prošla su dva mjeseca i još nemamo nikakvu informaciju. Škola nam nije dozvolila da pogledamo snimke. Dijete sedmicu dana nije smjelo izaći iz kuće jer se bojalo da će ga napadači ponovo pronaći", navodi se u odgovoru zabrinutog roditelja.

Roditelji navode da posljedice nisu samo fizičke, nego i psihološke.

Jedna majka opisala je višegodišnje maltretiranje svog sina u školi.

"Prijetili su mu riječima: 'Nećeš živ dočekati osmi razred'. Sve je trajalo od petog razreda. Razrednica nije vjerovala mom djetetu i tvrdila je da se to u njihovoj školi nikada nije dogodilo. Tek nakon što sam pozvala policiju počela je ozbiljnija reakcija", napisala je.

Drugi roditelj ispričao je kako mu je sin, vraćajući se iz kina, bio prisiljen skinuti majicu s obilježjima FK Sarajevo.

"Grupa maskiranih navijača zaustavila ga je oko pola deset navečer i natjerala ga da skine majicu. Nije se htio suprotstaviti jer se bojao. Rekao nam je tek sutradan šta se dogodilo", objašnjava.

Djeca napadnuta i u tramvaju

Među odgovorima se nalazi i svjedočenje roditelja čiji je maloljetni sin pretučen u tramvaju.

"Pred punim tramvajem su ga šamarali, pretresali i izbacili van, gdje su nastavili da ga tuku. Napali su ga navijači, iako i sam navija za isti klub", svjedočenje je jedne majke.

Jedan građanin opisao je i vlastito iskustvo pokušaja pljačke.

"Napalo me pet osoba. Skoro su mi razbili glavu. Kada sam otišao u policiju, inspektor je vikao na mene da kažem ko me napao. Osjećao sam se kao da sam ja kriv", ističe.

Korajlić: Rezultati su ozbiljno upozorenje, nasilje se ne smije posmatrati samo kroz statistiku

Stručnjak za sigurnost, akademik Nedžad Korajlić smatra da rezultati istraživanja predstavljaju ozbiljan signal upozorenja te da ih ne treba posmatrati samo kao statistički podatak, već kao pokazatelj sve izraženijeg osjećaja nesigurnosti među građanima.

"Bez obzira na to da li je riječ o fizičkom nasilju, verbalnim prijetnjama, zastrašivanju ili drugim oblicima agresivnog ponašanja, činjenica da veliki broj građana ili njihove djece ima takvo iskustvo govori da problem zahtijeva mnogo ozbiljniji društveni odgovor", kaže Korajlić za portal Radiosarajevo.ba.

Ističe kako je važno razlikovati huligansko od vršnjačkog nasilja, iako oba fenomena imaju brojne zajedničke uzroke.

"Huligansko nasilje najčešće karakterišu organizovane ili spontano okupljene grupe koje ispoljavaju nasilje na javnim mjestima, često povezano sa sportskim događajima ili teritorijalnim sukobima. Vršnjačko nasilje se uglavnom odvija među djecom i mladima u školama, njihovoj okolini ili putem digitalnih platformi. Međutim, oba oblika imaju zajedničke uzroke – slabljenje sistema društvene kontrole, nedovoljno razvijenu kulturu nenasilne komunikacije i sve prisutniju normalizaciju nasilja kroz pojedine sadržaje na društvenim mrežama", pojašnjava.

Dodaje da posebno zabrinjava činjenica da nasilje među mladima sve češće postaje način dokazivanja statusa u grupi.

"To zahtijeva preventivno djelovanje mnogo prije nego što dođe do krivičnih ili prekršajnih posljedica", naglašava Korajlić.

Nepovjerenje građana jedan je od najvećih sigurnosnih izazova

Govoreći o činjenici da veliki broj ispitanika nije prijavio nasilje policiji, Korajlić upozorava da takav trend može imati ozbiljne posljedice.

"Nepovjerenje građana predstavlja jedan od najvećih sigurnosnih izazova. Kada građani prestanu prijavljivati nasilje, institucije ostaju bez važnih informacija potrebnih za pravovremeno djelovanje. Posljedica je stvaranje takozvane 'tamne brojke kriminaliteta', odnosno velikog broja neprijavljenih događaja koji ostaju izvan zvaničnih evidencija", ističe.

Prema njegovim riječima, takva situacija može stvoriti osjećaj nekažnjivosti kod počinilaca, dok žrtve ostaju bez zaštite.

"Povjerenje se ne vraća izjavama nego rezultatima. Građani moraju vidjeti da svaka prijava dobija profesionalan odgovor, da se postupci provode brzo, da se žrtve štite, a počinioci sankcionišu u skladu sa zakonom", poručuje Korajlić.

Sigurnost se ne gradi samo represijom

Komentarišući činjenicu da su građani kao najrizičnije lokacije izdvojili ulice, javni prijevoz, parkove i prostor oko škola, akademik Korajlić smatra da je neophodno hitno ojačati preventivne mjere.

"Potrebno je izvršiti stručnu sigurnosnu procjenu lokacija na kojima se nasilje najčešće dešava i uvesti ciljane preventivne mjere. To podrazumijeva češće prisustvo uniformisanih policijskih službenika na kritičnim lokacijama, kvalitetniji videonadzor gdje je opravdan, bolju rasvjetu javnih površina, pojačan nadzor u blizini škola i stajališta javnog prijevoza, kao i intenzivniji rad školskih timova za prevenciju nasilja", navodi.

Istovremeno naglašava da je jednako važna edukacija djece i roditelja.

"Mladi moraju znati da prijava nasilja nije znak slabosti, nego odgovornosti prema sebi i drugima. Sigurnost nije rezultat samo represije. Ona se gradi kombinacijom preventivnog rada, brzog institucionalnog odgovora i aktivnog uključivanja lokalne zajednice", naglašava.

Na kraju razgovora Korajlić ističe da policija sama ne može riješiti problem huliganskog i vršnjačkog nasilja.

"Nijedna institucija sama ne može uspješno odgovoriti na ove pojave. Policija može reagovati kada se nasilje dogodi, ali njegovi uzroci nastaju mnogo ranije – u porodici, školi, vršnjačkim grupama i društvenom okruženju", kaže.

Zbog toga smatra da je potreban multidisciplinarni pristup u kojem će policija, škole, centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove, roditelji i lokalna zajednica djelovati koordinirano.

"Borba protiv nasilja nije isključivo pitanje policije niti obrazovnog sistema. To je pitanje društvene odgovornosti svih nas. Društvo koje pravovremeno reaguje na prve oblike nasilja značajno smanjuje rizik od razvoja težih oblika kriminaliteta u budućnosti. Prevencija je uvijek efikasnija i humanija od naknadne represije", zaključio je Korajlić za portal Radiosarajevo.ba.

Portal Radiosarajevo.ba zatražio je zvanične podatke od Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo o broju prijavljenih slučajeva huliganskog i vršnjačkog nasilja u posljednje dvije godine, kao i odgovor na pitanje kakvi su trendovi kada je riječ o ovim krivičnim djelima i prekršajima.

Za komentar smo kontaktirali i ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admira Katicu, ali odgovor do momenta objave ovog teksta nije stigao. Ukoliko zaprimimo, isti ćemo objaviti naknadno.